Ja mislim da micanje djeteta u drugu grupu/vrtić/školu može riješiti jednokratno jednu situaciju. Nekad je to i dovoljno, ne ponovilo se. Ali često će se dijete opet susresti s nekim nasilnikom u drugom vrtiću, u školi, na igralištu... mislim da je puno bitnije raditi na samopouzdanju i učiti dijete što da napravi u situaciji kad ga nasilnik napadne.
U vrtiću uvijek može otrčati teti, može se truditi biti na sigurnoj udaljenosti, a može se i suprotstaviti što je najefikasnije ali treba za to mentalna snaga. Kratkoročno, treba rješavati trenutnu situaciju tamo gdje je nastala, dugoročno sve ovo ostalo. Zato sam spomenula borilački sport. Može i plesati, jedno ne isključuje drugo.