prekomjerna težina

[sasa]

mene malo frustriraju ove podjele na ove koji uzivaju u hrani i ove kojima hrana ništa ne znači ili imjau hipertireozu.
mislim, ja mislim o hrani i kuhanju više od bilo kojeg prosjeka i više nego većina na ovoj temi. užasno mi je važno da sve što stavim u usta bude jako fino. ali- ja biram jesti malo i fino. biram. pitala me prošli tjedan frendica koja je sad na dijeti da kako nisam gladna sa svojom standardnom prehranom- ja sam ju pitala tko joj je rekao da nisam gladna? ponekad sam gladna. ali ja mislim da tijelo ne mora stalno biti u comfort zoni. i meni je isto užasno teško odoljeti finoj hrani i sljedećoj porciji. i ja ne poznajem žene starije od 30 godina koje su mršave- BMI 20- da se ne odriču- svjesno, ne zato što ne vole jesti.

[no@]

mene malo frustriraju ove podjele na ove koji uzivaju u hrani i ove kojima hrana ništa ne znači ili imjau hipertireozu.
mislim, ja mislim o hrani i kuhanju više od bilo kojeg prosjeka i više nego većina na ovoj temi. užasno mi je važno da sve što stavim u usta bude jako fino. ali- ja biram jesti malo i fino. biram. pitala me prošli tjedan frendica koja je sad na dijeti da kako nisam gladna sa svojom standardnom prehranom- ja sam ju pitala tko joj je rekao da nisam gladna? ponekad sam gladna. ali ja mislim da tijelo ne mora stalno biti u comfort zoni. i meni je isto užasno teško odoljeti finoj hrani i sljedećoj porciji. i ja ne poznajem žene starije od 30 godina koje su mršave- BMI 20- da se ne odriču- svjesno, ne zato što ne vole jesti.

Ja tako mogu kad sam na godišnjem. Tj tako nekako i funkcioniram na g.o. i redovito smršavim. Ali tijekom godine dok radim teeeško. Stres nosi svoje a i morala bih se jako precizno organizirati.

+ Trinine priče o dugotrajnom hodanju i razgibavanju po vrtu usred dana, jako izazovno ako nisi samozaposlena i ne živiš u manjem mjestu/gradu.

[Peterlin]

Ja tako mogu kad sam na godišnjem. Tj tako nekako i funkcioniram na g.o. i redovito smršavim. Ali tijekom godine dok radim teeeško. Stres nosi svoje a i morala bih se jako precizno organizirati.

+ Trinine priče o dugotrajnom hodanju i razgibavanju po vrtu usred dana, jako izazovno ako nisi samozaposlena i ne živiš u manjem mjestu/gradu.

X

Ja silom prilika sjedim 8 sati i to je najveće zlo. Nema spasa. Strada cirkulacija, kičma, ruke, zglobovi, vid... a o mozgu da i ne govorim. Ustanem, prošećem po stepeništu, ali ne mogu si priuštiti sat vremena razgibavanja ili (što bi mi izuzetno koristilo) promjenu osi - da bar 15 minuta u sredini dana legnem i dignem noge na povišeno.

Kako i koliko radim (više od 30 godina) nemam BAŠ NIKAKVIH prigovora na svoje zdravlje i kondiciju.

[NetkoMiOteoNick]

+ Trinine priče o dugotrajnom hodanju i razgibavanju po vrtu usred dana, jako izazovno ako nisi samozaposlena i ne živiš u manjem mjestu/gradu.

Ne znam koliko Trina hoda.Ali ja, evo u Zagrebu dnevno prehodam 6-8km, a ne koristim niti lift.

Bucku je zanimalo je li netko smršavio i ostao mršav.
MM, dok se hranio po montinjaku, tj. dok je jeo meso s povrćem, a UH ne znam s čime (valjda opet s povrćem), bio je fino vitak. Kada se vratio na meso s krumpirom, vratile su se i kile (bar 15ak).
Zašto se vratio na meso i krumpir - ne znam, tvrdio je da mu je povrće fino i da mu ništa ne fali na montinjaku.

[sillyme]

mene malo frustriraju ove podjele na ove koji uzivaju u hrani i ove kojima hrana ništa ne znači ili imjau hipertireozu.
mislim, ja mislim o hrani i kuhanju više od bilo kojeg prosjeka i više nego većina na ovoj temi. užasno mi je važno da sve što stavim u usta bude jako fino. ali- ja biram jesti malo i fino. biram. pitala me prošli tjedan frendica koja je sad na dijeti da kako nisam gladna sa svojom standardnom prehranom- ja sam ju pitala tko joj je rekao da nisam gladna? ponekad sam gladna. ali ja mislim da tijelo ne mora stalno biti u comfort zoni. i meni je isto užasno teško odoljeti finoj hrani i sljedećoj porciji. i ja ne poznajem žene starije od 30 godina koje su mršave- BMI 20- da se ne odriču- svjesno, ne zato što ne vole jesti.

Mene isto smeta to generaliziranje. Volim fino jesti, ali ne volim osjećaj prejedenosti (ne znači da ponekad to ne napravim) - onu težinu u želucu, da se ne možeš maknuti sa stolice, da si jeo i jeo i nakon što si prestao biti gladan samo zato što je fino... To si napravim možda par puta godišnje i svaki put požalim. Ako mogu opisati idealnu količinu za ručak - to je da nakon obroka mogu popiti kavu a da mi ne stoji u grlu.
Ne bih rekla da sve preko 30 se svjesno odriču nečega, ja sam do 40 mogla jesti bilo što - ali opet, kažem, nisam se prejedala jer to ne volim. Ali jesam u jednom trenutku se počela debljati, a razlog je to što sam postupno počela povećavati količinu hrane za obrok (niti broj niti sastojke - samo količinu). I to nije išlo odjednom nego je trajalo cca 2g u kojima sam natukla 6-7kg. Obrnuti proces je jednostavan - jedem opet manje, u početku svjesno, nakon mjesec dana mi je ponovno manja količina hrane postala taman za jednaki osjećaj sitosti nakon obroka. Kod mene u uredu ima dosta kolegica u ranim 40-im i većina je u kategoriji mršavih a nisu ni na kakvoj dijeti, nego jedu kao i inače.

Najmršavija sam bila kad sam se hranila po pekarama, ništa kretala, i s navršenih 39 godina - ali je stres na poslu bio na maksimumu i potpuno mi je ubijao apetit...