Gugolina, ne boj se e dijagnoza ni nalaza. Moji dečki oba imaju papire, jedan iz Suvaga i s Rebra, a drugi samo iz Suvaga (specifične teškoće čitanja). Sad su srednjoškolci, jedan u matematičkoj gimnaziji, drugi u tehničkoj školi po svom izboru. Obojica su dobri učenici, a papire za individualizaciju su imali i još imaju zato da njima bude lakše.

Vidjet ćeš sama, možda će tvom djetetu trebati nešto od toga, možda i ne. Ja sam mlađega vodila u Psihološki centar Medveščak jer je bistar, ali rezultati pismenih provjera su mu uvijek bili loši i prepolako je čitao, ali nisu nam tamo pomogli jer njegov problem nije iz njihovog djelokruga rada. Tek kad sam kumila logopedicu starijeg sina da pogleda i mlađega, stvari su dobile pravo ime. Zar to nije bolje nego da ga u školi smatraju lijenim i tupim, kad očito nije? Ne boj se dijagnoze, kad ju dobiješ to je olakšanje jer točno znaš što treba dalje.