psiholog/psihijatar - jer ona je glupa, ružna i mrzi se

[tanja37]

Iz vlastitog iskustva mogu samo reći da sam se i ja tako osjećala od kada znam za sebe, roditelji su mi se rastali kad sam imala dvije godine...a nisam bila ni glupa ni ružna. Nažalost, nitko se tada nije bavio sa mnom pa sam radi toga i niskog samopouzdanja propustila štošta zbog čega danas sa 40+ žalim. A nitko ne bi izvana rekao kakvo nisko mišljenje o sebi imam... Tek kasnije sam sama sve shvatila ali bio je kasno. Zato, bavite se svojom djevojčicom i pomognite joj, najviše bliskošću i razumijevanjem. Neka osjeti stalno da je jako voljena. Ne mora biti i ne kažem da je njen slučaj kao moj ali ja sam se tako grozno osjećala zbog rastave roditelja i nikakve veze s njima...

[Peterlin]

Iz vlastitog iskustva mogu samo reći da sam se i ja tako osjećala od kada znam za sebe, roditelji su mi se rastali kad sam imala dvije godine...a nisam bila ni glupa ni ružna. Nažalost, nitko se tada nije bavio sa mnom pa sam radi toga i niskog samopouzdanja propustila štošta zbog čega danas sa 40+ žalim. A nitko ne bi izvana rekao kakvo nisko mišljenje o sebi imam... Tek kasnije sam sama sve shvatila ali bio je kasno. Zato, bavite se svojom djevojčicom i pomognite joj, najviše bliskošću i razumijevanjem. Neka osjeti stalno da je jako voljena. Ne mora biti i ne kažem da je njen slučaj kao moj ali ja sam se tako grozno osjećala zbog rastave roditelja i nikakve veze s njima...

Ovo mi izgleda kao najkorisniji post na temi. Tanja37, hvala što si ovo podijelila s nama.

Lako je moguće da dijete nesvjesno preuzima krivicu za rastavu braka svojih roditelja, iako to roditelji nisu njemu htjeli nametnuti. Jednostavno ne razumije što se tu dogodilo i zašto, ali trpi posljedice. Tko zna kako se te stvari prelamqju u njihovim glavama...

I slažem se da je najbolje da djetetu oba roditelja pokažu da je voljeno. Što ne isključuje po potrebi vanjsku pomoć dječjeg psihologa. Možda bi školski psiholog mogao pomoći savjetom, a možda bi i pedijatar imao kakav prijedlog gdje potražiti pomoć. Mi smo sina vodili na psihoterapiju u Suvag, ali s razlogom jer on je imao smetnje čitanja koje su mu izazivale velike frustracije. Isto se radi toga osjećao glup i manje vrijedan. Psihologinja mu je puno pomogla, a isto i nama.

[nanimira]

Iz vlastitog iskustva mogu samo reći da sam se i ja tako osjećala od kada znam za sebe, roditelji su mi se rastali kad sam imala dvije godine...a nisam bila ni glupa ni ružna. Nažalost, nitko se tada nije bavio sa mnom pa sam radi toga i niskog samopouzdanja propustila štošta zbog čega danas sa 40+ žalim. A nitko ne bi izvana rekao kakvo nisko mišljenje o sebi imam... Tek kasnije sam sama sve shvatila ali bio je kasno. Zato, bavite se svojom djevojčicom i pomognite joj, najviše bliskošću i razumijevanjem. Neka osjeti stalno da je jako voljena. Ne mora biti i ne kažem da je njen slučaj kao moj ali ja sam se tako grozno osjećala zbog rastave roditelja i nikakve veze s njima...

Ja sam bila isto takva i danas sam. Imam i crno na bijelo nakon psiho.testiranja sve ono što mi je..naizgled funkcioniram dobro i normalno, a pozadina je prestrašna..moji roditelji nisu bili rastavljeni iako vjerujem da bi bilo bolje da jesu...nasilan otac i emocionalno nedostupna majka.

Moguće je da je faza, da ima neki ludi model u samomišljenju kakva bi trebala biti itd, ma sve je moguće.

Na vama je da odlučite kako to hendlati...meni je drago da ima toliko majki ovdje koje pomažu svojoj djeci u toj fazi...da je barem meni bila jedna takva, možda bi izbjegla današnje komplikacije osobnosti.

[Peterlin]

Ja sam bila isto takva i danas sam. Imam i crno na bijelo nakon psiho.testiranja sve ono što mi je..naizgled funkcioniram dobro i normalno, a pozadina je prestrašna..moji roditelji nisu bili rastavljeni iako vjerujem da bi bilo bolje da jesu...nasilan otac i emocionalno nedostupna majka.

Moguće je da je faza, da ima neki ludi model u samomišljenju kakva bi trebala biti itd, ma sve je moguće.

Na vama je da odlučite kako to hendlati...meni je drago da ima toliko majki ovdje koje pomažu svojoj djeci u toj fazi...da je barem meni bila jedna takva, možda bi izbjegla današnje komplikacije osobnosti.

Joj, draga - žao mi je što si imala takvu situaciju, a opet.... nema smisla prebacivati svu odgovornost na naše roditelje koji su bili (ili jesu) takvi kakvi jesu.

Ti naši roditelji isto su često imali kojekakve situacije (moji su, na primjer, generacija rođena neposredno prije 2. svjetskog rata - svašta su strašnog prošli još kao djeca, nije čudo da je to ostavilo posljedice).

DakleM - što je bilo, bilo je. Da su znali bolje, činili bi bolje. Ali mi sami moramo NAJPRIJE PREMA SEBI (pa posljedično i prema svojoj djeci) postupati onako kako bi htjeli da su naši roditelji bili prema nama. To je ona priča da se trebamo pobrinuti za svoje unutarnje dijete. Nazovite to kako god hoćete, ali jednostavno je - sami sebi moramo činiti ono što smo očekivali od roditelja i/ili okoline. Moramo sebe podržavati, voljeti i cijeniti. Ako ne umijemo drugačije, moramo se uvjeriti da tako dajemo dobar primjer svojoj djeci.

Zaboravi priču o odgovornosti naših roditelja. Imali su oni i svoje roditelje i tko zna kako su se osjećali, a nisu nam to ispričali. Istina je da odgovornost postoji, ali to ti je kao Vakulina prognoza vremena - ne možeš ništa učiniti osim da uvijek sa sobom nosiš kišobran ili ako pokisneš, pomisliš "nema veze, sutra će doći sunce".

Ako su u pitanju pravi zlostavljači iz okoline (roditelji, bračni partner, whoever) - makneš se što dalje skupa s djetetom. Ako je u pitanju samo neko latentno nezadovoljstvo i nedostupnost, vidiš što se tu može učiniti. Ponekad se prilagodiš, a češće zaključiš da ti nisi uzrok toga, otpustiš očekivanja i nešto naučiš iz tuđeg primjera. (Tako je bilo kod mojih roditelja - ja bih voljela da su se oni manje svađali kroz život i da su njihovi odnosi bili bolji. S vremenom sam prihvatila da je to njihov način komunikacije i da ne mogu jedno bez drugog, iako je njihova komunikacija kroz galamu naporna za treće osobe, pa bila to i njihova djeca. To je NJIHOV život i njihov izbor, nije moj)