Gle, tu treba razlikovati dvije struje kod ateista. Nemam ništa protiv onih koji ne vjeruju da stvoritelj/Bog/viša sila postoji i to mi je u redu. Svatko ima pravo vjerovati što želi. Druga struja je ona koja želi sve druge uvjeriti da stvoritelj/Bog/viša sila ne postoji i da su u pravu. E, to smatram dogmatskim pristupom i to mi beskrajno ide na živce, isto kao i kod vjernika. Ne smeta me da ljudi vjeruju /ne vjeruju u što god žele, smeta me kad na silu pokušavaju uvjeriti ostale da prihvate njihovo mišljenje kao ispravno. Primjeri u povijesti: sveta inkvizicija od strane vjernika, te totalitarni režimi (npr. CCCP i općenito istočni blok i slični) od strane ateista.zutaminuta prvotno napisa
Na primjer - koji je znanstveni dokaz postojanja stvoritelj? Nema ga, isto kao što ne postoji ni znanstveni dokaz nepostojanja istog.
Druga "dogma" ateizma je da sve stvari7pojave imaju znanstveno objašnjenje.
To vjerojatno i jest tako, ali naša znanost nije dovoljno razvijena (i ne vjerujem da će ikada biti) da bi svim pitanjima došla na kraj. Lijepo je Sokrat još davno rekao "Znam samo jedno - da ni to ne znam" iliti "Znam da ništa ne znam". Razvojem znanosti šire se horizonti neznanja, odnosno potrebe da se traži dalje. Znanost se i te kako razvila od stare Grčke do danas. Daklem, dogma je da se može sve doznati. Ne možemo - ne možemo imati sve znanje u sve vrijeme. Fokus znanja se pomiče, kao svjetlost baterijske svjetiljke. Kad znanost otkrije nešto novo, često se dogodi da se zaborave neka stara znanja. Baš me zanima da li bi ljudi danas bili u stanju sagraditi egipatske piramide tehnologijom koja im je u ono vrijeme bila na raspolaganju.
Dovoljno?
 |
|||
Odgovori s citatom