O poplavi 60-tih u Zagrebu moglo se dosta pročitati zadnjih godina, a ta tema je bila obuhvaćena i nedavnim izložbama o Trešnjevci i Trnju u MGZ.
Od svoje mame (koja je tada živjela u centru grada i nije imala doticaja s pogođenim kvartovima) znam da su učenici gimnazija u Križanićevoj pod normalno odlazili volontirati u školu gdje se organizirala pomoć poplavljenima, i da su se SVI, po defaultu, morali cijepiti protiv tifusa (nije nitko pitao hoćeš li ili nećeš).
Nakon te poplave izgrađena su i nova naselja, između ostalih, i Retkovec, koji je planski građen s ciljem da se smjeste obitelji koje su u poplavama ostale bez kuća.
Od tog razdoblja, poplava je u Hrvatskoj, na žalost, bilo još mnogo (zadnji friški primjer je poplava vrgoračkog područja koja se desila prije samo tri tjedna, a sad je, zbog novih katastrofa, pala u drugi plan). Zagreb, ipak, više nikad nije bio tako opasno ugrožen. Učvršćivanje savskog nasipa i izgradnja odteretnih kanala je, čini se, bila učinkovito rješenje.