 |
|||
To ovisi o uvjetima zivota. Mi se grijemo na drva i ja bas nijednom nisam cijepala drva. Niti ih nosim u kucu, na treci kat. Idem s mm u drva i tad nosim i pilim motorkom, ali cijepat niti znam niti fizicki imam snage niti zelim naucit. I mogu reci da oko tog stvarno ima posla, a da na drva grijemo radi moje romantizirane mastarije djevojke iz grada.
Točno tako, sve ovisi o afinitetima i uvjetima života.
Isto se grijemo na drva, i to tako da on drva radi s ekipom u šumi,pa ta drva režu u dvorištu i uopće se ne guram tu. Ja skuham ručak za sve njih.
Naravno da je smiješno pričati o podjelama poslova ako živiš u stanu ili kući s dvorištem od 15m2, no nekom se malo drugačije grah prosuo i ladno živimo i radimo muško ženske poslove. Ono što je meni bitno za nas, i za moje sinove da znaju da iako mama češće kuha da je tata u stanju skuhati, poslužiti jelo, skupiti suđe, oprati veš i ostalo što treba, isto tako i ja mogu nacijepati drva ako njega nema doma ili odvesti auto na servis. Travu kosimo tko stigne
Eeee, ovako je meni sada. Treći tjedan me zeza kičma (baš gadno, dugo mi nije tak bilo da ne mogu cipele obuti ni zavezati) pa su svi moji muški preuzeli veliki dio mojih uobičajenih poslova. Moja djeca i inače rade svoj dio poslova (jer nemamo ženske djece), a posao se napraviti mora. Osim toga - ja ne mogu, pa su oni uredno odradili i moj dio, ne samo svoj. I inače im znam reći da se dogovore tko će kupaonicu, a tko usisavanje - svi znaju sve, najradije ne bi (kao ni ja) ali kad treba, onda i naprave i to u pristojno kratkom roku. Čak su danas potegnuli veliki vodeni usisavač koji ja ne mogu prtiti po kući.Kosjenka prvotno napisa
Inače, kad sam zdrava i ok, gletanje i farbanje ograda, balkona i zidova je moje, isto tako i silikoniranje ako treba. VOdoinstalaterski poslovi mi nisu strani, ali nisu mi špica filma. Napravim ako moram. Ne volim pipave poslove koji traže strpljenje, pa je tako mm ili naš mlađi sin bolji izbor kad treba štajaznam zamijeniti utikač na pegli, jer će to napraviti polako i urednije nego ja. Isto vrijedi i za elektroniku - time se bavim ako baš baš moram.
Prošli tjedan mi je uletjela maramica u filter vešmašine, trajalo je dugo dok sam to odčepila jer mm nije bio doma - inače on ima više strpljenja za to. Isto vrijedi i za čišćenje posudice za deterdžent i omekšivač - ja bih ju ugurala u suđericu, a on ne da i uvijek ju čisti na ruke.
Ovo dobro razumijem. Ja sam skoro 20 godina bila podstanar i jednom sam se zatekla u stanu gdje je bila peć na drva, a ja (tuka) ne znam to ni zapaliti... Došli su moj prijatelj i moj brat i smijali su se do suza kako ja šibicom pokušavam zapaliti debelu kladu i čudom se čudim kako neće primiti, hehehe...
DakleM - mi smo imali plin u stanu dok sam ja bila dijete, ali moj brat (koji je mlađi od mene) je uredno kod bake i dede naučio i cijepati drva i kuriti i čistiti peć... Ja nisam. Eto, nekako me mimoišlo. Tako bi bilo i mojoj djeci da nema vikendice u kojoj je peć na drva, pa su se ipak sreli s tim. Stariji nije zainteresiran ni spretan, ali mlađi baš voli cijepati i dobro mu ide. On je glavni kad treba nacijepati drva i napraviti trešće za roštilj. Ja pojma nemam.
misliš pomažeš mumoj muž zarađuje puno više nego ja
doma radimo podjednako(posisavanje, kupaona, prašina, pranje podova), ili on maloooo više
s klincima je on u prosjeku više nego ja (jer ja radim dvije smjene tjedan za tjedan) i on razvaža na treninge
u dućan po špeceraj i ostalo za kuću skoro isključivo ide on
kuhanje je skoro pa isključivo njegovo
ne voli peglati, pa mu to napravim
mi smo post-it obitelj.
iako su telefoni pametni, poprilično smo svi zaboravni,
kad jednom pročitamo poruku, brzo zaboravimo
pa više povjerenja polažem u obične, male, staromodne papiriće nakeljene na kuhinju, vrata...
lakše mi je svakom napisat što da napravi i na koji način (često to ide u post-it nastavcima),
nego razmišljati je li tko što napravio ili razmišljati o tome hoću li se ja sjetiti podsjetiti.
često ih znam počastiti i svojim crtežima uz poruke, recimo usisavača ili tave iz koje se dimi,
da se imaju česmu smijati.
izgleda komplicirano, ali je zapravo poprilično jednostavno.
i mene dočekaju porukice, ali na njima obično piše kupi mi ovo-ono ili ostavi mi novaca :al_bundy:
Ma meni su ovakve stvari super, samo ja nisam takva i jeb*ga. Zato sam izjavila to sa muškim i ženskim poslovima. Zapravo je meni sve super ako je u dogovoru i ako se obje strane slažu. Čini mi se da smo se ipak skontale na kraju, već sam mislila da ću izazvati neki opći bijes.
Mene uvijek začudi kad netko misli da odrasla punoljetna osoba nema kapaciteta sama shvatiti da će djeca bit gladna nakon skole pa da treba ubaciti batke i povrće u pecnicu ili da je veš prljav pa ga treba ubaciti u vesmasinu itd.
Ne radimo oboje sve ili svaki dan isto, podijelili smo kao sto je kome spretnije/zgodnije (npr on kuha za klince jer ih dočeka, ja stižem kasnije s posla ali zato ja stavljam prati veš, sudjericu nekako zajednički rješavamo itd), no zavaravati samog sebe da je podjela zato sto onaj drugi to ne može?! Jedino ako ima posebne potrebe, bez uvrede. Ostalo u 99% slučajeva bi moglo i 10-godišnje dijete, s izuzetkom prckanja po struji ili cijepanja drva (ali ovo drugo samo zbog opasnosti, nije da ne bi mogli a nekad i jesu). Muški um to sasvim dobro može svladati, kao i žensko nosit drva, palit peć, kosit travu, odvest auto mehaničaru itd..
Jednom je mom kolegi žena otišla na put 5 dana, imaju dva sina, tad su bili niži razredi osnovne škole. Vratila se i pita ga, gdje je prljavi veš, kaže on: “koji prljavi veš?”. Nije ih ni jednom presvukao, išli su 5 dana u školu u istom. I dobro. Ako nisu bili mokri i blatni dobro. 5 dana može proći.
Jednom je moja prijateljica bila u bolnici 3 mjeseca. Ponekad je dolazila kući vikendom. Dva sina, isto niži razredi osnovne škole. Kaže kako joj je muž super i sve je super sam hendalo dok je nije bilo. Na pitanje, sve je i održavao, npr. kupaonicu? “A ne, kupaonicu nije niti jednom oprao, to je bilo užas. Bilo mi je odvratno kad bi došla doma na vikend sva koma i onda idem ribati kupaonicu”.
To su te neke fine nijanse između “žene pretjeruju” i “razina s kojom su muškarci zadovoljni jer bitno da funkcionira”.
Moj je isto takav. S posebnim potrebama. Kad ja nisam fizički bila u stanju brinuti o stvarima (teške mučnine i povraćanje u 3. trudnoći i samo sam ležala), nahranio je djecu. Ali to je bilo sve sto je u stanju napraviti. S tim da je ta hrana bila: juha iz vrećice, pomfri i kobasice. Ili bi podgrijao sto je netko drugi pripremio. Prao je suđe. Kad nije više bilo čistog. I tako to... funkcioniramo na principu “reci što treba” i “di mi je popis”. Takav mi je došao, a pomaka ima nekih u 10 godina, ali ne tektonskih. I dobro. Što je tu je. Ja pišem popise (na razini 10% onog od D.P.R.) i ne živciram se više oko toga u svom braku.
Ali jako se živciram oko toga u nekom budućem braku svoje djece, i muško i starije žensko stalno pilam feminizmom pa ćemo vidjeti što će ispasti.
Ali se i jako bojim sto bi moglo ispasti kad ja pričam jedno, a oni gledaju drugo
Iako zbilja ne znam za recept, jer, evo opet jedna anegdotalna... moj brat je kod nas doma funkcionirao tako da je došao doma, uzeo hranu iz kuhinje na tacnu, otišao jesti u sobu i kad bi bio gotov tu tacnu bi stavio ispod svog kreveta i otišao svojim putem. Presvlačio se 5x dnevno, i vezi toga je znao samo pitati mamu “jesi mi oprala i speglala ono?”. Takav je iz roditeljskog doma otišao ravno ženi.
U toj kući on kuha, kupuje hranu u 90%... ne samo to... on radi kobasice i suho meso, peče ajvar, ide po voće za pekmeze... ja ga nazovem da nešto idemo, on mi kaže “samo da prebrišem lajsne pa krećem”.
Eto, ja nemam pojma u čemu je tajna... samo se nadam da će moji klinci prosperirati u tom dijelu. Znam reci... ako moja kci nađe muza ili moj sin bude kao njihov otac, mogli bi se rastati. Danas se žene rastaju jer on kad usisava usisava samo po sredini, a ne i ispod i sa strane. A došla sam iz kuce u kojoj i mama i baka misle i cijeli život govore “zar ju nije sram da JOJ muž usisava”. I slično. I gdje meni moja majka kaže “dovedi djecu k nama da se tvoj muž malo odmori”.
...niz...
S tim da MM-u trebaju detaljne upute i za takav ručak... razreži kobasice po pola i svaku malo zareži... “zaštoooo mi se ove kobasice frču i pucaju??!” Jesi zarezao? A nisam!
Juha: kad sipaš iz vrećice miješaj tu smjesu pjenjačom
... mamaaaaaa, nešto mi pliva u juhi... (od paradajza iz vrećice)...
Mm-u, jesi miješao pjenjačom? A nisam!
Eto, posebne potrebe. Što reći. Ništa. Volim ga. Samo ljubav je dovoljna.
Nisu to posebne potrebe, nego on ne zna kuhati. Kuhanje je ipak nekakva vještina, pa makar bila jednostavna, ali treba znati neke stvari. Nekim ljudima to jednostavno nije prirodno i nešto što znaju sami po sebi, jer nisu nikad niti gledali nekog da kuha, niti ih je to zanimalo. Sjećam se kad sam jednom vidjela bilježnisu u koju si je neka moja poznanica pisala recepte: POHANO MESO: u jedan tanjur stavi brašno, u jedan razmućena jaja, a u jedan prezle. Meso prvo uvaljaj u brašno .. meni je to bila presmiješno, jer sam znala kako se poha meso valjda sa pet godina. MM isto ne zna kuhati i trebaju mu upute, a što me najviše živcira je to što mu iste upute trebaju sto puta. To je ta takozvana zona ugode koju smo već više puta kontemplirali na forumu. Meni nije problem ako netko nešto ne zna (premda, jasno da MORA znati pripremiti 3-4 jela sebi i djetetu), problem bi mi bio da im ja ostavim skuhan ručak, a da on onda vrti palčevima iako je ujutro kod kuće.
Pa slažem se da ne zna. Treba upute. Nije prije radio tako nešto. Sve pet. Ali nije da ne može svladati. Ali ako nakon 5x i uz upute nije svladao onda mu se jednostavno neda, jer je tu zenica koja će i 6x pisati detaljne upute. Jer on tukac nije sačuvao papirić. Ako je sačuvao papirić briga me jel opet cita ili zna napamet - poanta je da može.
U pravu si, ne zna kuhati i to mu nikad neće ići, iako moram priznati da je nakon godina usavršio jaja sa špekom
U pravu si i oko toga da je važno da se uopće nahrane.
Meni je zapravo glavni problem što sam ja glavni menadžer i tu su te njegove posebne potrebe gdje čeka da ja kažem što treba. Ok, ne moram reći da jedu ako su gladni, ali mnogo toga se čeka moj popis.
Nego, tvoja prijateljica si nije zapisala da posoli meso prije nego ga uvalja u brašno
Ja takvu stvar ne smijem propustiti napisati
Imam sve upute natipkane u mobitelu
mi smo obitelj s posebnim potrebama
ali inače smo poprilično bistri, moram reći u našu obranu.
kćer, umjetnica i umjetnička duša, nered joj je u genetskom kodu i jedino tako funkcionira,
trebale su mi godine da se priviknem na to, ali eto jesam,
moram nadodati da se i ona naučila da mi funkcioniramo drugačije,
ali ipak ostavim popis obaveza, da ne bi bilo nismo znali.
a kad je u pitanju kuhanje, naravno da ostavim detaljne upute,
ako radi nešto prvi puta, jer inače ne znam kako bi znala napraviti ručak.
na žalost rijetko je doma pa je i popis svega skupa rijedak.
mali dobije upute, jer osim pranja zubi, umivanja i zadaće, vidi samo igrice i ekipu
pa se osiguram, ukoliko znam da će imati vremena (tri dana u tjednu ima u suprotnoja smjeni informatiku, dodatnu iz engleskog, njemački, robotiku i gitaru) da se posveti recimo brisanju prašine na radnom stolu, a ne igranju igrica.
muž je manje doma od mene pa nema uputa,
s njim se ipak dogovaram tko će što i kako.
Slažem se, ali treba imati u vidu da ljudi rade kako im je lakše...
Ja nemam upute za mma, ali imam rukom pisanu kuharicu jednostavnih jela za sinove, a on isto povremeno zaviruje unutra. Uostalom, zašto ne bi...
Dnevne upute služe svima da ne zaborave, nema to veze s maloumnošću ili lijenošću.
Kad mene moj pita x-ti put upute, dobije salu da ne moze opet 'sestro, skalpel!'. Najcesce instrumentarka enivej ode. Koji put dobije 5-minutni blitz na tenu skole, njenih dijagnoza itd. A za skalpel pokazem srednji prst. Mi se malo grublje zezamo
Posljednje uređivanje od ina33 : 24.02.2019. at 14:10
Mm je dosao kao covjek od 34 godine u moj dom a dvoje djece, i nije znao nista. Ono, nista, a dosao je iz turbo uredne, rucak u bar dva slijeda kuce. Nije imao posao, ja jesam i to zahtjevan i to dvoje djece za hendlat. I nekako meni je bilo ocekivano da on sudjeluje,a njemu da zivi u urednom. Kako je vidio da se ja trudim, tako se i on trudio. Na pocetku je imai tekicu zivotnih mudrosti s brojevima tramvaja, kolicinama hrane i novaca, receptima, popisima ducana po tramvajima... Nakon 10 godina kuha i sprema bolje od mene, financijske brige su mu sf. Afiniteti i moja spremnost da podsjecam i obavljam su odredili nas zivot. I naravno, uvjerena sam da smo se sreli ranije, funkcionirali bi puno slabije. Bili smo oboje svjesni vlastitih ogranicenja i zelje za suzivotom.
Mogu mirno otici gdjegod ako podijelim pare u kuverte po tjednima i platim racune. Zadovoljna sam... Mislim moglo bi bolje. Al ja ocito nisam bila u stanju ni u drugom braku naci niti odgojiti boljeg muza. A i drag mi je...
Sve se može, naravno. Slažem se.
Sviđa mi se ovo...Mm je dosao kao covjek od 34 godine u moj dom a dvoje djece, i nije znao nista. Ono, nista, a dosao je iz turbo uredne, rucak u bar dva slijeda kuce. Nije imao posao, ja jesam i to zahtjevan i to dvoje djece za hendlat. I nekako meni je bilo ocekivano da on sudjeluje,a njemu da zivi u urednom. Kako je vidio da se ja trudim, tako se i on trudio. Na pocetku je imai tekicu zivotnih mudrosti s brojevima tramvaja, kolicinama hrane i novaca, receptima, popisima ducana po tramvajima... Nakon 10 godina kuha i sprema bolje od mene, financijske brige su mu sf. Afiniteti i moja spremnost da podsjecam i obavljam su odredili nas zivot. I naravno, uvjerena sam da smo se sreli ranije, funkcionirali bi puno slabije. Bili smo oboje svjesni vlastitih ogranicenja i zelje za suzivotom.
Mogu mirno otici gdjegod ako podijelim pare u kuverte po tjednima i platim racune. Zadovoljna sam... Mislim moglo bi bolje. Al ja ocito nisam bila u stanju ni u drugom braku naci niti odgojiti boljeg muza. A i drag mi je...
Nemam ni približno takvu situaciju, ali slažem se da je bitna svjesnost o vlastitim ograničenjima i želja za suživotom. Ja sam se na život u braku prilagodila puno teže nego mm, jer on je drugačija osoba - ne opterećuje se glupostima (to sam ja naučila od njega), uspješno odvaja bitno od nebitnog (isto), a on je od mene naučio praktičnost, upravljanje novcem (jer je bio sin jedinac u majke udovice, pa jednostavno do ženidbe nije imao potrebu ni priliku za tim). Snalazimo se sasvim dobro. Možda sam i ja njega mogla bolje odgojiti, a bome je mogao i on mene
Posljednje uređivanje od Peterlin : 25.02.2019. at 07:52
a šta ću, dobar mi jemisliš pomažeš mu
mi smo post-it obitelj.
iako su telefoni pametni, poprilično smo svi zaboravni,
kad jednom pročitamo poruku, brzo zaboravimo
pa više povjerenja polažem u obične, male, staromodne papiriće nakeljene na kuhinju, vrata...
lakše mi je svakom napisat što da napravi i na koji način (često to ide u post-it nastavcima),
nego razmišljati je li tko što napravio ili razmišljati o tome hoću li se ja sjetiti podsjetiti.
često ih znam počastiti i svojim crtežima uz poruke, recimo usisavača ili tave iz koje se dimi,
da se imaju česmu smijati.
izgleda komplicirano, ali je zapravo poprilično jednostavno.
i mene dočekaju porukice, ali na njima obično piše kupi mi ovo-ono ili ostavi mi novaca :al_bundy:
XXX
mene uvijek začudi koliki broj žena se tješi time da muški jadnici nemaju kapaciteta za bazne poslove tipa ubaciti veš u mašinu i očistiti wc
a ono, i ja sam se nekad tješila sa "svi su oni isti" mantrom
nisu, kuma, oni svi isti, nego si se ti loše udala
BTW, i ja se pravim grbava za "muške" poslove po kući, ali MM ne puši tu spiku, njemu je jasno da ja to ne radim jer me ne interesira, a ne jer nemam mentalnog kapaciteta
no, njegovo zgražanje me još uvijek nije nagnalo da otvorim Fordov manual ili postavim tlakovce po dvorištu
uvijek se tu našao neki brat, muž, barba Branko koji će popraviti
eto, tako ni oni neće prionuti džogeru i pegli ako je u blizini marljiva žena koja će to pohendlati
ti si, dear, načisto pobedila!a šta ću, dobar mi je
Ma dajte molim, sad ispada da ja od pedesetak kila i mm od stotinjak jednako mozemo cijepat kamion drva. Odgovorno tvrdim da ne mozemo. Mogu ja nacijepat tri drva ako usfali taj dan, ali ne mogu kamion u jedno popodne. Ipak neke fizicke razlike u gradi postoje.
Veliki X.
a nisam se do kraja ni outalati si, dear, načisto pobedila!
možda ne bih mogla jednako koliko i MM, ali bome mogla bih zavidnu količinu nacijepati
to što sutra ne bih ustala iz kreveta i ne bih mogla ni čašu dignuti je druga stvar, ali mogla bih to napraviti
i općenito sve fizičke poslove
ono, ne mogu dignuti 100kg, ali 50 mogu
ali, to sve ionako radim samo da sebi pokažem da mogu, a onda pustim njega da radi
Mislim da je najvažnije da se nitko u vezi/braku ne osjeca potlaceno, ono, ja rintam, a on/ona lezi na kaucu i tu i tamo promijeni zarulju.
A ako su svi zadovoljni sa aranzmanima koje imaju, odlicno.
Mislila sam da smo se složili da se “muški poslovi” u prosječnom gradskom domaćinstvu uglavnom svode na sporadične popravke, pa je logično da bi se više on trebao hvatati “ženskih” nego ja “muških” poslova.
K tome je briga za djecu u gradu složenija zbog lošeg utjecaja zidova. Uglavnom je premalo spontanih aktivnosti na otvorenom. Razvažanja, druženja, rođendani, aktivnosti- sve traži angažman roditelja. Osnovna škola i upisi u srednju u Zg mnogim roditeljima je dodatni izvor stresa. E sad, ako je briga o djeci i kućanstvo na leđima zaposlene majke a mijenjanje žarulje i od odvoženje auta na pranje na leđima zaposlenog oca, ne treba biti vidovnjak da bi uočili da će brak doći u krizu.
To je ono kaj ja uvijek kazem. Postoje zajednicki poslovi i muski poslovi. To su oni poslovi koje ja radi svoje konstitucije ne mogu napraviti.
Pa kako je ovo fer?
Kao što je kolegica forumašica napisala, u prosječnom gradskom domaćinstvu ono što se tradicionalno smatralo "muškim" poslovima uglavnom ne postoji.
Naravno, postoje različiti uvjeti života, ne živimo svi isto.
Valjda je jasno da samo pisem na tragu onoga svi sve mozemo podjednako obavljat ako se potrudimo. Mislim, pisala bih vjerojatno isto da se nisam preselila na selo. S ovim zivotnim iskustvom mirno mogu reci ja ne mogu cijepat drva, vozit ni kuhat kao mm. Niti on moze s djecom vjezbat za natjecanja, vodit financije niti slagat neispeglanu robu kao ja. I mase sposobnosti su uvjetovane spolno, iskustveno i obrazovno. I na uzas svih uzasa, dok nisam radila ja nego on, sama sam podrazumijevala da cu ja vodi kucanstvo, a da ce njega docekat gotovo sve na gotovo kad dode kuce. I sad kad je on kuci, on isto tako vodi gotovo sve. A kad oboje radimo, a onda dijelimo brigu po afinitetima.
I ne razumijem kako je briga o djeci slozenija u gradu... Ja bih rekla da je briga slozenija u obitelji s vise djece ili s djecom s dijagnozom. Ili nesto s mojim selom opako ne valja, pa ne vidim kako je tu odgoj manje slozena stvar. A upis u srednju je puno stresniji tu, jer nema vise skola. Ili ta u obliznjem grafu ili spakiras 14 godisnje bice za dom u blizini zeljene skole.
Aj casa, nisam željela omalovažavati nikoga.
Moja djeca nikada ne divljaju dok smo u prirodi. Beton, zidovi, manjak djece na igralištu u centru na moju djecu djeluje frustrirajuće.
Već u petom razredu,u našem okruženju većina roditelja pokazuju visoku razinu stresa zbog uspjeha svoje djece.
Ja sam dijete sa sela.
Odgoj je uvijek složen.
Pa sigurno da je odgoj djece u gradunešto složeniji nego u malim mjestima. Kod gradske djece nema spontanih druženja nego je sve organizacija, pa su često osuđenina boravak kući ili na raznorazne aktivnosti jer nije neka fora ići po tuđim kućama da bi ti se djeca družila, a aktivnosti su jednina mjesta di su druženja izvediva. Jedino se ne slažem s ovim dijelom o osnovnoj i srednjoj šokli. To je u Zg puno jednostavnije.
Dobro opažanje! Zato se Huqskvarna (ona pila, ne gugla mi se kako se točno piše) u ZG-u reklamira "forama" - tipa kaže svekrva došla bi 2x tjedno, onda pila reže, uz natpis "treba znati prerezati". Oko Plivicama se ne reklamira tako, nego tipa dobra pila ta i ta - tamo valjda postoji potreba za stvarnim pilanjem i rezanjem. Geolokacijski marketing. Jer u ZG-u većini kućanstava zapravo ne treba actual pila. Al metaforička super dobro svudgje dođe
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.02.2019. at 15:40
ahahaha ja sam vidjela samo verziju s tatinim sinom koji hoće bemveja ili tako nešto, očito su to smatrali relevantnim za naš kraj (svekrva nema odakle dolazit, obično živi kat ispod ili vrata do)
Bas me zivo zanima je li itko ikad kupio pilu iz metaforickih razloga.
Svekrva, tatin sin, susjed - sve je to po ZG-u. Oko plitvičkog kraja sam vidjela "bezfornu" reklamu. Moš' mislit kako bi tamo susjeda odrezao... tamo ti vjerojatno i susjed treba zapravo, a sveki živi ispod tebe ili kuća do, a ljudi ne letaju s kraja na kraj grada pa u to troše sat i pol na prva-druga, treća, ne koči, pa tako 40 min x2, pa je cijela dinamika obitelji drugačija pretpostavljam.
Il auto zbog žene na reklami. Il gumu. Il u Kafulandu jer iz ljubavi prema Hrvatskoj. Il lak za nokte jer je tako lijepo ispao na ovoj slici, il olovku za obrve jer su svi na slikama s pojačanim obrvama. Il modu koja se mijenja svake sezone - šuti, sad ćemo opet ramena pojačana kupovat možda. Svi smo mi konzjmenti marketinga. Tko više, tko manje osviješten.Bas me zivo zanima je li itko ikad kupio pilu iz metaforickih razloga.
Zapravo - iz razloga metaforičkih pila pišemo na forumu i kupujemo (self-help?) knjige
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.02.2019. at 15:48
Slažem se. Sve nosi svoje izazove. Djeca su ili u gradu izložena raznim izazovima, ili rano odlaze u grad radi školovanja, pa su prepušteni sami sebi. Iskusila sam drugu opciju, a sad sa sinovima proživljavam prvu.
Ja sam gradsko dijete, moje prvo dijete je zavrsilo prva dva razreda u metropoli, a sad ide u obliznji grad u gimnaziju. I nikakve razlike u stresu ne vidim. Vidim razliku u organizaciji.. Dok su djeca mala, lakse je na selu. Kad su veca i idu na aktivnosti lakse je u gradu. U mom selu nema nekih aktuvnosti, i kad krenu znas da ne vozis ne dok ne budu spremni sami gradskim prijevozom vec dok sami ne provoze. I velika prednost je vrijeme koje gubis na prijevoz, ali ono vrijeme koje gubis, gubis do odrasle dobi. Ne osjecam se ja omalovazenom, vec je jednostavno neistina da je odgoj manje stresan na selu. Odgoj je manje stresan ako si u zenu ili ako te bas briga za skolu ili aktivnosti...
I motorke se ovdje ne reklamiraju, a svaka kuca ima jednu. Ovdje ni predizborna kampanja ne nudi svoje promidzbeno promisljeno veselje, ali veselja kampanje ima napretek.
I da, ovdje je ritam zivota smireniji, i place isto tako. Nema papilova po trgovinama, jer trgovina nema. Pa ti i treba manje novaca. Sve ima svoje prednosti i mane, i vidim ih. Al da je odgoj manje stresan ne vidim. Majka sam bila u gradu 8 godina i sad sam 9 godina na selu majka. To mi jednostavno ne stoji.
Mislim da su cure htjele reći da je u gradu problem tog razvoženja koje krade puno više vremena nego u manjim sredinama i da se možda djeca u metropoli nalaze češće u izazovnijim situacijama zbog dostupnosti svakakvih čudesa u gradu ( pa i u pogledu raznih ovisnosti).
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.02.2019. at 21:43
Kuma mi živi u Zadru i već je ogromna razlika života obitelji kad se usporede Zg i Zd, a kamoli Zg i sela ili manje sredine.
Meni je predivno gledat koliko mirnijim životom žive oni dole. Da, vozi dijete na aktivnost,al za tren oka je tamo. S bajkom si brzo bilo gdje.
Uskoro će joj sin moć i sam grad.prijevozom.
Al kako reče casa, sve ima + i -.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.02.2019. at 21:46
Ja se isto ne bih složila da je u gradu teže odgajati dijete, a posebno ne radi razvoženja na aktivnosti, odnosno to ovisi prije svega o dječjim interesima i željama. U Zagrebu već po kvartovima ima solidan izbor aktivnosti, na primjer u mom kvartu, koji uopće nije bogat ponudom, ima i škola stranih jezika, i to ne jedna, i škola crtanja, i ispostava glazbene škole vrlo blizu, i dramska radionica, i nekolicina sportskih aktivnosti, tako da djeca ako odaberu neku od tih aktivnosti vrlo rano mogu na aktivnosti ići sama, ili ih roditelji mogu otpratiti i pješice, bez ikakvog razvoženja. Jasno, ako netko baš želi neku posebnu aktivnost ili baš određenu školu, onda je to druga priča, ali postoje i jednostavniji izbori. U svakom sučaju, mogućnosti su neusporedivo veće.
Isto tako baš i ne stoji da nema spontanih druženja u gradu, možda nema za djecu koja žive baš u samom centru, ali po kvartovima se djeca itekako spontano druže i idu van.
Ja svoju djecu vozim na aktivnosti u dva mjesta od mog, na 9 km udaljenosti gdje postoje cetiri linije u danu. Teoretski najstariji bi mogao biciklom po magistrali, ali to od 16 godine. Sva djeca koju poznajem iz zg, u dobi od 14 godina idu sama na aktivnosti. Tramvajem ili u kvartu.
I da manje vremena potrosim na voznju, ali nema nade da ce dogodine sami tramvajem. Zivot jest mirniji, i sve jest sporije, ukljucujuci i aktivnosti i doktora i izbor skola.
Ovisnosti ovdje ima vise nego u zg. I statisticki i iskustveno. Tjesi me to da se svi poznajemo, pa kad dijete pusi travu, saznas u roku mjesec dva... Kad dode do meta ili koke, ne saznas nista jer o tome svi ipak sute.
Iz moje perspektive odgoj je stvarno svugdje zeznuta stvar.
Ja sam odrasla u manjem gradu, i živjela sam u centru pa sam svuda bila brzo pješice. A moji prijatelji iz obližnjih mjesta, s vrlo rijetkim autobusnim linijama, su već u 7. i 8. razredu svuda išli na motorićima, i naravno da smo se svi vozikali s njima. Danas kad imam dijete koje ide u 7. razred sam u šoku kad se sjetim kako smo mi odrastali
sorry na offtopicu ali podsjetilo me ovo razvažanje po aktivnostima pa sam blago rečeno i dalje u šoku
Casa, sasvim nešto drugo sam htjela reći ali sad ne stignem pisati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom