Ja apsolutno shvaćam i prihvaćam da postoje djeca s različitim karakterima, teže odgojiva, lakše odgojiva, you name it. I svako dijete apsolutno zahtijeva drugačiji pristup. Ipak, uvjerena sam da svako dijete urednog, tipičnog razvoja, može naučiti gdje je crta, gdje je granica. Gdje će te granice biti - to je na roditelju da odluči. Normalno mi je i da djeca ispituju roditeljski autoritet i granice. Ono što mi nije normalno, to je da dijete iz minute u minutu cijedi roditelja, ekstremno probija granice i ne obazire se na niti jedan roditeljski pokušaj uspostavljanja kontrole. Mislim da je to, bez obzira na to kakvog je dijete karaktera i je li teško ili lako odgojivo, znak da je dijete preuzelo vodstvo i da ono praktički odgaja samo sebe, umjesto da ga odgaja roditelj. To je trenutak da se roditelj preispita, ako je potrebno da zatraži i stručnu pomoć.