psiholog/psihijatar - jer ona je glupa, ružna i mrzi se

[cvijeta73]

dakle, ima 8,5 godina i ona je ružna, glupa, mrzi samu sebe, nju nitko ne voli.
Ja bih rekla da je to pubertet na najjače, ali to nju zapravo drži već godinama pa ne bi krivila hormone iako smo već krenuli u tom pravcu.

Ja joj nikakvim logičnim argumentima ne mogu dokazati da to nije istina, a moje "dokazivanje" postupcima ne prihvaća jer sam joj ja mama i ja je moram voljeti.
Iako često ima neke ispade "ti mene ne voliš" kod bilo kakve kazne ili rasprave, ali to stavljam u kategoriju čiste ucjene.

IAko tako ne djeluje na vani jer je živa i komunikativna i ljudi/djeca je lako prihvaćaju, ona ima strašno nisko samopouzdanje.
Majke mi, neki put imam dojam da je to njen "glupa sam" čista lijenost, a opet...

Imama dojam da će situacija u pubertetu biti još gora, a ja nemam snage sama se nositi s tim.

Ide na sport, nije joj problem nastupati, ide na dramsku, aktivna je i ne pokazuje neki sram, ali ovi trenuci me ubijaju.

Imate kakvu preporuku?

pa evo, razmišljam o tome i napisati ću ono što instinktivno mislim. a ja mislim da je pogrešno njoj tvrditi da nije glupa i nije ružna, a kamoli da je to od puberteta ili perfekcionizma ili we kao i dokazivati joj da je pametna i lijepa. jer ti si mama - kako i ona kaže i naravno da ima i pravo. da je i najružnija na svijetu nama bi bila najljepša :D
mislim, tebi/nama pomaže da shvatiš uzrok zašto ona tako misli, ali njoj to uopće ne pomaže jer - tako misli. a i da ne misli dubinski, valjda joj je iz nekog vraga stalo da mi čujemo da ona misli o sebi sve najgore.
i dok tako misli badava svi uzroci svijeta. ona mora ili promijeniti svoje mišljenje (što naravno da nije jednostavno) ili dobiti dojam da sve tako ružna i glupa :D ima nekog tko ju razumije - a to smo mi, roditelji. istovremeno, ne naravno potvrđivati njeno mišljenje. ok, ja mislim da si ti lijepa i pametna (tu bih malo i nadodala, just in case :D ), ti misliš drugačije, al da i jesi glupa i ružna, svejedno si nam draga :D
dakle, ja bih išla na to kad mi kaže da je ružna npr, ne bih ju pitala zašto tako misli niti bi mi to bilo važno. nego možda da kaže što je tako ružno. ono, nek krene od velikog nosa, npr :D neka priče o tome. isto s pameću. neka potvrdi svoju tezu. pa kad se nađe u muci, možda promijeni mišljenje.

eto, to ja ovako laički, ne znam oće li pomoć...

[Jadranka]

pa evo, razmišljam o tome i napisati ću ono što instinktivno mislim. a ja mislim da je pogrešno njoj tvrditi da nije glupa i nije ružna, a kamoli da je to od puberteta ili perfekcionizma ili we kao i dokazivati joj da je pametna i lijepa. jer ti si mama - kako i ona kaže i naravno da ima i pravo. da je i najružnija na svijetu nama bi bila najljepša :D
mislim, tebi/nama pomaže da shvatiš uzrok zašto ona tako misli, ali njoj to uopće ne pomaže jer - tako misli. a i da ne misli dubinski, valjda joj je iz nekog vraga stalo da mi čujemo da ona misli o sebi sve najgore.
i dok tako misli badava svi uzroci svijeta. ona mora ili promijeniti svoje mišljenje (što naravno da nije jednostavno) ili dobiti dojam da sve tako ružna i glupa :D ima nekog tko ju razumije - a to smo mi, roditelji.

Ja razmisljam slicno ko Cvijeta. A i ovi savjeti od Peterlin mi dobro zvuce.