A gdje piše da samo stari umiru?
Vidi, moj muž je stariji od mene 21 godinu i nekako sam sigurna da će me nadživjeti.
 |
|||
|
|
|||
A gdje piše da samo stari umiru?
Vidi, moj muž je stariji od mene 21 godinu i nekako sam sigurna da će me nadživjeti.
ne kažem da samo stari umiru, zato sam napisala i da je moguće da roditelji umru mladi, naravno da je, ali je nekako logičnije da čovjek umre sa 70-80, a ne s 50.Tanči prvotno napisa
osim toga, ne mora samo umrijeti, dovoljno je da roditelji budu bolesni, što je ipak češće kad roditelji zađu u neke godine.
moji roditelji su oboje bolesni i brat i ja brinemo o njima, pod tim ne mislim da im odemo u dućan, nego se baš fizički moramo brinuti oko njih jer je jedan roditelj zakovan u krevet.
nekako to uspijevamo, ali da je lako nije i x puta sam se pitala zašto me to nije moglo malo kasnije zadesiti, recimo s 50, a ne već sada.
ne mogu si ni zamisliti što bi bilo da su me imal istari, pa da sam s 18 morala na ovaj način brinuti o njima i da se nisam mogla školovati ili bezbrižno provoditi ajmo reći "najbolje dane".
kada bih imala stara djecu, uvijek bi se bojala da li ću poživjeti dovoljno dugo da ih izvedem na put.
pritom ne mislim samo do 18. godine, a poslije nek se snalaze kako znaju, jer i meni je omogućeno da studiram i putujem, pa bih voljela onda i da ja to sve mogu omogućiti mojoj djeci.
eto, tako nekako razmišljam. naravno, ne mislim da bi svi trebali razmišljati isto.
ako su vama svima roditelji zdravi i živi - to je prekrasno.
Potpuno te razumijem jer sam od mladosti na ovamo uvijek bila u grču hoće li mi moji pasti u bolesničku postelju. Vidjela sam kako to izgleda iz druge ruke. Prijateljica mi je pričala o brizi svog nepokretnog djeda, koji je bio nepokretan od njene najranije mladosti, i majka je uz nju brinula i za svoje dvoje roditelja. Neću reći da joj je to zacijelo morala biti muka, nego već kalvarija.
Samo, ovo nije najsretnije mjesto za diskusiju o tome je li pametno odlučiti se na roditeljstvo pod stare dane.
žuta, tužnih i nesretnih života i sudbina je bilo i bit će, to je neosporno. meni je tužno i što je mala begović na tako tragičan način ostala bez majke, i malene papićke ostadoše "same" iako imaju dobrog staratelja i tetku koliko se sjećam udanu u sloveniji negdje, tužno mi je bilo i zbog mog brata koji je ostao bez oca u 11. godini života i rastao "sam" uz pedesetogodišnju majku... ali svi oni imaju svoje živote danas. ne mogu tvrditi za druge, ali moj brat je sretan čovjek, oženjen predivnom ženom, dobio predivnog sina... pa eno naše leonarde od forumašice virgo30... divna djevojka kojoj zasigurno fale otac i majka, ali ima svoj život i bit će joj kao i svima nama: kako si napravi.
stvarno, trebalo bi se manuti tih crnjačenja. nije život crn nego ga mi vidimo takvoga pa treba promijeniti kut gledanja, za početak.
Pravila pisanja postova
