Ja recimo nemam ništa protiv njih.
(OK, mrzim prejake parfeme, a meni je većina prejaka).
Lepe su mi da ih vidim, uživam da ih gledam i da budem u njihovom društvu makar iz čisto estetskih razloga, divim se vremenu i trudu koje su uložile u sebe da bi tako izgledale, svesno im priznajem superiornost na tom polju i to mi apsolutno ne smeta. Baš im se divim jer mislim da iza toga stoji velik napor, kao iza svakog umetnika.
Ali, ljudi moji, pa jako često mi se desi da nemam ništa zajedničko sa njima. Nemam temu. Ako i imam temu, imamo suprotne stavove.
I zato ih često zaobilazim.
I to je moje iskustvo.
Ali će ga svi nazvati predrasudom, kako su rekli i Jeleni.
Imam divnih prijateljica i poznanica koje izgledaju tako negovano, i divnih sporadičnih susreta i iskustava. Ali imam i masu, zaista masu kontakata u kojima sam zaključila da nije bilo potrebe da ulažem svoje vreme. Često jer druga strana nije pokazala nikakav interes- ili je jednako zaključila da nemamo nikakve dodirne tačke.
Ali eto, niko mi to neće priznati u iskustvo, nego u predrasudu.