Kako preživljavate PROBLEMATIČAN pubertet?

[spajalica]

Ne znam jel smijem priznati kad sam ja probala prvu cigaretu (a zakleti sam nepušač, osim nekih epizoda pred kraj faxa kad sam znala zapalit onako samo na feštama), u 4. razredu osnovne s frendicom u nekoj napuštenoj kući, kašljale smo ko lude a povukle 2-3 dima. nezamislivo mi je da moja L. to sad proba. Ona ne bi ni da joj ponudim. to probanje mi je bila dovoljna potvrda da to ne želim prakticirati.

marta je negdje odgovorila na ovo jednom krasnom recenicom, pa je citiram

Ocekivanje je majka svih zajeba.

trenutno sam vodila borbu s svojim celjadetom, i bome ocekivanje je bas to.

kad smo kod samohvale, i ja sam bila divno celjade, u svojim ocima, ko zna kakva sam stvarno bila za svoju okolinu. dobila i one nagrade u svojoj republici za prolaz u skoli. KOd nas se zvala Mitar Trifunović Učo i eto.
ali moje sestre su bile malo vrckastije od mene. ja sam srednja, pa da ne bude da se na meni ucilo a poslije popustilo

[Tanči]

Slažem se s Lili.
Puno je do odgoja, ali i do karaktera.
Na maturalnoj zabavi smo svo troje popili čašu šampanjca i to je ok.
Sutradan mi je pričala kako im je bilo i rekla je da je popila malo vina.
Trijezna je došla doma.
Umorna, sretna i zadovoljna.
U njenom društvu nitko ne pije, puši, drogira se...iako su to sve punoljetni mladi ljudi i mogu, zapravo, što hoće.
Nikad, nikakvih problema nije bilo s ni jednim od njih.
Mobitele svi imaju i koriste ih razumno.
Moja ne igra igrice. Nikakve.
Dakle jedna normalna cura. I takvi su joj i vršnjaci.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Peterlin]

Eh, mi se trudimo i radimo kako najbolje znamo - vjerojatno to rade svi roditelji.

Ali ima i nešto do karaktera.... Moj bratić sam kaže "ja sam sklon ovisnostima" (time je u prvom redu mislio na ovisnost o internetu i elektronici). Moji sinovi su iz iste vreće, a ni muž nije daleko. Ne budu pili ni pušili, ali teško ih je odmaknuti od elektronike. Svatko od nas ima neke sklonosti... Ja sam ovisnik o hrani

[NanoiBeba]

Čuj, imala sam prilike vidjeti ovisnost o igricama u odrasloj dobi. Možda bih radije da pije sa mnom vino

[betty blue]

ja bih također potpisala martu

a ove priče sa pijenjem i drogiranjem mislim da su za novije generacije relikti prošlosti
mislim da ćemo, baš kao i sustav, posvetiti puno pažnje na to da sačuvamo dijete od loših ocjena, alkohola i droge, a potpuno ćemo zanemariti neke druge destruktivne stvari kojih nismo ni svjesni da se događaju jer nas vrijeme već lagano gazi (koliko god se mi uvjeravali da je suprotno)
netko tko ima sklonosti ovisnostima može biti ovisan o bilo čemu
samo što su neke ovisnosti produktivne i društveno prihvatljive
ali dolaze iz istog mjesta kao i one neprihvatljive

[tangerina]

Čuj, imala sam prilike vidjeti ovisnost o igricama u odrasloj dobi. Možda bih radije da pije sa mnom vino

ali pandan pravom ovisniku o igricama nije osoba koja pije čašu vina poslije ribe, nego alkoholičar

[NanoiBeba]

a je, istina, tang

[Vrijeska]

Eh, mi se trudimo i radimo kako najbolje znamo - vjerojatno to rade svi roditelji.

Ali ima i nešto do karaktera.... Moj bratić sam kaže "ja sam sklon ovisnostima" (time je u prvom redu mislio na ovisnost o internetu i elektronici). Moji sinovi su iz iste vreće, a ni muž nije daleko. Ne budu pili ni pušili, ali teško ih je odmaknuti od elektronike. Svatko od nas ima neke sklonosti... Ja sam ovisnik o hrani

S ovim se slažem
Moji svi različiti,a reklo bi se isto ih odgajam... (znam da se negdje već raspravljalo da nemamo isti pristup prema svoj djeci, ali generalno isto)


da ja uletim s novim pitanjem: je l prikladno ostaviti tinejdžere same u stanu na moru (ili gradu) s prijateljem/icom nekoliko dana (3-4)?
prema mojim saznanjima čini mi se da ne piju, valjda ne budu kanal preplivavali, nema nekih posebnih noćnih zabavi u mjestu ... samo se mogu nadati da će sve biti u redu... ili da ne otvaram uopće takve mogućnosti (zbog odgovornosti za tuđe dijete) ...

[seni]

lupilo me, ne lupilo me, ja "odgoj" zaista smtram bitnom stavkom. da nije tako, ne bih ni ja, a ni svi vi (a pisemo vec godinama ovdje na rodi), razglabali od dana prvog sto i kako.
ako je to sve nebitno, sto smo mi to pisale sve ove godine? sto nismo pustile djecu, da "sama" rastu, a mi isle svojim poslom?

da je ljudsko bice komplicirana prica, a roditeljstvo i suzivot jos kompliciranija, je svima jasno. da se djeca emancipiraju od nas i sama zele iskusati zivot sa svim sto on donosi je jos jasnije. da garancije u zivotu ne postoje, je vec opce mjesto.

no da roditelj u svom suzivotu sa djecom se maksimalno trudi dati sve od sebe, da kada stvari krenu ukrivo na bilo kojem polju se isto tako trudi pomoci, razumijeti...itd je za mene naprosto podrazumjevajuce.
razmisljanje da je potpune svejedno sto ja kao roditelj radim, jer je dijete prvenstveno odredeno svojim karakterom, mi je prilicno strano. tu se drzim one dumbeldorove "ne odreduju nas nase sposobnosti (ja dodajem ili nesposobnosti), nego ono sto radimo, odnossno ono sto iz toga napravimo".
a upravo to: sto iz toga napravimo" je podrucje u kojem kao roditelj djelujes.

potpuno mi je jasno da to nase "djelovanje" nije svemocno. No ne bi ni bilo dobro da jest.
tvrdnje da svaki pubertet mora dovesti do neke vrste kolapsa, te problema u skoli, su naprosto netocne. i ne odgovaraju cinjenicama.

a ako se netko osjeca bolje, podbadajuci druge roditelje da su imali nekakvu ludu srecu, te podbadajuci djecu da ce sigurno sa 28 ili 35 puknuti, jer nisu u srednjoj skoli odjednom poceli dobivatii jedinice, pa neka mu.
mozda je neki roditelj imao "ludu srecu" (sto god da to trebalo znaciti), jer dijete odjednom sa ocjena 4,5 padne na ocjene 1,2, ali ne opljacka banku, izbode susjeda nozem, ili se navuce na heroin.
jer ima sasvim dovoljno miljea, gdje je to sasvim normalana pojava.

ps. samo jos da dodam, da ja naravno pod "odgojem" (zapravo bas i ne volim tu rijec) ne smatram drzanje priidika djeci, niti bilo kakav "manuel" svako dijete, te svaki roditelj....

[tanja_b]

netko tko ima sklonosti ovisnostima može biti ovisan o bilo čemu
samo što su neke ovisnosti produktivne i društveno prihvatljive
ali dolaze iz istog mjesta kao i one neprihvatljive

Ti potpisuješ martu, ja potpisujem tebe u ovome.

[Evelina]

ja bih također potpisala martu

a ove priče sa pijenjem i drogiranjem mislim da su za novije generacije relikti prošlosti
mislim da ćemo, baš kao i sustav, posvetiti puno pažnje na to da sačuvamo dijete od loših ocjena, alkohola i droge, a potpuno ćemo zanemariti neke druge destruktivne stvari kojih nismo ni svjesni da se događaju jer nas vrijeme već lagano gazi (koliko god se mi uvjeravali da je suprotno)
netko tko ima sklonosti ovisnostima može biti ovisan o bilo čemu
samo što su neke ovisnosti produktivne i društveno prihvatljive
ali dolaze iz istog mjesta kao i one neprihvatljive

Da, relikti prošlosti. Ljepilo, tripovi, kasnije heroin...to više nije in.
Sad su in osvježivači prostora koje kupiš na kiosku.
Radije bih obrnuto, iz tog sam vremena, to znam prepoznati.

[Argente]

A Riri je odlična cura iako eto voli i travicu možda i ona to promijeni kad stigne beba u kuću.

Promijenit će se ta ljubav...iz uzvraćene u neuzvraćenu

[seni]

Iz iskustva (koje još nije gotovo): puno više napraviš za odgoj djece ako radiš na sebi, ako se trudiš da budeš bolji čovjek, ako se rješavaš svojih poroka i mana nego ako bilo što od toga braniš djeci, a istovremeno pušiš/piješ/ne razgovaraš sa ženom ili mužem/imaš loš odnos s djecom...

s tim se zaista slazem. naravno ne na banalnom nivou.
i isto tako je bitno, kako se ophodis sa svojom djecom. te koliko si uopce u stanju reflektirati vlastito ponasanje, te ponasanje i karakter djeteta.

[Argente]

A mislim da ovdje jako malo ljudi tvrdi da je karakter nebitan, i nitko da je odgoj nebitan. Razlikujemo se samo u procjeni omjera bitnosti.
Ja mislim da je 50-50. I to dok se ne uključi utjecaj okoline, onda odgoj izgubi na težini još pokoji postotak (ili desetine postotaka, ovisi o društvu u koje je pubertetlija upao).

[Peterlin]

Čuj, imala sam prilike vidjeti ovisnost o igricama u odrasloj dobi. Možda bih radije da pije sa mnom vino

Moji baš ne igraju često, ali imam dojam da ništa pod milim bogom nisu u stanju napraviti bez računala... Internet im je važniji od igrica, a mene to brine, jer imam osjećaj da ne drže u glavi stvari koje bi trebalo ondje držati, nego se oslanjaju na "tuđu pamet" koja postaje nedostupna onog trena kad ti se isprazni baterija.

[seni]

Ja stvarno mislim da pubertetlija i odrasla osoba nisu isto što se tiče pića pušenja i droge - fizički nisu isto, a nisu bome niti psihički.

Tako da mi je sasvim normalno i ne smatram nikakvim porokom ako odrasla osoba popije piće ili dva, a za pubertetliju je to potpuno neprihvatljivo.

Isto tako mi je smiješna drama oko jointa koji odrasla osoba popuši, dok mi ista stvar kod pubertetlije ne bi bila smiješna niti prihvatljiva.

To su po mom mišljenju potpuno neusporedive kategorije.

s tim se isto slazem.
i nije mi uopce poanta da li ce dijete jednom opiti ili ne. nego mi je poanta, da si ti kao roditelj u tom procesu prisutan i pokusavas pomoci djetetu da sazrije, te da se sam s izazovima moze zrelo nositi.
jer to da li ce se opiti ili ne, ovisi i od okoline i od karaktera, odgoja, primjera bliskih osobaa... to su sve stvari na koje ne mozes ili mozes vrlo malo utjecati.

na na to kakav je tvoj odnos sa djetetom, "koliko" si prisutan, koliko te dijete cijeni, kako te dozivljava, na to zaista mozes utjecati. i to je polje djelovanja.

[Lili75]

ali pandan pravom ovisniku o igricama nije osoba koja pije čašu vina poslije ribe, nego alkoholičar

Hvala tang baš sam to htjela napisati Nano.

Seni svaki ti dao potpisujem te od riječi do riječi. Sjedi 5 (ma 3 petice ti odmah dam )

[Peterlin]

da ja uletim s novim pitanjem: je l prikladno ostaviti tinejdžere same u stanu na moru (ili gradu) s prijateljem/icom nekoliko dana (3-4)?
prema mojim saznanjima čini mi se da ne piju, valjda ne budu kanal preplivavali, nema nekih posebnih noćnih zabavi u mjestu ... samo se mogu nadati da će sve biti u redu... ili da ne otvaram uopće takve mogućnosti (zbog odgovornosti za tuđe dijete) ...

Ja ne bih otvarala takvu mogućnost za maloljetnike. Za malo starije - paaa, možda čak i bih. Nisam imala prilike.

Ja

[Lili75]

Lili, tvoji starci imaju tek pedesetpostotni uspjeh. Il neuspjeh.

nope draga, zašto 50%?? ja mislim da je seka sasvim jednako "uspješno" odgojena bez obzira što puši, kakve to veze ima.

Nitko od nas se ne opija, ne drogira i dobre smo curke (ovisi što ide pod dobre ).

[Lili75]

S ovim se slažem
Moji svi različiti,a reklo bi se isto ih odgajam... (znam da se negdje već raspravljalo da nemamo isti pristup prema svoj djeci, ali generalno isto)


da ja uletim s novim pitanjem: je l prikladno ostaviti tinejdžere same u stanu na moru (ili gradu) s prijateljem/icom nekoliko dana (3-4)?
prema mojim saznanjima čini mi se da ne piju, valjda ne budu kanal preplivavali, nema nekih posebnih noćnih zabavi u mjestu ... samo se mogu nadati da će sve biti u redu... ili da ne otvaram uopće takve mogućnosti (zbog odgovornosti za tuđe dijete) ...

koliko godina imaju?

[casa]

Seni, pa naravno da je odgoj bitan. I da je moj odgoj osim niza pozitivnih osobina proizveo i ove negativne posljedice kao sto su jedinice. Tako pisem od pocetka. I da je to ocekivano za tu dob. Ne mislim niti da je moj sin nebrizna glupa budaletina niti da sam potpuni promasaj od roditelja, ali jasno vidim i njegove i svoje mane. Jednako tako kad neke forumase citam mana nema. Iz mog zivotnog iskustva, cesto oni koji nemaju mana, samo ih ne vide. Sto se droge i alkohola tice, eksperimentiranje se dogada u pubertetu diljem Hrvatske. Sad, to da na forumu pisu samo oni cija djeca ne eksperimentiraju jest moguce, ali nije vjerojatno. Osobno vjerujem da nisi odrastao dok nisi preispitao vrijednosti roditelja i pronasao vlastite. Slijedom toga, cini mi se da to ili odradujes od 15-20, lli 20-25 ili 25-30. Ili to ne odradis nikad. I ne mislim da je to preispitivanje nuzno povezano s losim ocjenama ili nedolazenjem na posao. Moze biti izuzetno pozitivno...tipa odlazak u Afriku na volontiranje na zadnjoj godini faksa. Nekako cini mi se da u tom preispitivanju jako cesto dolazi do izbijanja, vrludanja s ocekivanog puta. Ne mislim da se toga treba plasiti. Osobno ako mogu birat, radije bih da mi djeca to odrade kroz srednju, kako bi ranije radili izbore na vlastitim vrijednostima jer tako imaju vece sanse za ispunjen zivot.

[Riri92]

A Riri je odlična cura iako eto voli i travicu možda i ona to promijeni kad stigne beba u kuću.

Hvala.

Ne znam quotati više puta pa ću ovako. Ne mislim da odgoj nema nikakve veze, ali u mom slučaju je imao veze tek toliko da kad se spremam napraviti neko s*anje, pomislim da možda ne bih trebala da ne razočaram svoje. Sa bratom i sestrom su moji imali sreće, sa mnom baš i ne. Isti roditelji, ista kuća, vrlo sličan način odgoja.

Svejedno ne mislim da sam ispala loša. Mislim da imam te neke vrijednosti o kojima se priča i da one nikakve veze nemaju sa mojim porocima. Svatko valjda ima neki 'porok', o tome se već pričalo negdje na forumu, ne mogu se sjetiti gdje.

Često stvari kasnije dođu na svoje, pa se onda može čuti rečenica 'pretvaram se u svoju mamu'. Ili tatu, svejedno. Što bih ja protumačila na način 'tek sad mi je došlo u glavu sve dobro što su pričali cijelo vrijeme'. Barem u mom slučaju.

[seni]

A mislim da ovdje jako malo ljudi tvrdi da je karakter nebitan, i nitko da je odgoj nebitan. Razlikujemo se samo u procjeni omjera bitnosti.
Ja mislim da je 50-50. I to dok se ne uključi utjecaj okoline, onda odgoj izgubi na težini još pokoji postotak (ili desetine postotaka, ovisi o društvu u koje je pubertetlija upao).

ja to vidim malo drugacije.
na tragu sam juula, da se gvozde kuje dok je vruce (12, 13, 14 godina, ovisi)

nakon toga je funkcija roditelja drugacija. i po meni alfa i omega je da se vrata izmedu djeteta i roditeljaa ne zatvore.
i da opet ponovim ne radi se tu ni o kakvoj krivnji.

niti o tome da su lose ocjene smak svijeta. ni u kom slucaju.
ni, cigareta, ni alkohol... ni bilo sto drugo.

to je u razlicitim omjerima dio procesa odrastanja.

[jelena.O]

koliko godina imaju?

moj je bio kad je imao 16 3 noci , poslije isto s 17, i ove godine je plan vjerovatno isto na 2-3 dana

[betty blue]

ja to vidim malo drugacije.
na tragu sam juula, da se gvozde kuje dok je vruce (12, 13, 14 godina, ovisi)

a ja mislim da s 12-13 godina gvožđe više nije tako vruće i da su neka (ne sva naravno, čak ne ni većina) vrata zatvorena

i slažem se s ovim što je casa napisala:

Osobno vjerujem da nisi odrastao dok nisi preispitao vrijednosti roditelja i pronasao vlastite.

koliko god mi bolno zvuči, nekako se nadam da će ipak malo prkositi roditeljima
to mi ide u paket nekakve normalne separacije

[tangerina]

e, svi bismo mi htjeli da nam djeca malo prkose, ali na cool i neopasan način

[betty blue]

ja sam nedavno imala priliku vidjeti tinejdžerku hospitaliziranu zbog trovanja alkoholom
ne govorimo o 16-17 godina već o mlađoj tinejdžerskoj kategoriji

osim što me ta slika silno potresla, ono što me doista zabezeknulo bila je majka
koja je u potpunom denialu
koja je uvjerena i svima govori kako je njeno dijete zapravo zlatno i potpuno ignorira činjenice
koja očito ne poznaje svoju kćer i koja je se boji upoznati
tako da jedina pouka koju sam ja izvukla iz svega toga nije bila "ne daj djetetu da pije" nego "upoznaj svoje dijete"

[Peterlin]

Netko je spomenuo riječ "prkositi".... mhm.... kad bolje razmislim, već dugo smo toga pošteđeni.

Gledam ove svoje mudrijaše doma - prkosili su u osnovnoj i početkom srednje škole kad smo im pokušavali nametati svoja mišljenja, rješenja i stavove na silu. Sad je to nekako ohanulo. Pojma nemam jesmo li MI (mm i ja) uspjeli naći bolji način komunikacije ili su ONI odrasli i prerasli te situacije. Ne bi bilo u redu prigrabiti sebi 100% zasluga, jer objektivno nisu sve naše. Djeca su i te kako zaslužna. Kad vidimo da rade sve što se od njih očekuje i da su zadovoljni svojim izborima i odlukama, ne petljamo se puno.

[seni]

a ja mislim da s 12-13 godina gvožđe više nije tako vruće i da su neka (ne sva naravno, čak ne ni većina) vrata zatvorena

pa kao sto rekoh, juulova tvrdnja je da se kuje do tih 12, 13, 14 godina (to je naravno individualno od djeteta do djeteta)

[seni]

koliko ce se u kojoj obitelji vrata izmedu djece i roditelja zatvoriti, ja u to ne ulazim. to ljudi sami znaju.

za mene je jedna od najvaznijih stvari u toj dobi, trud sa strane mm-a i mene da se ne zatvore.

[betty blue]

pa kao sto rekoh, juulova tvrdnja je da se kuje do tih 12, 13, 14 godina (to je naravno individualno od djeteta do djeteta)

slažem se!

[Mima]

Ali mi svi sasvim sigurno poznajemo odrasle ljude koji nisu prkosili roditeljima niti imali bilo kakve ispade i probleme u pubertetu, nisu eksperimentirali s drogom i alkoholom, nisu imali probleme u školi itd.

Tako da nije baš to sad tako da su navedena ponašanja obavezna, pa čak niti očekivana.

[tangerina]

ja sam nedavno imala priliku vidjeti tinejdžerku hospitaliziranu zbog trovanja alkoholom
ne govorimo o 16-17 godina već o mlađoj tinejdžerskoj kategoriji

osim što me ta slika silno potresla, ono što me doista zabezeknulo bila je majka
koja je u potpunom denialu
koja je uvjerena i svima govori kako je njeno dijete zapravo zlatno i potpuno ignorira činjenice
koja očito ne poznaje svoju kćer i koja je se boji upoznati
tako da jedina pouka koju sam ja izvukla iz svega toga nije bila "ne daj djetetu da pije" nego "upoznaj svoje dijete"

slažem se sa "upoznaj svoje dijete", ili ovo što je seni rekla o otvorenim vratima
ali ja sam nekako u svojim tinejdžerskim godinama stekla dojam da se dosta lako desi kod tih mladih cura (ponekad i dečkiju) da se alkoholiziraju toliko da moraju na ispumpavanje
kombinacija male tjelesne kilaže, niske tolerancije na alkohol, slabog iskustva (piju na prazan želudac, pa kombiniraju različita pića), i za tren su na podu
znala sam ih nekoliko koji su imali takvu epizodu i to je bila samo epizoda

[tangerina]

Ali mi svi sasvim sigurno poznajemo odrasle ljude koji nisu prkosili roditeljima niti imali bilo kakve ispade i probleme u pubertetu, nisu eksperimentirali s drogom i alkoholom, nisu imali probleme u školi itd.

Tako da nije baš to sad tako da su navedena ponašanja obavezna, pa čak niti očekivana.

pa i različite stvari mogu spadat pod prkošenje roditeljima
ja sam kao svoje prkošenje doživljavala to što sam bojala kosu u izrazito crvenu i što sam probušila uši
to je mojoj mami kao bio šok
danas se pitam je li malo glumila da joj je šok da mi zadovolji tu potrebu (a baš mi je bio gušt da je šokiram), da ne moram dalje tražit

[Mima]

.. i nisu bojali kosu u izrazito crvenu, a uši su im probušili kad su bili bebe

[betty blue]

tang, u ovom konkretnom slučaju sam (ne želim ulaziti u detalje) stekla dojam da se ne radi o akutnoj epizodi, odnosno da nije stvar neiskustva. Svakako da neiskustvo često bude uzrok takvim trovanjima i tada bi mi bila primjerenija majčina reakcija. Ali poznavajući nas balkance, rekla bih da nam je taj denial u kolektivnoj svijesti.

mima, pod prkošenjem ja doista ne mislim na ispade bilo koje vrste
nego na onu spoznaju "moji roditelji nisu savršeni, moji roditelji griješe, ne slažem se s njima, ne želim ih poslušati u ovome" itd
mislim na prkos autoritetu, odnosno bolje rečeno preispitivanje (roditeljskog) autoriteta - to mi je poželjno i smatram ga dijelom normalnog mentalnog odrastanja

[tangerina]

.. i nisu bojali kosu u izrazito crvenu, a uši su im probušili kad su bili bebe

e pa onda nisam sigurna da svi sasvim sigurno poznajemo odrasle ljude koji baš nikako nisu prkosili roditeljima u pubertetu

[ina33]

Ali mi svi sasvim sigurno poznajemo odrasle ljude koji nisu prkosili roditeljima niti imali bilo kakve ispade i probleme u pubertetu, nisu eksperimentirali s drogom i alkoholom, nisu imali probleme u školi itd.

Tako da nije baš to sad tako da su navedena ponašanja obavezna, pa čak niti očekivana.

Možeš npr. mislit da kako si ti takava genijalka nastala od takvih intelektualno inferiornih roditelja koji ništa ne razumiju i bave se tako profanim stvarima . Možda i to spada pod prkos / separaciju.

[Mima]

Slažem se, preispitivanje roditeljskog autoriteta jest dio normalnog odrastanja.

Ne slažem se samo s tim da se to preispitivanje mora manifestirati kao ponašanje koje bi ovako generalno mogli proglasiti za nepoželjno.

[Mima]

Možeš npr. mislit da kako si ti takava genijalka nastala od takvih intelektualno inferiornih roditelja koji ništa ne razumiju i bave se tako profanim stvarima . Možda i to spada pod prkos / separaciju.

??

[seni]

da se dijete od roditelja zeli emancipirati je dio odrastanja.
kako ce se ta emancipacija dogadati, te da li ce biti za okolinu u vidljivom ili nevidljivom spektru, je drugi par cipela.

emancipacija djeteta od roditelja moze se iskazivati i u pokrivanju "opcih mjesta" na vidljivi nacin (cigarete, alkohol, zelja za ostajanjem vani cijelu, noc, svadanje, issue sa skolom....)
no moze se iskazivati i na sasvim druge nacine, koji nisu okolini tako vidljivi, a pogotovo neuvjezbanom oku.

smatranje da je prvi nacin jedini nacin, ili jedini "vrijedni" nacin je mozda uvrijezen pristup, no meni je to nekako banaliziranje teme odrastanja.

[vertex]

Meni je to prilično neprihvatljivo, svakako nije nešto što bih podržala i tolerirala.

A gdje ti je granica? Naime, sa 18 su kao odrasli. Ono, djeca završe škoklu i zaposle se. Popit piće i zapalit joint u odrasloj dobi je više nego normalno, kažeš. Adolescencija je doba transformacije u odraslu osobu, i ulaska u svijet odraslih postupaka. Nije logično da nešto što je za odraslog sasvim ok, za 17 godišnjaka bude potpuno neprihvatljivo u bilo kojoj varijanti, a svakako nije realno da jedan 17 godišnjak na to tako gleda.

[betty blue]

Ne slažem se samo s tim da se to preispitivanje mora manifestirati kao ponašanje koje bi ovako generalno mogli proglasiti za nepoželjno.

pa mislim da smo svi uložili baš na tog konja
tj. iz tvojih usta u božje uši

[Mima]

A gdje ti je granica? Naime, sa 18 su kao odrasli. Ono, djeca završe škoklu i zaposle se. Popit piće i zapalit joint u odrasloj dobi je više nego normalno, kažeš. Adolescencija je doba transformacije u odraslu osobu, i ulaska u svijet odraslih postupaka. Nije logično da nešto što je za odraslog sasvim ok, za 17 godišnjaka bude potpuno neprihvatljivo u bilo kojoj varijanti, a svakako nije realno da jedan 17 godišnjak na to tako gleda.

Naravno da nije realno da 17 godišnjak na to tako gleda. Na to tako gledam ja, stara žena. Nisam niti ja na to tako gledala sa 17, a upravo iz svojih iskustava sa 17 godina mogu reći da na sasvim fizičkom nivou nije isto kad curica od 17 godina popije žestoko piće, i kad to napravi žena u najboljim godinama .

No, cijela ova priča nema velike veze s odrastanjem, ja sam ovo komentirala samo radi usporedbe odraslih i pubertetlija koja se javila na temi.

[vertex]

Ukratko, šta se trave i sličnog tiče, moj stav je da je nemali broj odraslih u jednaom krasnom samozavaravanju. Čaša vina poslije ručka je mnogima zapravo dvije poslije ručka i tri pivice navečer. A joint nije rekreacija kad je svaki dan. I ja mislim da je mladi mozak osjetljiviji, ali me ne usrećuje ovaj stav: sasvim je to nešto drugo za odrasle. Bome nije sasvim, nego samo malo drugačije. A samokontrolu odraslih bih objesila prvom mačku o rep. Stav da je joint maltene zdrav kao jabuka isto tako.

[marta]

Mogu ja umjesto Mime? Meni tu nisu godine granica, nego neki moji osobni pokazatelji. Kad klackalica pretrgne s kolicine gluposti koju su u stanju izvesti na kolicinu odgovornosti koju pokazuju, onda su za mene na putu prema odraslome. Imali 17,18,19,20 ili 25 godina. Moj dvadesetogodisnjak je nekako odnedavno na tom putu. Prije toga definitino nije bio.

[seni]

nego na onu spoznaju "moji roditelji nisu savršeni, moji roditelji griješe, ne slažem se s njima, ne želim ih poslušati u ovome" itd
mislim na prkos autoritetu, odnosno bolje rečeno preispitivanje (roditeljskog) autoriteta - to mi je poželjno i smatram ga dijelom normalnog mentalnog odrastanja

s tim se sasvim slazem. moza za roditelje biti i bolno, kad vas dijte vise ne gleda sa 100%nim obozavanjem
ali ide u rok sluzbe.
iz tog preispitivanja moze i roditelj stosta pametnoga izvuci, ako makne tastinu na stranu.

[Mima]

jasno, vertex, svi znamo da ima oho-ho odraslih ljudi koji imaju probleme s ovisnostima. Ja sam ovo prokomentirala iz pozicije odrasle osobe kojoj je zaista normalno popiti piće ili dva, ali zaista samo ponekad.

(što naravno ne znači da nemam ovisnosti drugih vrsta)

[Jelena]

Vec sam linkala na posvojiteljskom topicu - meni je osobno zanimljivo sljedeće:

Before age 5, the adoptees’ cognitive skills correlated more with those in their adoptive families. As they matured, however, the adoptees’ cognitive skills, including verbal ability, became more like those of their biological parents. The researchers concluded that “environmental transmission from parent to offspring has little effect on later cognitive ability.” A number of other studies, including ones on transracial adoption, have replicated these results.

Jest da tu piše kognitivne sposobnosti, a ne karakter, ali vjerujem da i tu ima korelacija.

Meni je zanimljivo jer se naše dijete u kvartu/vrtiću/obitelji/kod pedijatra i šire navodi kao jako napredno. Druga djeca, vršnjaci, pa i stariji, ga navode da će uskoro nešto moći/znati kao on. U najranijoj dobi, svjesna velike nepoznanice i s mojim profesionalnim određenjem, zaista sam se potrudila da se djetetu povežu sinapse što gušćom mrežom. Bila sam non-stop s njim i nisam imala drugih izazova, uživala sam u tome i mogla sam. Naravno da nakon što sam počela raditi nisam više mogla nastaviti, prvenstveno vremensko-energijski. A i mislim da što je tu je, neka sad sam dalje koristi mrežu kako želi i može, uz našu podršku naravno (odavno sam prestala biti dominantan roditelj, potpuno smo ravnopravni). Eto, sad me zanima što će biti s tih 5 čarobnih godina.

Iščekujem, međutim, mislim da na našem primjeru, kakav god da ispao, neću opet ništa moći zaključiti. Ako zadrži interese koje sad ima, a koji se prilično poklapaju s mojim, tko kaže da ih ne bi imao i ovako i onako. Ako ih izgubi, tko kaže da ne bi i da je moje biološko. Promatram i brinem i mislim kao i seni da bez obzira što ispadne da ću se sigurno potrgati da se vrata ne zatvore. Ostalo će biti kako bude.

[ina33]

??

Ja sam to mislila za svoje starce i za sebe, a poslije sam (možda na linku tko je netko linkao gore na ovom topicu) našla neku izjavu tipa Goethea ili tako nekog da je sa 17 mislio da mu je tata tako glup, a s 21 se pitao kako to da je u to malo godina toliko puno naučio - tu sam se našla i nasmijala . Bit će to možda separacija a la invisible koju opisuje seni.