psiholog/psihijatar - jer ona je glupa, ružna i mrzi se

[Peterlin]

hvala svima. ja bi rado da ona porazgovara s nekim. možda je do razvoda, mi smo milijun puta pričale o tome. ona se nakn tri godine i dalje nada da ćemo se mi pomiriti iako nitko od nas nikad nije rekao da ta mogućnost postoji. oduvijek je mantra - gotovo je.
Tata joj ima nekog, al to je od nedavno i nije utjecalo na ovu trenutnu situaciju jer ona postoji od puno prije.

Da, moguće je da je ona nesvjesno "pokupila" taj osjećaj krivnje. Ponovi joj opet da tvoj bivši i ti niste bili sretni i da je ona najbolje što se rodilo iz vaše veze, kao i da je ona najvažnije što imate u životu.

Najbolja stvar koju možeš učiniti da djetetu digneš samopouzdanje je učiniti SVOJ (a time i vaš zajednički) život ispunjenim i sretnim. Nađi sebi nešto što te veseli, nađi njoj nešto što ju veseli, možda čak i nešto što možete zajedno raditi. Male svakodnevne stvari u kojima možete uživati svaka posebno i zajedno. Ono što treba pružati takvoj djeci je POZITIVAN PRIMJER. Ja sam vjerojatno svojim visokim očekivanjima "zaštihala" svog mlađeg sina dok se borio s disleksijom. Jest on naučio čitati, ali kakvu je pouku mogao izvući iz toga - sva djeca se igraju poslije škole, a on jadan mora pisati zaostatke školskog rada... ufff... S druge strane, treba tu naći mjere. Ne možeš djetetu podići samopouzdanje bez osnova. Kod mog sina to je značilo da mora zaista naučiti čitati, što je i uspio. Njemu je dobro mišljenje o sebi jako popravila glazbena škola, gdje je bez puno muke bio među boljima, išao na natjecanja i uživao u tome. Nije nastavio srednju glazbenu jer to bi bilo preteško, a nije ni želio, ali evo - neki dan je moj muž slučajno svratio doma po nešto usred dopodneva. Naš E. je spremio krevet i stol od doručka, sjeo i svira... čisto za svoj gušt. Iako je kraj škg, nađe on sebi vremena za aktivnosti koje mu "pune baterije".

Tvoje će dijete isto sebi morati naći nešto takvo. Ovo je dob u kojoj većina djece istražuje što im paše i uči kako da sami sebi podignu samopouzdanje. Tvoje dijete to prolazi na malo teži način, ali to nije rijetka situacija. Pogotovo ako se u školi i drugim sredinama još nađe "rušitelja samopouzdanja" (kod djevojčica je to baš često - ispitaj malo svoje dijete kakvo joj je društvo).

Pogledaj što se sve nudi u kvartu i vašoj blizini - knjižnica, sportovi, kreativne radionice - svašta... Poznaješ svoje dijete i probaj naći nešto takvo u čemu će uživati i što će joj dizati samopouzdanje. To je jednako važno za sada kao i za kompletan kasniji život. Dijete si treba naći "radnu točku".

Sretno!

[Lili75]

Najbolja stvar koju možeš učiniti da djetetu digneš samopouzdanje je učiniti SVOJ (a time i vaš zajednički) život ispunjenim i sretnim. Nađi sebi nešto što te veseli, nađi njoj nešto što ju veseli, možda čak i nešto što možete zajedno raditi. Male svakodnevne stvari u kojima možete uživati svaka posebno i zajedno. Ono što treba pružati takvoj djeci je POZITIVAN PRIMJER.
Sretno!

standardno odlićna Peterlin, sve potpisujem i nastojim upravo ovako živjeti!