Dođu tako neka razdoblja u godini (životu) kad ništa ne stignem. Stalno negdje jurim, imam neke rokove, moram pozavršavati neke tekstove, otići na neka događanja, obaviti neke terene, znate već...
I u svemu tome, stalno imam uza se knjigu od 500 stranica koju želim pročitati. I čitam, istinabog kadgod i gdjegod stignem, al' nije to to...
Nedostaje onaj užitak kontinuiranog, ležernog i opuštajućeg čitanja i tu nema pomoći.
U takvom grču pročitala sam u isprekidanom ritmu Ljudmilu Ulicku: Daniel Stein, prevoditelj.
Mislim da bi mi se knjiga još više svidjela da sam ju uspjela pročitati u normalnim okolnostima.
Ovako sam stalno kuburila s time tko je tko u knjizi, tko kome i što piše i kakvu to ulogu ima u cjelokupnoj priči.
Na kraju sam ipak uspjela posložiti sve kockice... i zaista je čudesan životni put Daniela Steina.
Bila mi je vrlo zanimljiva ta priča o Židovima i kršćanima isprepletena kroz lik glavnog junaka i svih ostalih ljudi koji su na neki način bili s njim povezani.