Meni su djeca kao maškare slatka, ali oni neki što budu u onom krznu s rogovima na glavi, ajme meni. Njih se plašim još od malih nogu.![]()
Meni su djeca kao maškare slatka, ali oni neki što budu u onom krznu s rogovima na glavi, ajme meni. Njih se plašim još od malih nogu.![]()
Ona se boji Zvončara!!!
Pa oni su najbolji dio karnevala! Kad počnu lupati onim zvonima, pa to je čista energija, koja stvarno otjera zimu.
A ima i nešto još u toj energiji, zapaljujuće![]()
Muško-balkanski trbušni ples...
Zavodnici
Sto je napisala Ginger - i ja citam i ne vjerujem. Mislim si, pa gdje je nestala ta tolerancija kod ljudi i kako je lako trpati ljude u ladice
I ni malo mi ne popravljaju dojam zene s krscanskim modnim detaljima, a da nema veze s vjerom. I dalje su na NO listi, ako bas ne moram. I dalje je to meni isti stil da ne ponavljam proste rijeci.
Maškare smo vec vise puta komentirali i svu ljubav u susjedstvu koje otvara i čudake koji ne otvaraju. Uz sav trud ovih koji otvaraju otvorena srca da sagledaju i drugu stranu onih drugacijih koji neotvaraju, srecom ne moraju se pri tome boriti s predrasudama.
LOL ali ti JESI došla po ulaznice a ne po kafu.
I ostala bez njih samo da bi dokazala da bezobrazni konobar nije u pravu iako je bio u pravu. Iako on u tvom slučaju nije izrekao predrasudu nego sasvim tačnu pretpostavku, ali pretpostavljam, uvredljivim tonom...
A ono, nekadašnja ja bi uradila kao ti.
Sadašnja ja bi slegla ramenima i uzela fucking ulaznice ako ne bi bilo daljih komentara na moj izgled (ne možeš promeniti svet a svakako izgledaš onako kako ti želiš, zar ne?)
Suviše sam matora da bih traćila vreme do idućeg kafića gde me čeka iduća budala.
Dakle- ja ne mislim da su predrasude dobre niti da treba da nas vode kroz život (osim možda u gluvo doba u mračnim ulicama).
Ali kad pročitam "ja nemam predrasude i nikog ne osuđujem (osim one koji imaju predrasude))" meni je to najpredrasuda o sebi i drugima.
Zapravo, tema mi vuče na onu drugu Mojcinu gde je bilo zgraž-zgraž na ideju da nam nisu sva tuđa deca jednako dobra i simpatična.
Hahaha pa ne znam, meni su te njihove maske baš neke hororske.
Ma Pulinka, istina. Stvarno je napravio odličnu pretpostavku na temelju mog izgleda i ja jesam samo došla po ulaznice. Ali da, ton je bio takav da je baš djelovalo ružno to sve. Mrzim kad mi se netko obraća s visoka.I da, ostala sam bez ulaznica zbog svog inata, ali to ti je bilo onako u afektu - kad ti sramotiš mene, e sad ću i ja tebe.
Da se nadamo da je izvukao neku pouku iz toga. Mada bih ja na osnovu svojih predrasuda o konobarima (a i po kojem tuđem prijateljsko -rođačkom profesionalnom iskustvu) rekla da nije baš sebi dozvolio da ga tvoje spuštanje uzruja mnogo... Konobari imaju prilično debelu kožu (opet moja predrasuda za predrasudom...)
Bila sam pred par godina u slicnoj situaciji, samo obrnutoj. Dosla sam nenasminkana u samtastom kaputu kupiti auto. Imala sam sve usparano, nije mi trebao kredit, samo provucem karticu. Trgovci me u jednoj kuci nisu ni pitali sto trebam. Odustala sam od te marke auta. Nije da me neki model oborio s nogu, nego je prethodni bio njihov. Isti dan su me i u Mazdi i u Fordu potpuno isto obucenu lijepo pitali pa su se u Fordu pohvalili s kupcima iz moje firme, a u Mazdi su mi odmah dali probnu voznju. Dosli su u uzi izbor.
Može objašnjenje zašto je ovo boldano loše?
A ni dolegu nisam sigurna da razumem.
Znači, u redu je osuđivati i smatrati se moralno superiornijim od drugih. Ali samo nakon nečijeg učinjenog dela, ne unapred.
I svakog čoveka treba da posmatramo kao da nemamo nikakvo prethodno znanje niti životno iskustvo.
Nikad ni za jednu osobu sa kojom se u bilo kom trenutku ukrstimo ne treba da primenjujemo nikakvu generalizaciju-jer su generalizacije zapravo stereotipi ili čak predrasude.
Meni je ovo totalno nerealno. Ko zapravo tako živi i razmišlja, tj. ne razmišlja? Ja sam sigurna da ne poznajem nikog u RL ko funkcioniše na taj način.
Posljednje uređivanje od pulinka : 06.03.2019. at 00:32
Ja sam se dobro osjecala jer sam kupovala novi auto, u dogovoru s muzem imala sam potpunu slobodu birati model kojeg zelim. Obisla sam gotovo sve autokuce i uzivala u tome. Bila sam puno starija od Riri, da bi me pogodilo sto je trgovac takav. U ovom autosalonu su bili samo neprofesionalni i nepristojni.
Mislim da ti uopce ne razumijes moj stav. Pa nije ona trebala spontano odluciti na temelju moje odjece jesmo li potencijalna raja.
Potpis na pulinku.
Ja eto ni za aute ne vjerujem da ljudi ne grade profil kad te vide sto vozis. Ono ovi uvjereni da su bez predrasuda bas jednako dozivljavaju izlazim li iz veselog twinga u cvjetnoj haljini bosih nogu ili iz nekog mracnog Jaguara u crnom trodjelnom odijelu i stiklama. E pa svaka cast.
Meni je najbolja prica kako je moj stari isao kupiti auto. Njemu je izgled ( roba i to) uvijek bio zadnji na listi ( tu sam na njega) i tako otisao on u auto kucu. Gleda aute, nitko ga ni ne pogleda. Pridje prodavacu i zamoli ga za par info, kaze in sad cu.., i nista. Moj stari opet fino zamoli za par info kad ga ovaj pogleda ispod oka i kaze mu - gospodine, dali si vi uopce mozete privustiti taj auto ili samo trosite moje vrijeme? A moj stari auto kupovao u kesu, ne bi on kredit digao nikada...
Predrasude. Ne volim to, a Balkan ih je krcat.
Posljednje uređivanje od In love : 06.03.2019. at 07:44
Imati predrasude prema ljudima koji imaju predrasude je također predrasuda.
A vjerovati da si osoba bez predrasuda, je samo vjerovanje. (Ako maknemo pežorativni faktor)
Jedan od osnovnih faktora socijalizacije čovjeka kao društvenog bića, jest i razumijevanje “kodova” (pa se i to da li nam je netko simpatičan ili ne, bez da smo ga upoznali, temelji ne “preddojmu” koji na podsvjesnom nivou proizlazi iz našeg “prepoznavanja” kodova). Naša socijalizacija ne bi bila moguća bez određene vrste strukturiranja i pojava i ljudi.
razlika je u tome, da neki ljudi to mogu samorefkektursti a neki ne.
a suštinska poanta je da te predrasude ne trebaju voditi u životu.
kad se gledam sad i nekad, znam da imam 90 posto manje predrasuda,
ali ih imam i trudim se suočiti s njima i razmisliti o situaciji.
družiti se ne želim samo s ljudima koji su me razočarali
i ono što osjećam prema njima nije predrasuda, nego činjenica.
danima čitam malo po malo tu i vidim da vas hrpa da vidi moju staru kantu od auta
ne bi nikada popila kavu sa mnom, jer na retrovizoru visi krunica
ne zato što sam ja revna vjernica, jer nisam. mpt ne slušam, cajke ne slušam, nisam desničar,
ne lajkam markićku, ne hodam za život...
ali ta krunica je vezana uz nešto u mom životu i puno mi znači.
i želim je baš tamo gdje je pa tko shvatio, tko ne.
Napisala si "Ja osobno osudjujem svasta, ali iskljucivo temeljem djela, a ne predrasude".
Kad nekog osuđuješ, to podrazumeva da si tog časa sebe postavio za sudiju morala, tj. iznad, superiorno nad onim koga osuđuješ... U samoj definiciji "osuđivati" je postaviti se moralno superiorno... Tu nema šta da se izvrće.
I ja psujem kao kočijaš i sigurno nisam neporočna, pa se opet postavim moralno superiorno ponekad i ne vidim u tome nešto preterano loše. Meni se ne dopada ideja o svetu gde je baš apsolutno sve neutralno.
Ja isto mislim da svi imamo neko mišljenje o ljudima temeljem odjeće, sminke i sl. Samo ja se ne uvrijedim ako me dobro pročitaju. Npr kad me je prodavačica pitala jesam li svjesna cijene torbice za koju je pitam, jer sam predvidjela jedno decimalno mjesto na cijeniPa jasno mi je da vidi na meni da nemam ničeg na sebi da je preko 200kn i sad gledam neku torbicu od 4500 (a još idiot pri tom mislim kako mi je 450 skupo) I apsolutno je bila u pravu kad je mislila da je neću kupit. "Samo" temeljem toga kako sam obučena
Uc u auto salon i ne pogledat auto jer ti se nisu obratili a zanima te - pa sam sebi si uskratio izbor. Ali ako ti je draže pri tome gustat u sebi kako si superioran jer imaš gotovine za gradski autic a oni to nekuze... pa ok. Ja sam svjesna da bi mogli pomisliti da nemam dosta ali ako je meni stalo da ga kupim necu ic na svoju štetu.
Evo ove dvije rečenice bih sto posto potpisala. Starenjem i godinama sam se zaista riješila većine svojih predrasuda, premda mi muž jako često natrlja na nos da sam rekla ili napravila nešto što pokazuje da još uvijek imam neke predrasude. Ali, da bih ovako kao stara žena od 50 godina donosila sud o ljudima na temelju toga kako su obučeni, našminkani ili kakav nose nakit, to mi je stvarno potpuno nezamislivo. Mislim, valjda je svakoga u 40 ili 50 godina život već uspio naučiti da takve procjene stvarno nemaju smisla.
Ja potpisujem Mimu, koja potpisuje Tashunicine rečenice.
Zato što smo svi ljudi.
Svi uvek u životu koristimo svoje i tuđe iskustvo, sećanja, osećanja, zaključke, itd. stalno u toku svakog kontakta sa bilo kojom drugom osobom.
Praktično je nemoguće da o nekome ne mislimo baš ništa sve dok ga sasvim ne upoznamo.
A neke predrasude nije uvek lako prepoznati u sebi kao predrasude. Najlakše je otarasiti se tih banalnih predrasuda kojih smo svi manje više svesni i koje nam život svakako i sam razbije ako to dopustimo.
I u momentu kada za nepoznatu osobu kažeš sebi "instikt mi šalje neke loše vibracije o njoj" - ti si zapravo na drugi način saopštila svoju predrasudu. (sad još reci da nikad ni za koga u životu nisi to pomislila).
❤
Još od trauma odrastanja u Jugi i snishodljivih pogleda prodavačica u Splitu i u Trstu podjednako, posebno pazim da sam lijepo nafrakana i odjevena što bolje, idealno s vrećicom iz prethodnog dućana, koja bi pokazala moj shopping libido, kad idem po dućanima. Bolje sam obučena nego kad idem po likarima. Imam "predrasude" prema prodavačima u dućanima.
A propos autosalona - smijali smo se kad je jedan autosalon poslao MM-u pozivnicu za "sistematski" od auta, naravno, koristeći je kao upsell "i usput možete isprobati najnoviji model". Obratio mu se s "Pošgovani gospodine x, Vi kao glava obiteljli itd.". Kad bolje razmislim... možda smo se mogli obratit nekoj službenoj instituciji za ravnopravnost spolova... Ali, znam da prodajni trening za aute vjerojatno targetira muške kao decision-makere za kupnju o autu (čast iznimkama, Jelena), dok su žene target za obiteljska putovanja, škole itd. - tu su one "glava obitelji" u glavama prodajnog osoblja. Na ovim zemljopoisnim koordinatama.
mislim da nitko ovdje ne tvrdi da nema predrasuda.
ali pojedinci zvuče kao, ok ih je imati i šta se sad tu nešto pravdamo, idemo vam dokazati da smo svi takvi i to bi bilo to.
druge očito misle da je to sramotno i da se trebaju toga otarasiti pa rade na tome u hodu i zato kažu da ih nemaju. točnije bi možda bilo da si ne dozvole imati.
nisam izuzetak, blicne mi ponekad svašta u sekundi, ali u slijedećoj se brenzam, lupim si jedan šamar ako treba. isto ovako kao mima, mislim da sam se poprilično predrasuda otarasila s godinama.
predrasude ne moraju nužno biti nešto loše, tj. iz njih može proizaći i nešto dobro,
ako se prepustimo situaciji i shvatimo da stvari nisu onakve kako na prvu izgledaju.
meni se to dogdilo prije koju godinu, kad mi je u život uletjela osoba,
koja je po svim moji, kriterijima izgledala kao snob i u prvoj sekundi sam je tako i okarakterizirala u svojoj glavi.
ležale smo zajedno u magdaleni, ja u tajicama i majici, a ona napirlitana, ali ono baš nairlitana od glave do pete.
prva reakcija OMG, nakon što mi se nasmiješila i pružila ruku, bilo me masu sram pred samom sobom.
na kraju mi je više nego obogatila život, prepozitivna i prekrasna duša od čovjeka
sa teškom životnom pričom.
ali eto, pirlitanje je njen način nošenja sa svijetom i životnim situacijama.
Potpis na seni.
Moji primjeri su jednostavni, ali ne gradi se slika o čovjeku na temelju jedne stvari. Imaš cijeli set iz kojeg radiš mozaik. Na temelju doživljenog i zapamćenog. Što ne mora uvijek biti točno, ali često jest - stereotip po meni, po nekima ovdje predrasuda.
Moji trgovci u austosalonu su postavili krivu tezu. Ja svojim izborom odjeće svakako nešto govorim o sebi, ali su oni to krivo protumačili. Došla sam iz drugog svemira/sjevera gdje je odjeća u prvom redu funkcionalna. I ispravka, ne radi se o autiću za grad, nego o autu kakav mi treba. Za grad mi treba bicikl.
E sad vjerovati ili ne, stvarno nije na meni, ali ja sam se išla malo zabaviti po autosalonima pa je i ovo jedan doživljaj koji bi na mene možda s 30 godina starosti drugačije djelovao. Nisam se nimalo uzrujala, to je bio prvi salon u kojeg sam ušla, jer mi je blizu doma. Ali naprosto nisam imala s kim razgovarati. Mogla sam ulaziti, izlaziti iz različitih modela auta, vidjela sam da mi smetaju neki detalji oko preglednosti u novim linijama, zapela sam na dizajnu. U jednom salonu sam mladića pitala nekoliko stvari o autu i onda sam mu pomalo bezobrazno rekla da bih voljela da mi da nekoliko argumenata zašto da kupim tu marku auta, po čemu su oni bolji od drugih. Čovjek nije znao što da mi kaže. To stvarno nije bilo ljubazno od mene, budući da sam već kod trećeg pitanja o autu vidjela da nema pojma o svom poslu. Ali bilo je puno trgovaca koji su mene nakon druge rečenice odlično procijenili. To je svakako većina trgovaca. Što bi se reklo - Hut ab.
ispravka prijasnjeg posta: samorefleksija (ovo za inu)
granica izmedu predrasude i stereotipa je tanka. tako da mislim da mnogi kada govore o predrasudama misle zapravo na stereotipe...
predrasuda ima pezorativan karakter.
stereotipe mozemo promatrati neutralno.
oni su dijelom dio kodiranja svijeta oko nas koji nam je imanentan.
instikt je samo djelom uroden, a prvi dojam o ljudima ne nastaje samo na osnovi instikta, nego se dijelom temelji na stereotipima opce i osobne prirode, nasem iskustvu i jos mnogo toga.
stvar je samo u tome kako mi to samoreflektiramo i da li uopce.
mislim da se mi u raspravi uopce toliko ne razlikujemo...ne vjerujem bas da ne bismo popili kavu sa kolegicom u uredu koja "izgleda" slicno onim opisima gore.
no nasi karakteri i temperamenti se razlikuju, kao i nase okoline.
neki su ljudi jako drustveni (imam prijateljicu koja 2 sata nakon cekiranja u hotelu, poznaje cijeli personal od konobara do direktora..ja bih isto rado da sam takva), postoje oni koji ni s kim kavu ne piju rado, te sve ono izmedu.
neki zive u velikim sredinama, gdje su na neki nacin i privatno i na poslu okruzeni vecinom ljudima slicnim njima, te namaju ni vremena za puno gledanja "preko tanjura"...
neki zive u malim sredinama (iz takve poticem) i vidim na primjeru prijatelja i rodbine, koji onako pomalo strse kao bijele vrane, da se covjek i na tu jako nehomegenu situaciju prilagodi.
dakle stvari su i prilicno relativne...
Posljednje uređivanje od seni : 06.03.2019. at 09:55
kužim te
samo ne znam, po definiciji, mogu li predrasude biti dobra stvar? to je, kako ja to shvaćam, mišljenje osnovano na "neznanju", odnosno, unaprijed donesen stav o nečemu generalno, pa to pari ko neka etiketa - što baš i nije dobro polazište. ili?
to će tang bolje znati.
Da, ako je ono što mi nazivamo "instikt" zaista instikt. A većinom nije.
"Instinkt" je pobeći od trometarskog plamena.
I od ubilački razjarenog čoveka.
Ali ako je u pitanju osoba koja se ponaša i izgleda, onako, sasvim u proseku neke "normale", a mi u poverenju kažemo kako nam "instikt" govori da je ta osoba "loša", onda smo ili nesvesno primetili neke objektivne razloge zašto je loša - ili nam se podsvesno čini da je loša jer nas asocira na neku osobu sa kojom smo imali prethodno negativno iskustvo. Što je osnova predrasude-zaključuješ unapred o nekom na osnovu tvoje pretpostavljene sličnosti sa nečim prethodnim.
I ja imam sličan doživalj, više kao blic, jer se nisam zbližila s tom osobom, ali sam isto valjda dva dana bila u sobi sa ženom koja se cijelo jutro uređivala, mirisala, češljala... Ja sam bila jako loše, s realnim smrtnim ishodom, a ona je došla na operaciju smanjivanja želuca da smršavi. Sve je odgovaralo u neki stereotip o toj ženi, ali mi je predivno ukrašavala sobu, otvarala prozore kad ja nisam mogla jer sam bila na infuziji, sva je bila prpošna i vesela. Podjednako smo bile stare. Na kraj pameti nam nije bilo nijednoj da razmijenimo kontakte. Čemu? Ne sjećam se ničega o njoj, osim njezine pozitivne energije. Bojim se pomisliti čega se ona sjeća![]()
Zaboga, pa sta imate protiv zena koje ukrasavaju svoju vanjstinu?!
Zar je jedino hvale vrijedno njegovati nutrinu?
Ja sam već i napisala da na poslu popijem često kavu s UIO likovima. Jedan mi je čak poslao UIO mail, jer je jasno da isto mislimo. Ako imamo isto mišljenje o autima, on je mislio da imamo isto mišljenje i o ljudskim pravima. I on je korigirao svoje slike nakon toga, sigurna sam.
Zapravo sam jutros razmišljala kako uče matematiku ljudi koji svaki put kreću ispočetka prema problemu. Skupljaš iskustvo i svaki put lakše i brže iznjedriš rješenje, ne možeš se praviti da nisi vidio takav tip parcijalne diferencijalne već negdje ranije. Meni je to ista stvar. S 50 godina već dosta brzo možeš razvrstati. Uz moguća iznenađenja, naravno.
Posljednje uređivanje od Jelena : 06.03.2019. at 10:12