Ljevičari, odnosno ona šakica njih, nemaju ništa s tim. Ono, ovo društvo kakvo je sada, nije zaista njihov problem. I fascinirajuće je kako se masa na njih obrušava:
nemaju dovoljno razumijevanja,
nisu dovoljno dijalogični,
dociraju,
smatraju se boljima,
extremni su,
...
viču oni iz komotnih fotelja.

a Vili Matula, drži govor na trgu maršala Tita.
a mama courage izdaje knjigu o sekularnosti i djeci.
jedna od ovih "extremnih" sa foruma na Jelačić trgu drži govor na prosvjedu za kuriklarnu reformu.
markovina osniva stranku
puljak je vec osnovala stranku

ovi drugi i dalje sjede u foteljama i raspravljaju kako je ta extremna ljevica ima problem i ne razumije ljude.

e pa meni sada pada na pamet rečenica Julije Roberta iz filma "Erin Brockovich" (Apropo zena bez fakulteta, iz nimalo blistavih socio-ekonomskih uvjeta): jedino sto ne štima je tvoja nemoguća frizura, kao odgovor na primjedbe mlađe odvjetnice koja je trebala obraditi materijal koji je Erin sakupila.

Društvo kakvo je sada, je takvo, jer ga je takvim stvorila ta vrlo šutljiva, nadasve šutljiva i nadasve neaktivna većina, koja je zauzela vrlo komotnu poziciju nečinjenja bilo čega u vlastitoj režiji, te očekivanja svega od nekih drugih.

bolje zvuci, a i manje je opterećujuće krivicu svaljivati na neku ljevicu (koje u Hrvatskoj skoro pa nema, a ova koja postoji je hvala na pitanju, prilično aktivna) u našem kontekstu, te na neke elite sa Harvarda, Stanfordu, Oxbridge-a u općem kontekstu.