Citiraj Jadranka prvotno napisa Vidi poruku
Prvo cu rec da sam pred koji tjedan slicno postupila sa svojim petogodisnjakom. I jos mi je mucno kad pomislim na to, al ne zbog njegovog plakanja, nego zbog moje reakcije. Trebao je vadit krv, a nikako se nije htio smirit ni dopustit da mu izvade krv, pa sam se ne znajuci sto cu, izderala na njega i svim i svacim mu prijetila. To ga doduse je utisalo i umirilo, al zaista sam mogla istu stvar postic i na mirniji nacin.

Iz perspektive djeteta, cini mi se da si ti dosla s posla i pocela upravljat ko narednik, napravi to, to, i to. I sve sto je napravila bilo je pogresno. Meni nije cudno da je pocela plakat. Smatram da si ti trebala svemu mirnije pristupiti.
Konačno jedno negativno mišljenje već sam se zabrinula za rodin forum
Ali u tom slučaju ili ne bi išla u muzičku, ili bi zadaću pisala do ponoći, uz seriju sličnih ispada...
Kako da to obavim mirnije, a da ona shvati da mora odraditi obaveze? Kasnije smo normalno razgovarali, za ubuduće, nije da ona ne shvaća o čemu je riječ, ali kad joj krene žuta minuta, svi kompasi kao da padnu u vodu.


(i ja sam nedavno vodila dvogodišnje dijete na vađenje krvi i držala je kao divlje prase, suosjećam)