Tko je kasno propričao?

[Zuska]

Peterlin,
imam svježi primjer s poznanicima koji žive u jednoj zapadnoj zemlji.
Mala kasnila s govorom, jako. Bila je divljica, nije baš slušala, sve učestaliji tantrumi. S 4 je krenula u sustav, tamo je proglasili problematčnim djetetom, ne priča, sve usamljenija, tantrumi sve žešći...nakon toga, skupa sa stručnjacima, djetetom na granici autozma. Dijete sve gore, roditelji se bore, nitko ih ne sluša, mama tumači da bi trebalo skidati krajnike, oni zaprepašteni kako to nije bezazlena operacija... Nakon upornosti i dolaska svim mogućim specijalistima, ispostavilo se da klinka baš i ne čuje, da ima začepljene nekakve kanale...sad ću krivo napisati pa ću stati, uglavnom, skinuli krajnike (s nepunih 5), dijete krenulo na bolje, hvala korak u govoru, tantrumi sve rjeđi (ali uhvaćen je obrazac pa treba dulje raditi na tome), postaje prosječno dijete. Zapravo ne, na psihološkom testiranju je ispala nadprosječno inteligentno dijete...koje je shvaćalo da je drukčije od drugih pa se sve više povlačilo u svoj svijet...

Ajme priče...bila sam s vremena na vrijeme u njoj jer su nam klinke vršnjakinje, roditelji super, na svašta se pomišljalo... Uglavnom, sjetih se Peterlin i njenih savjeta za provjerom sluha...

[nanika55]

Moj sin ima 2.7 godina i priča u slogovima. Uključeni smo u lgd terapiju, ali više na moje inzistiranje, logopedica je rekla da se njoj čini ok i da je to faza razvoja govora, koja, po mom mišljenju traje već pola godine i čini mi se to predugo. sve riječi on krati, osim mama, tata, baba, deda..tako slaže i rečenice, mama ja ju (mama ja bi juhu). inače je prematurus, neurorizičan i također ziheras, sa savršenom finom motorikom i nešto šlampavijom grubom (tek sad je počeo skakati, ali recimo s poda će skočiti sunožno, ali sa stepenice na pod ne - koja je uopće neka granica tog milestona?) vidim puno manju djecu koja to rade bez problema.

[Peterlin]

Moj sin ima 2.7 godina i priča u slogovima. Uključeni smo u lgd terapiju, ali više na moje inzistiranje, logopedica je rekla da se njoj čini ok i da je to faza razvoja govora, koja, po mom mišljenju traje već pola godine i čini mi se to predugo. sve riječi on krati, osim mama, tata, baba, deda..tako slaže i rečenice, mama ja ju (mama ja bi juhu). inače je prematurus, neurorizičan i također ziheras, sa savršenom finom motorikom i nešto šlampavijom grubom (tek sad je počeo skakati, ali recimo s poda će skočiti sunožno, ali sa stepenice na pod ne - koja je uopće neka granica tog milestona?) vidim puno manju djecu koja to rade bez problema.

Granica je široka, ali oko treće godine trebalo bi dijete sunožno skakati ako je sve ok.

Mi smo puno vježbali kroz igru. Stavljala sam već te svoje bilješke na forum, ali mogu ponoviti ako kome treba.

[Peterlin]

Peterlin,
imam svježi primjer s poznanicima koji žive u jednoj zapadnoj zemlji.
Mala kasnila s govorom, jako. Bila je divljica, nije baš slušala, sve učestaliji tantrumi. S 4 je krenula u sustav, tamo je proglasili problematčnim djetetom, ne priča, sve usamljenija, tantrumi sve žešći...nakon toga, skupa sa stručnjacima, djetetom na granici autozma. Dijete sve gore, roditelji se bore, nitko ih ne sluša, mama tumači da bi trebalo skidati krajnike, oni zaprepašteni kako to nije bezazlena operacija... Nakon upornosti i dolaska svim mogućim specijalistima, ispostavilo se da klinka baš i ne čuje, da ima začepljene nekakve kanale...sad ću krivo napisati pa ću stati, uglavnom, skinuli krajnike (s nepunih 5), dijete krenulo na bolje, hvala korak u govoru, tantrumi sve rjeđi (ali uhvaćen je obrazac pa treba dulje raditi na tome), postaje prosječno dijete. Zapravo ne, na psihološkom testiranju je ispala nadprosječno inteligentno dijete...koje je shvaćalo da je drukčije od drugih pa se sve više povlačilo u svoj svijet...

Ajme priče...bila sam s vremena na vrijeme u njoj jer su nam klinke vršnjakinje, roditelji super, na svašta se pomišljalo... Uglavnom, sjetih se Peterlin i njenih savjeta za provjerom sluha...

Drago mi je da je ova priča dobro završila.... Nije to tako rijetko. Moj L. je u dobi od godine dana glavom lupao o pod, tamo gdje je u kuhinji bio kulir. Da mi je sadašnja pamet, riješili bi to barem godinu dana ranije...

Iz vlastitog iskustva sa sinom znam o tome jer sam iskreno sumnjala u istinitost izjave dr. Ivice Raka (ORL, Merkur) kad mi je rekao da ne brinem, jer su problemi koje moj sin ima rješivi. Srećom, čovjek je bio u pravu.

I moj sin je operiran (krajnici + vegetacije) u trećoj godini života, išao je na ispiranje zvukovoda svaka 3 mjeseca, pa svakih 6 mjeseci, a ovo što spominješ začepljene kanale odnosi se na Eustahijeve tube i sinuse. Imaš metode kojima se to rješava: policeriranje i čok čok (drenaža svih tih rupa - oni to nekako drugačije zovu, paranazalne šupljine). Nije ugodno, ali moj stariji sin je sve to otrpio bez pogovora jer je osjetio poboljšanje. Čovječe - slikali su ga za udžbenik jer je surađivao na svim mjerenjima i terapijama. Joooj, već sam i pozaboravljala što su mu sve radili.

Kad je dorastao do škole, pokazalo se da je dr. Rak bio u pravu kad je govorio da će se sluh srediti kako glava bude rasla. Tako je i bilo. Danas nema nikakvih smetnji sluha, ali zbog velikog kašnjenja u startu terapija kod logopeda bila je dugotrajna.