Mislim da je to zato što je percepcija ljudi (a i stvarnost) da je zgrada građena 1974. ili 1980. kvalitetnija od one građene 2005. ili 2010. (A to se prema oglasima isto smatra "novogradnjom").
Pogotovo male zgrade od nekoliko stanova. Jedino što “vrijedi” prema prodanim stanovima i cijenama su nove velike zgrade koje grade velike i renomirane firme. Te zgrade stalno drže cijenu, i ti stanovi se (skoro) prodaju i prije nego je zgrada izgrađena.

Ja baš imam “veliki problem sa zgradama”. Kad vidim zgradu iz 2007. s 3 ili 4 stana, s ravnim krovom i ravnom terasom na gornjem katu koja je krov stanu ispod – samo kažem “no way any more”. Naime, i sama sam kupila stan u sličnoj zgradi. 6 stanova, stara manje od 10 godina, već smo prije 2-3 godine mijenjali cijeli krov, prefarbali fasadu jer je bila puna algi/crnih mrlja od vode s krova, jednu od tih ravnih terasa sanirali, ima još jedna krovna terasa koja curi, ali nema više novca, nas 6 je već jako opterećeno kreditom u pričuvi (plus kredit za stan). Upoznala sam milijardu majstora i firmi u cijelom procesu, i mnogi od njih su mi rekli da se ogromna količina njihovog posla svodi na sanacije novogradnje, da češće rade to nego što rade na novim gradilištima. Kod nas se situacija zakomplicirala jer je to sve bilo pod garancijom kad je počelo curiti, ali nisu htjeli sanirati, pa smo završili na sudu, na kojem se vrlo brzo ispostavilo da je uporabna dozvola dobiveno preko veze. To je jednostavno vrištalo iz dnevnika gradnje i druge dokumentacije u kojoj nadzorni inženjeri i arhitekt upozoravaju na nedostatke kojih u nekom izvještaju od “dana kasnije” jednostavno više nema i izdana je uporabna. Ok, mi smo stvarno imali peh, pa velikim djelom zato tako gledam na male zgrade. Ali znam još i za dvije takve zgradice u susjedstvu, potpuno drugih investitora i graditelja, koji imaju slične problem s curenjem krovnih terasa, a ne mogu se ni dogovoriti, njih 5-6 stanara.

Da sumiram, malim zgradama ne vjerujem. Ali i da se uvjerim da je super građena i da neće biti takvih problema, kad tad će ih biti. Nekretnina koju sad tražim mi treba do penzije, i kroz 20-30 godina će sigurno trebati nešto ulagati. A imaš samo možda 3 ili 5 stanara s kojima to trebaš dijeliti. I moraš biti siguran da će svi oni htjeti potpisati radove, imati za sanaciju i slično. Mislim da je lakše skupiti 50% potpisa stanara za sanaciju u zgradi u kojoj ima 50 stanova nego 5. A bez potpisa ne možeš ni ugovoriti upravitelja i potpisati za pričuvu. U tom kontekstu, mala zgrada mi se svodi na isti onaj kontraargument za kupnju kuće, kad ti kažu “ako ti procuri krov, to trebaš sam sanirati, u zgradi dijelite”. Ako si u maloj zgradi, lako se može dogoditi da nemaš s kim dijeliti, odnosno da se moraš oko toga jako puno natezati.

Tako da bih i ja radije kupila stan u zgradi iz 1980-te. Ali i te zgrade postaju dotrajale i u njih treba ulagati, moji starci žive u jednoj iz 1974., isto imaju kredit za sanaciju krova u pričuvi. A tu su i fasade, liftovi… U takvim zgradama mnogi prodaju stanove u kojima je originalna stara stolarija, stare kupaonice, tepisoni ili linoleum na podu – i takvi stavovi imaju nisku cijenu. Oni koji su to sanirali, pa uložili u stolariju, keramiku i podove drže cijenu takvog stana kao i cijenu novogradnje. Čije cijene padaju jer se baš ne prodaju. U mom kvartu ili u okolici 5-7 min autom ima desetke takvih zgrada i oglasi su dugo u oglasniku - lokacija nije nešto, kao lijepi pogled, ali imaš 10-15 minuta busom do tramvaja, a taj bus ide 2x u sat vremena.

Uglavnom, ne znam ni sama… dugo gledamo iz sto razloga, ni ne žuri nam se u ovom trenu jako, ali ne znam kako ću u konačnici odlučiti, mislim da je ponuda zapravo koma (u mom dijelu grada), i da nemaš puno birati, samo napraviti hrpu kompromisa. Za sad mi je prioritet blizina osnovne škole jer su mnoge ove zgrade građene na mjestima gdje bi dijete trebalo u školu 1-2 stanice busom, a to bih pokušala izbjeći.