Što čitate 3.

[tanja_b]

Stjecajem okolnosti ove blagdane provodim uglavnom u četiri zida pa sam u ovoj godini već stigla pročitati dvije odlične knjige koje zaslužuju da ih se tu spomene:

Alena Mornštajnova: Hana
Roman u kojem naoko slučajni detalji imaju dalekosežan učinak na članove obitelji. Isprva pripovijedan iz perspektive devetogodišnje djevojčice, kasnije se vraća u prošlost i rekonstruira povijest obitelji malog moravskog gradića i kako odluke pojedinaca mogu imati neočekivane posljedice. Ne želim ovdje ispričati više detalja, jer bih pokvarila čitanje, reći ću samo da je knjiga vrlo pedantno napisana. Autorica je doslovno mislila na svaki detalj, pa tako čak i neke nelogičnosti s početka nalaze svoje objašnjenje na kraju. Također, izvrsno je uspjela u pripovijedanju iz pozicije djeteta (što nije uvijek lako postići), sve je psihološki jako motivirano. Knjiga je na mahove vrlo teška, potresna, ali zbilja je vrhunski napisana.

Srđan Valjarević: Komo
E ova knjiga je luda ko kupus, a istovremeno odlična, oduševila me! Autor opisuje vlastito iskustvo boravka na Rockefellerovoj stipendiji na jezeru Como, pri čemu se cijelo vrijeme pita što on zapravo tamo radi. A ne radi - ništa. Jede, pije, šeće okolicom, pred ostalim gostima glumi da piše, druži se s konobarima i šankericom u lokalnom kafiću i baš mu je dobro tako. Ipak, to nije roman o pijančevanju (iako je i sam autor u jednom razgovoru priznao da je gotovo cijelo vrijeme ondje proveo u pijanom stanju), jer usprkos svoj svojoj nonšalantnosti, on uspijeva proniknuti i u međuljudsko-socijalne odnose, i upoznati bolje mjesto na kojem se nalazi, a tu su i sjajni subjektivni opisi okolne prirode (usponi na okolne brežuljke su iskreni, nepatvoreni). Autorova opuštenost upravo je zarazna, ima nečeg djetinje bezobraznog u njegovim opisima kako je provodio dane. Izvrsno, inteligentno napisano.

[tanja_b]

Alena Mornštajnova: Hana
Roman u kojem naoko slučajni detalji imaju dalekosežan učinak na članove obitelji. Isprva pripovijedan iz perspektive devetogodišnje djevojčice, kasnije se vraća u prošlost i rekonstruira povijest obitelji malog moravskog gradića i kako odluke pojedinaca mogu imati neočekivane posljedice. Ne želim ovdje ispričati više detalja, jer bih pokvarila čitanje, reći ću samo da je knjiga vrlo pedantno napisana. Autorica je doslovno mislila na svaki detalj, pa tako čak i neke nelogičnosti s početka nalaze svoje objašnjenje na kraju. Također, izvrsno je uspjela u pripovijedanju iz pozicije djeteta (što nije uvijek lako postići), sve je psihološki jako motivirano. Knjiga je na mahove vrlo teška, potresna, ali zbilja je vrhunski napisana.

Početkom ove godine pročitala sam tada upravo objavljen roman češke autorice Alene Mornštajnove, "Hana".
Nedavno je kod istog izdavača (Hena com) objavljen još jedan njezin roman, Tihe godine.

Kome se svidjela Hana, neka pročita i Tihe godine. Možda nije tako eksplozivna i potresna kao Hana, nema one općeljudske teme kao što je Holokaust, ali autoričin prepoznatljiv ugodan i smiren stil pisanja je dovoljna garancija. Radi se o kompliciranim obiteljskim odnosima u jednoj maloj i nesretnoj obitelji, ispripovijedana naizmjence iz perspektive kćeri i oca. Kćerina perspektiva bila mi je draža, uvjerljivija i psihološki zanimljivija - otac je malko previše tipiziran lik, i dijelovi fabule iz njegovih poglavlja su mi bili malo previše predvidivi. Ali u cjelini, dobar roman, i bilo mi je žao što je završio na dijelu kad bih ga s velikim zanimanjem nastavila čitati dalje.