Citiraj seni prvotno napisa Vidi poruku
da li vi kada bi vam recimo dijete doslo kuci i kazalo da je npr. svijet stvorila kornjaca u suradnji sa velikim dabrom, te je odlucila da svi ljudi kada umru se pretvore ili u dabrove ili u kornjace, mudro klimate glavom, te usput dodajete da je vase misljenje ipak ponesto drugacije, a li do dijete samo (6, 7 godina staro) treba stvoriti misljenje da li velika kornjaca nasa stvoriteljica?
Pa ovisi je li roditelju svejedno hoće li dijete vjerovati u veliku kornjaču ili ne .

Šalim se, ali nije primjer na osnovu kojeg bi mogla izjednačiti religiju/vjeru s velikom kornjačom. Religija i vjera su nešto što je uvelike prisutno oko nas, i ne znam jesu li prave riječi djetetu "to su ti same gluposti, nema nikakvog dokaza da vjeruješ u nešto tako suludo" kad ono oko sebe vidi i čuje masu ljudi koji vjeruju u nešto što si ti proglasio suludim. Prihvatljivije mi je pričati mu priču "to je bilo jako davno, i ljudi su tada napisali neke knjige, neki vjeruju da je ono što piše u tim knjigama istina, neki ne vjeruju. Svatko odlučuje sam za sebe". Za sad se držim te priče.

Uostalom, meni je religija/vjera uvijek bila nešto osobno i intimno, i ne bih se "odrekla svog djeteta" da postane vjernik (valjda ne i obrnutno, da od majke vjernice postane nevjernik ).