Evo situacija od maloprije. Dakle, odem u trgovinu. Usput se sjetim da sam mogla otići kupiti ulaznice za pjevača X (neću reći kojeg jer ne želim da opet krene rasprava o mom izboru muzike) u kafić Y (neću ni o imenu kafića jer neće od mene sad dobiti nikakav publicitet

) na kojeg smo htjeli ići.
Nisam inače znala kakav je to kafić niti sam ikad tamo bila. Kad sam ušla vidjela sam da ima nekakav rokerski interijer. Konobar mi dok nisam još ni ušla kako treba vikne: Tamo ideš za ulaznice! (pokazujući na drugi dio kafića) Daljnji razgovor je išao ovako:
Ja: Tko kaže da sam došla po ulaznice? (iznervirana tom dernjavom i pogledima koji su se zadržali na meni)
On: Pa vidim kako izgledaš, nisi sigurno došla ovdje na kavu.
Ja: Inače, ovdje sam turistički i evo baš gledam gdje bi popila kavu ali vidim da ovdje neću.
On: Ne, ne, nisam tako mislio. Daj sjedi, ovdje ti je najbolja kava.
Ja: Hvala, doviđenja. (izađem)