Ovo mi zvuci kao razlog da ih preskocim ako vec idemo i u kukuljevicevu.

Moji roditelji sad placu i drame da zelim stigmatizirati dijete i sve radim po svom i ne zelim slusati umjesto da 'pustim da se sve samo rijesi i slegne'. I da nije tako natprosjecne inteligencije kako ja mislim. A ja bas nista vise ne mislim jer je strasno sarolik.
Totalno me preopterecuju svojim razmisljanjima dok su istovremeno prijedlozi rjesenja ovakvi ili da ipak dobiva batine pa ce se promijeniti.
Ne mogu razumjeti kako je potrazii pomoc i smanjiti mu time stres u skoli stigmatiziranje.

Uglavnom, svaki korak novi izazov. Vjerujem da ce kao i sa neurorizicnoscu i svim poteskocama i respiratornim bolestinama i s ovim biti mnogo izazova i stresa.