yin & yang,

evo me napokon

pročitala sam što cure pišu, svatko iz svog kuta, čokolada iz prespektive roditelja koji ima poteškoće s koncentracijom, ja iz perspektive roditelja čije je dijete ranije upisano itd. Nezahvalno je bilo što sugerirati, ali mogu dati svoj osvrt na neke ovje navedene "kriterije".

1. Želja
kad si spomenula želju, mislim da neki ovdje ne razumiju o čemu pričaš, ja te jako dobor razumijem. Nije to ljudi moja ja želim ići u školu i veselim, to je nešto posebno, to je onaj poseban sjaj u očima, ushit, iščekivanje/gorenje od želje, točno znam o čemu ti pričaš. Doživjela sam to. I sin mi se veseli školi, al to je neusporedivo s kćerkinom Željom. Njena želja ju je toliko vodila da me je već s 5god i par mj počela "gnjavit" da se raspitam kako ona može ranije u školu.

E ovakva želja koju osjećam i kod tvoje kćerke se NE zanemaruje, nije to prosječna želja vrtiććkog djeteta da krene u školu kao velika. To me naučila psihologica kod Sever gdje sam išla na testiranje upravo radi ranijeg upisa. Postoje želje i Želje. Dakle taj kriterij apsolutno stoji kao nešto što se treba uzeti u obzir.

2. Psihologica
Uz dužno poštovanje, psiholog koji mi odmah kaže da je načelno protiv prijevremenog upisa, kod mene je odmah izgubio kredibilitet. Smatram da psiholozi zbog svoje struke ne smiju imaju takve a priori stavove za bilo što, trebaju biti lišeni predrasuda i "tvrdih" stavova o bilo kojoj temi da se radi. Rekla bih da trebaju poraditi na sebi samima. Imam dobru prijateljicu psihologicu s kojom protresam razne teme.

3. 1. razred
Školovanje slijedi dugi niz godina, i ako će dijete imati poteškoće neće se valjda čovjek kriviti narednih 12 godina za svaku god školovanja. Ako razumiješ što hoću reći. A 1. razred je fakat kako reče andiko vrlo lagan.

4. Osobno iskustvo
Moje iskustvo je izvrsno, to mi je bila najpametnija odluka koju sam donijela. Ne da nisam zažalila. izgrizla bih se da sam je ostavila tu još jednu godinu u vrtiću koji je prerasla puno prije.