Dijete ti je bistro. Kakav je to vuk koji jede papir? Njemu (i meni) to zvuči glupo. Kakva je to knjiga uopće? Neki nabrijani ekolog koji ne zna kako funkcionira dječji mozak eventualno može smisliti takvu bedastoću.
Prerano je za alegorije i metafore. Čovječe, kako je meni išla na živce moja svekrva dok su djeca bila u toj dobi... Znala im je reći "Sudario si se s bukvom?" a oni nisu ni znali kaj je bukva, a još dugo godina nisu razumijevali preneseno značenje. Dugo joj je trebalo da shvati kako djeca u toj dobi riječi shvaćaju doslovno.
Ako tvoje dijete zna (što je vjerojatno, jer je bistar i informiran) da vuk jede meso i lovi plijen u šumi, naravno da postavlja takva pitanja. Trebat će dugo vremena dok nauči razumijevati literarne kerefeke, šale i slično. Djeca ne razumiju viceve, ne razumiju ironiju, trebat će im puuuuno više informacija da to shvate.
Jesi li ikada primijetila kako klinci lagano prepoznaju prenemaganje i neiskrenost? Npr. kad se netko nekome uvlači u zadnjicu? Štajaznam, kad mladi susjed daje komplimente ocvaloj udovici? Klinci misle da je to glupo i jasno to iskazuju. Jao... moji su potrošili cijelu osnovnu školu da nauče iskoristiti tu suptilnu komunikaciju. Prepoznavali su je oduvijek, aliiii tek su u srednjoj školi naučili kako to iskoristiti, recimo u komunikaciji s profesorima. Prije im to nije išlo.
***
Na tvom mjestu ja bih rekla djetetu da onaj koji je pisao knjigu nema pojma o tome što vuk voli i da bi mu to trebalo objasniti. Morat ćeš pažljivo birati literaturu, jer NEMA ŠANSE da on pusti takvu notornu glupost - vuk koji jede papir i karton, ma kaj god... To je glupo za odrasle, a još gluplje za male klince.