Prvašići 2018/2019

[yin&yang]

Iskreno meni su te datumske granice onak administrativne jer je tako lakše državnoj birokraciji (ne u ružnom smislu te rijeci). Većina djece je sa 6.5g spremna za školu i netko je odlučio da je datim 31.3. A bio je nekad i 31.5. Koliko se sjećam. Kad sam ja kretala bio je 30.4.


Testiranja su realno okvirna i površna. No nitko ti ne moze reci ni da će dijete se snaći super u školi ni ako krene sad ni ako krene za godinu dana niti ti dati ikakvu garanciju je li bolje da krene sad ili kasnije. Sve su to nagađanja kod prosječne djece a većina je prosječna. Puno je u stvari bitnije kakvu će učiteljicu dobiti i kakav će je razred napasti nego tih dva mjeseca. A opet ako će biti bilo kakvih problema nabit ćeš sebi vječni osjećaj krivnje i sumnje da je to zato što je krenula godinu ranije. Tako da je primarno stvar u tebi a ne djetetu jer na sve ovo ostalo ne možeš utjecati niti ti itko može dati garanciju što je bolje, jedino što je uobičajenije, a to je u zadnje vrijeme da djeca idu kasnije a ne ranije (iako meni su tih mjesec-dva razlike bise-manje nevažni u ukupno 15-17g školovanja koliko je vjerojatno pred njom)

Potpisujem od riječi do riječi, znam ja sve to jako dobro i znam da garancije nema, ni ja ni psihologice ne možemo znati kako će doista biti kada ona krene u školu i hoće li biti sada ili ikada ikakvih problema ili neće, i znam da ću krivit sebe ako problema bude i zato me upravo to jako muči.
S jedne strane ja bih joj odgodila tu još jednu godinu pa da joj doista bude lakše godinu kasnije (i da mene netko sa strane pita i njemu bi vjerojatno savjetovala isto) a sa druge strane ne mogu nikako zanemariti tu njenu ogromnu želju i suze kada joj i spomenem da možda neće ići (a čini mi se da je spremna).

I onda povrh svega pročitam ovo:
https://net.hr/magazin/roditeljstvo/...koncentraciju/

[čokolada]

Potpisujem od riječi do riječi, znam ja sve to jako dobro i znam da garancije nema, ni ja ni psihologice ne možemo znati kako će doista biti kada ona krene u školu i hoće li biti sada ili ikada ikakvih problema ili neće, i znam da ću krivit sebe ako problema bude i zato me upravo to jako muči.
S jedne strane ja bih joj odgodila tu još jednu godinu pa da joj doista bude lakše godinu kasnije (i da mene netko sa strane pita i njemu bi vjerojatno savjetovala isto) a sa druge strane ne mogu nikako zanemariti tu njenu ogromnu želju i suze kada joj i spomenem da možda neće ići (a čini mi se da je spremna).

I onda povrh svega pročitam ovo:
https://net.hr/magazin/roditeljstvo/...koncentraciju/

Molim te, zvuči li ti logično ovaj citat?
Profesor Thomas Dee rekao je kako odgađanje odlaska u školu dok dijete ne napuni 7 godina doslovce eliminira mogućnost razvijanja ADHD-a.*
ADHD se ne razvija zbog preranog odlaska u školu.

Na tvom bih mjestu poslušala psihologinju koja je testirala dijete. Tim testovima ispod radara inače prođu svakakve teškoće pa ako je uočeno da postoji odstupanje u koncentraciji ili nečemu drugom, onda vjeruj riječima psihologinje. Iskoristi godinu da dijete svaki dan nešto za stolom radi, da poboljša grafomotoriku, da postane samostalna, da si zna podgrijati jelo, da se sama kreće određenim rutama, da vodi brigu o svojim stvarima i svakodnevnim obavezama itd.
U školu nikako ne možeš zakasniti, a ako uraniš, uvijek ćeš kaskati za drugima.