Što čitate 3.

[tanja_b]

Preporučam "Otpusno pismo", epistolarni roman (sav se sastoji samo od mailova i pisama) Ivice Ivaniševića i Marine Vujčić.
Kad se udruže dvoje tako izvrsnih pisaca rezultat je iznimne kvalitete, pa još na kvadrat. Radi se o pokušaju obnove srednjoškolske ljubavi nakon 30 godina. Počinje kao naizgled običan ljubić a onda se pretvori u triler.
Pročitala sam u jednom komadu.

Je, izvrsna je knjiga i začas se pročita. S tim da je meni bolji dio koji je pisao Ivanišević Svaka čast Marini Vujčić, ali ona nema tu dozu zafrkancije s kojom Ivanišević svaku svoju knjigu učini nezaboravnom.

[jennifer_gentle]

Pročitala Kalendar Maja Zorana Ferića - zbilja ugodno iznenađena! moram priznati da slabo pratim domaću scenu i ovo mi je prva ferićeva knjiga, ali stvarno lijepo piše, nigdje me ne žulja i ne živcira, što je rijetko radnja mi je na momente too much, nešto između gorkog mjeseca od brucknera i tri od glamuzine, i glavni lik me na trenutke nervira, ali sam papak za ljubavne priče pa mi ništa previše ne smeta

Završila i Vrata od Magde Szabo - ok knjiga, brzo se čita, ali me na trenutke živcira. malo su mi neke stvari neuvjerljive i nelogične. imam problem s tom glorifikacijom i beatifikacijom emerenc, sve po konceptu nekog "noble savagea", nekako mi cijela stvar nije sjela.

[ina33]

Kjel Westo Privid 1938. Krenula s velikim ocekivanjima i nisam se razocarala, nisam se mogla odlijepit od nje, jedino mi sad malo zao sto sam prek kraj toliko jurila za radnjom tj raspletom da imam dojam da sam puno uzgrednih, a bitnih stvari, propustila. Mislim da cu je uzet.opet u ruke nakon nekog vremena. Totalni gust .

[Forka]

Italo Calvino: Dvorac ukrštenih sudbina
Jako sam se veselila čitanju ove knjige (Se una notte d'inverno... mi se svojevremeno baš jako sviđala).
I ideja knjige mi je fenomenalna.
Međutim, ili nisam dobro čitala, ili sam u tom čitanju i nastojanju da mi se svidi nešto propustila.
Uglavnom, malo je reći da nisam oduševljena.
Na trenutke mi je čak bila i dosadna.
Baš mi je žao.

Nekako ipak mislim da je nisam shvatila...

[Angie75]

John Irving, Udovica na godinu dana
Kupus, žali bože tolikog broja stranica. Ima nekih svijetlih momenata ali sve u svemu čekaju me puno bolje knjige i šteta utrošenog vremena! a možda iz mene govori razočaranje jer sam puno više očekivala od knjige.

[tanja_b]

Peter Gardos, Groznica u zoru.
Pročitala sam ovaj roman u manje od 2 dana. Autor je iskoristio korespondenciju svojih roditelja da ispriča originalnu ljubavnu priču iz ranog poratnog razdoblja (1945.), o Mađarima (zapravo, mađarskim Židovima) poslanima na oporavak u Švedsku nakon što su preživjeli strahote u logorima. Roman nije neka duboka filozofija s dalekosežnim zaključcima, ali je vrlo dobro napisan, dinamičan, priča je iznesena kao na filmu (uostalom, autor je filmaš po profesiji, to se vidi tijekom čitanja), s diskretnim, a opet simpatičnim humorom. Brzo se i lako čita, baš mi je bio gušt.

[Angie75]

Tanja, ta me baš čeka doma, uz Daniela Steina, prevoditelja.

[tanja_b]

Tanja, ta me baš čeka doma, uz Daniela Steina, prevoditelja.

Obje su odlične, uživaj!

[Angie75]

Već od prvih 10 stranica Daniela Steina, prevoditelja vidim da ću neizmjerno uživati u ovoj knjizi

[Nera]

Završila JOBS.
Uf, je genij i vizionar, al užasno teška osoba za obitelj, kolege, sve oko sebe...

Anthony Doerr: Svjetlo koje ne vidimo
Ne mogu ju ispustiti iz ruku! 2. svj. rat. Isprepleću se dvije radnje - slijepa djevojčica iz Pariza povezana s dijamantom koii ne smije pasti u ruke nacistima i dječak-siroče u Njemačkoj, izuzetno inteligentan pa samouko svladava matku, ima talent za tehniku, opsjednut radiom...
Roman je bio jedan od finalista NBA 2014. Zbog velikog interesa u kratkom je roku preveden u 29 zemalja.

[Nera]

Kristian Novak: Ciganin, ali najljepši

Mislila sam da je teško, ako ne i nemoguće, poslije ČMZ napisati barem jednako tako dobru knjigu.
Jer, nije lako, nakon jednog toliko uspješnog uzleta ostati na razini u startu tako visoko postavljene ljestvice.
Međutim, Ciganin me demantirao, i drago mi je da je tako.

Sjajno, odlično, čitajte svakako!

U utorak, 28.2. u 18:30 h zaprešićka knjižnica organizira susret s Kristianom Novakom.

[laumi]

Završila JOBS.
Uf, je genij i vizionar, al užasno teška osoba za obitelj, kolege, sve oko sebe...

Anthony Doerr: Svjetlo koje ne vidimo
Ne mogu ju ispustiti iz ruku! 2. svj. rat. Isprepleću se dvije radnje - slijepa djevojčica iz Pariza povezana s dijamantom koii ne smije pasti u ruke nacistima i dječak-siroče u Njemačkoj, izuzetno inteligentan pa samouko svladava matku, ima talent za tehniku, opsjednut radiom...
Roman je bio jedan od finalista NBA 2014. Zbog velikog interesa u kratkom je roku preveden u 29 zemalja.

Upravo pocinjem sa Svjetlom koje ne vidimo.

[Nera]

Upravo pocinjem sa Svjetlom koje ne vidimo.

Pročitala ga. Trenutno ga od 10 pročitanih knjiga stavljam kao No 1 za ovu god.

[Forka]

Već od prvih 10 stranica Daniela Steina, prevoditelja vidim da ću neizmjerno uživati u ovoj knjizi

Onda? Kakvi su dojmovi?

[Forka]

U utorak, 28.2. u 18:30 h zaprešićka knjižnica organizira susret s Kristianom Novakom.

I? Jesi bila?

[Forka]

José Eduardo Agualusa: Kreolska nacija

Oduševljena "Općom teorijom zaborava" uzela sam i ovaj Agualusin roman i nisam požalila.
Vrlo zanimljivo pisan, u epistolarnoj formi, demantirao je moju averziju prema povijesnim romanima.
Jako, jako dobro!

[NanoiBeba]

José Eduardo Agualusa: Kreolska nacija

Oduševljena "Općom teorijom zaborava" uzela sam i ovaj Agualusin roman i nisam požalila.
Vrlo zanimljivo pisan, u epistolarnoj formi, demantirao je moju averziju prema povijesnim romanima.
Jako, jako dobro!

moram si zabilježiti - a ja baš volim povijesne romane
ak nisu predugački

[Forka]

ovaj je baš uprav - 160 stranica, ali izvrstan je stil, tako netipičan za povijesne romane

[aleksandra70vanja]

Je, izvrsna je knjiga i začas se pročita. S tim da je meni bolji dio koji je pisao Ivanišević Svaka čast Marini Vujčić, ali ona nema tu dozu zafrkancije s kojom Ivanišević svaku svoju knjigu učini nezaboravnom.

kako znaš tko je pisao koji dio?
meni su neke stvari ostale nerazjašnjene
bum te pitala na pp

[tanja_b]

Evo odavde

[Angie75]

Onda? Kakvi su dojmovi?

Daniel Stein, prevoditelj je predivna, predivna knjiga, od prve do zadnje stranice

[Nera]

I? Jesi bila?

Na žalost, nisam.
MM završio sa sinom kod dr/bolnici, a ja čuvala ostatak ekipe.

S Marlo Morgan sam otputovala u Australiju u zemlju Aboriđina - Tihi zov Australije.
Žive u skladu s prirodom - jedu što nađu - bobice, sjemenje, plodove, podanke i korjenje, jaja, kukce, punoglavce, guštere, zmije, ptice...
Nisu onečistili vodu, uništili biljke i životinje...
Liječe biljem. Imaju dar sporazumijevanja pogledom, znakovima, telepatski.
Svako ima znanje i neko umijeće koje služi zajednici. Ne slave rođendane nego napredovanje osobe u umijeću...
Mudrost kulture stare 50000 godina i poruka čovječanstvu je da stignemo spasiti svijet od uništenja ukoliko uvažavamo svako živo biće.

[Vlattka]

Sjećam se Tihog zova Australije, davno sam ju čitala i svidjela mi se.
Ja sam sto godina nakon ostatka svijeta uzela Novaka - Črna mati zemla. Čeka me već danima nakon pročitanog prologa.

[Peterlin]

Sjećam se Tihog zova Australije, davno sam ju čitala i svidjela mi se.
Ja sam sto godina nakon ostatka svijeta uzela Novaka - Črna mati zemla. Čeka me već danima nakon pročitanog prologa.

Bome, davno... ležala sam na čuvanju druge trudnoće, daklem - bit će 16 godina. Isto mi se svidjela.

[NanoiBeba]

I ja davno davno. Da da jako zgodna knjiga

[Angie75]

Peter Gardos, Groznica u zoru.
Pročitala sam ovaj roman u manje od 2 dana. Autor je iskoristio korespondenciju svojih roditelja da ispriča originalnu ljubavnu priču iz ranog poratnog razdoblja (1945.), o Mađarima (zapravo, mađarskim Židovima) poslanima na oporavak u Švedsku nakon što su preživjeli strahote u logorima. Roman nije neka duboka filozofija s dalekosežnim zaključcima, ali je vrlo dobro napisan, dinamičan, priča je iznesena kao na filmu (uostalom, autor je filmaš po profesiji, to se vidi tijekom čitanja), s diskretnim, a opet simpatičnim humorom. Brzo se i lako čita, baš mi je bio gušt.

pročitala i ja. baš simpatična knjižica, a najviše mi se sviđa što su tako strašne ljudske priče ispričane bez imalo patetike.

[tanja_b]

najviše mi se sviđa što su tako strašne ljudske priče ispričane bez imalo patetike.

E, točno to, i meni je ostao taj dojam i zato knjiga i jest ugodna za čitanje.
A opet, nema nigdje ublažavanja ili omalovažavanja, naprosto likovi gledaju u budućnost i ne jadikuju sami nad sobom.

[Angie75]

E, točno to, i meni je ostao taj dojam i zato knjiga i jest ugodna za čitanje.
A opet, nema nigdje ublažavanja ili omalovažavanja, naprosto likovi gledaju u budućnost i ne jadikuju sami nad sobom.

daaa, totalni optimizam. potovo on, smrtno bolestan i sa željeznim zubalom sav ustreptao ide upoznati svoju buduću ženu
zapravo za umrijeti od smijeha

[Vlattka]

Ja sam sto godina nakon ostatka svijeta uzela Novaka - Črna mati zemla. Čeka me već danima nakon pročitanog prologa.

Pročitala ju dan nakon toga, mala me počastila odlaskom na spavanje u sedam sati. Odlična je knjiga.

[tangerina]

Ja sam jučer dovršila Olive Kitteridge
Baš mi je krasna knjiga, Elizabeth Strout mi jako odgovara ko spisateljica, uživam u svakoj rečenici.
Netko me bio pitao za dojam nakon odgledane serije, iako mi je serija bila super, knjiga je još bolja, ima puno više toga, ne samo priča koje su u seriji preskočene, nego i u ovom što je prikazano, mnogi detalji i motivi mi nisu tamo bili toliko objašnjeni kao ovdje.
Ali i serija i knjiga su imale sličan efekt, teoretski depresivna, ali ustvari mi nije. Ne znam zašto, nekako prikazuje život jednostavno takav kakav je, prepun neružičastih dijelova, i kako se ljudi nose s tim. Pogotovo mi je dojmljiv odnos Olive i njenog muža, koji u početku izgleda užasno, većina ljudi danas bi se razvela da je u takvom braku, ali ustvari to je samo dio njihovog dugogodišnjeg odnosa, u kojem oni ipak jedno drugo doživljavaju kao neodvojivo od sebe.


Sad idem vidit kako su moje stare prijateljice Lila i Lenu imam 900 stranica Italije ispred sebe

e da, ove godine zasad samo žene čitam :D

[anamar]

Lajkam žene!

A iza mene je jedna s puno manje listova, ali za svaku preporuku - Buka vremena, Juliana Barnesa. Vrlo dojmljiva knjiga o životu velikog ruskog skladatelja Šostakoviča. Govori o odnosu sovjetskih vlasti prema umjetnosti, o teroru, idolopoklonstvu i preživljavanju. I o sramu, umjetničkom integritetu te savjesti.

[tanja_b]

Lajkam žene!

A iza mene je jedna s puno manje listova, ali za svaku preporuku - Buka vremena, Juliana Barnesa. Vrlo dojmljiva knjiga o životu velikog ruskog skladatelja Šostakoviča. Govori o odnosu sovjetskih vlasti prema umjetnosti, o teroru, idolopoklonstvu i preživljavanju. I o sramu, umjetničkom integritetu te savjesti.

Ovo me baš zanima, zadnjih par godina sam "otkrila" Šostakoviča i često ga slušam, rado bih i ovo pročitala. To si kupila ili posudila u knjižnici? (kad sam zadnji put gledala katalog KGZ, nije je još bilo)

[Angie75]

To je skroz nova knjiga, ja sam je kao obožavatelj Barnesa tek nedavno snimila u knjižari. na listi mi je.

[anamar]

Posudila sam u knjzinici.

Meni je takodjer bila na popisu, Barnesa uglavnom volim i zanimalo me kako će obraditi temu (totalitarizam sovjetskog tipa) koja me posebno intrigira, medju ostalim i zbog naše prošlosti. A posebno zbog Staljinovog odnosa prema glazbi, na što mi je pozornost skrenuo strip Staljinova smrt (Nury-Robin).

[anamar]

Da, knjižnica u mom gradu je prilično brza kad je riječ o novim naslovima.
Nisam čak ni prva koja je ovu knjigu posudila.

[Jurana]

Nije me dugo bilo jer sam čitala Braću Karamazove. Ne znam baš što bih napisala, nije da sam pala u nesvijest od ekstaze, ali, da napišem da me nije privlačila, lagala bih. Ipak su mi druge njegove knjige bile bolje.

Nakon toga sam pročitala Schnitzlerovu Daleku zemlju. Kad sam je podizala, nisam znala da je drama
Ali ipak sam je pročitala zbog Angiene preporuke i odlična je. Mislila sam da će mi teško ići, baš zbog toga što je dramski tekst, ali, naprotiv, vrlo je čitljivo.

Imam želju i ovaj link nalijepiti iako nema puno veze s ovom temom, povezuje ga jedino knjiga Divljina: Zagrepčanin prehodao Pacific Crest Trail

[tanja_b]

Imam želju i ovaj link nalijepiti iako nema puno veze s ovom temom, povezuje ga jedino knjiga Divljina: Zagrepčanin prehodao Pacific Crest Trail

Čitala sam danas taj tekst, i zanimljivo zvuči, rado bih čitala i opširniji putopis tog čovjeka (ako zna pisati). Radije nego "Divljinu" koja me prilično razočarala.
Inače mi je ta tema sad još zanimljivija nego ranije, jer sin iz geografije intenzivno uči o Americi i fasciniran je njome (naročito američkim zapadom i planinskim lancima!), pa zadnjih dana od njega stalno slušam na tu temu

[Angie75]

Nakon toga sam pročitala Schnitzlerovu Daleku zemlju. Kad sam je podizala, nisam znala da je drama
Ali ipak sam je pročitala zbog Angiene preporuke i odlična je. Mislila sam da će mi teško ići, baš zbog toga što je dramski tekst, ali, naprotiv, vrlo je čitljivo.

ajmeeeeee

[tanja_b]

Nije me dugo bilo jer sam čitala Braću Karamazove. Ne znam baš što bih napisala, nije da sam pala u nesvijest od ekstaze, ali, da napišem da me nije privlačila, lagala bih. Ipak su mi druge njegove knjige bile bolje.

Svojedobno sam veći dio prve knjige Braće Karamazovih pročitala u iščekivanju rezultata prijemnog ispita na faksu.
Na stranu osobni ukusi i ostalo, Dostojevski mi se pokazao idealnim za čitanje u živčanim situacijama valjda zato što su mu i knjige takve

[laumi]

Čitala sam danas taj tekst, i zanimljivo zvuči, rado bih čitala i opširniji putopis tog čovjeka (ako zna pisati). Radije nego "Divljinu" koja me prilično razočarala.
Inače mi je ta tema sad još zanimljivija nego ranije, jer sin iz geografije intenzivno uči o Americi i fasciniran je njome (naročito američkim zapadom i planinskim lancima!), pa zadnjih dana od njega stalno slušam na tu temu

Citala sam njegove tekstove o pjesacenju PCT-om na njegovom blogu. Odustala nakon nekog vremena jer bas lose pise, steta.

[tanja_b]

Citala sam njegove tekstove o pjesacenju PCT-om na njegovom blogu. Odustala nakon nekog vremena jer bas lose pise, steta.

Ah, ništa onda. Bolje da sam upozorena na vrijeme

[Nera]

Ah, ništa onda. Bolje da sam upozorena na vrijeme

9.3. u zaprešićkoj knjižnici ima predavanje u 18:30.
Iako volim planinarenje iz nekog razloga me ne privlači.
Nakon vaših komentara, zaključujem: nisam pogriješila.

[Svimbalo]

Ja dovršavam Kalendar Maja i malo je reći da sam oduševljena.
Iako ste ovdje mnoge pisale da vam je super, i ja sam još prošle godine razmišljala o tom naslovu, ali kako mi je dosad jedini susret s Ferićem bio Anđeo u ofsjadu, dugo sam se nećkala.
Međutim, kao što je jen rekla (a ona me je baš tom rečenicom nagovorila), u toj me knjizi ništa ne živcira, dapače, baš mi je ugodno čitati i žao mi je što mi je ostalo još manje od 100 stranica.
Definitivno najbolje što sam pročitala u proteklih 6 mjeseci.

Ne sjećam se jesam li prijavila i Kehlmannov F, on mi se isto jako svidio, ali ne toliko kao Ferić.

[Peterlin]

Svojedobno sam veći dio prve knjige Braće Karamazovih pročitala u iščekivanju rezultata prijemnog ispita na faksu.
Na stranu osobni ukusi i ostalo, Dostojevski mi se pokazao idealnim za čitanje u živčanim situacijama valjda zato što su mu i knjige takve

Genijalna formulacija!

[Peterlin]

Čitala sam danas taj tekst, i zanimljivo zvuči, rado bih čitala i opširniji putopis tog čovjeka (ako zna pisati). Radije nego "Divljinu" koja me prilično razočarala.
Inače mi je ta tema sad još zanimljivija nego ranije, jer sin iz geografije intenzivno uči o Americi i fasciniran je njome (naročito američkim zapadom i planinskim lancima!), pa zadnjih dana od njega stalno slušam na tu temu

Eh, Divljina.... Mene nije razočarala, ali me iznenadila, jer divljina je bila iznutra. Ta knjiga nije putopis, iako bi čovjek to očekivao. Ta knjiga je ...ne znam kako da to nazovem.....privatno čistilište. Jadna autorica od furde iznutra nije uopće vidjela divnu prirodu oko sebe.

[roman972]

Evo jedan putopis, nije Amerika nego Azija, ali je lijepo napisan.

Jasen Boko u knjizi Na Putu svile - kako nam je lagao Marko Polo opisuje svoje tromjesečno putovanje od 15.000 km kroz središnju Aziju tragom Marka Pola, služeći se isključivo lokalnim sredstvima prijevoza,* pošavši iz kineskog grada Sjana (Xian) preko pustinja Gobi i Taklamakan, kroz Karakorum, Pakistan, Iran, Tursku, do Mediterana.

Uzbudljivo i interesantno štivo u kojem otkrivamo život za koji nismo ni znali da postoji na početku trećeg milenija, egzotičnu prirodu i ljude, izgubljene pustinjske gradove, povijesne veze i zaboravljene civilizacije, sve uz priče i duhovite anegdote koje mu se putem događaju u susretima s lokalnim ljudima.

[tanja_b]

Evo jedan putopis, nije Amerika nego Azija, ali je lijepo napisan.

Jasen Boko u knjizi Na Putu svile - kako nam je lagao Marko Polo opisuje svoje tromjesečno putovanje od 15.000 km kroz središnju Aziju tragom Marka Pola, služeći se isključivo lokalnim sredstvima prijevoza,* pošavši iz kineskog grada Sjana (Xian) preko pustinja Gobi i Taklamakan, kroz Karakorum, Pakistan, Iran, Tursku, do Mediterana.

Uzbudljivo i interesantno štivo u kojem otkrivamo život za koji nismo ni znali da postoji na početku trećeg milenija, egzotičnu prirodu i ljude, izgubljene pustinjske gradove, povijesne veze i zaboravljene civilizacije, sve uz priče i duhovite anegdote koje mu se putem događaju u susretima s lokalnim ljudima.

Jasen Boko je izvrstan, jako rado ga čitam! "Na Putu svile" čitala sam još prije nekoliko godina, ali na zadnjem Interliberu sam si ga kupila, jer sam zaključila da mu se vrijedi i vratiti.
Preporučujem još njegove knjige "Tragovima Odiseja" i "Za Aleksandrom Velikim u srce Azije".

[jennifer_gentle]

Nije me dugo bilo jer sam čitala Braću Karamazove. Ne znam baš što bih napisala, nije da sam pala u nesvijest od ekstaze, ali, da napišem da me nije privlačila, lagala bih. Ipak su mi druge njegove knjige bile bolje.

Ja sam karamazove isto čitala tek pred koju godinu. A meni je dostojevski nekako baš za tramvaje, ne znam zašto, sigurno ne zbog debljine doduše... ja se sjećam iz te knjige da mi je bila duhovita, ne sjećam se baš scena, ali da sam se ono baš smijala onom luckastom ocu njih trojice.

[jennifer_gentle]

Sad čitam Tvoj sin Huckleberry Finn, sviđa mi se, ali me na momente mrrviiiicu živcira (:D), možda kao taj neki polu svjesno naivni lovac-u-žitu žargon. Čekaju me i Na osami blizu mora od Ferića i drugi Knausgard, ali sam u nekoj bizi frkici pa slabo čitam zadnjih dana.

[Vlattka]

Meni Sejranović nije sjeo nikako. Previše mi je isfuravanja. Ili sam ja to zabrijala jer mi lik nije simpatican mozda