Konobarice i frizerke nikako ne bih zbog lose fine motorike. Prodavačice se nadam da bih. I radim sezonski posao iz sličnog područja.
To da imam dispraksiju poznato je jos iz mog djetinjstva, samo su liječnici uvijek razgovarali s mojim mamom, a meni su ti svi razgovori ostali sačuvani kao u magli. Ipak sam bila dijete. I iskreno tada nisam bila ni svjesna svojih poteškoća koliko sam sada.
Kao dijete, u ranoj sam školskoj i predškolskoj dobi posjećivala logopeda i psihologa upravo zbog toga sto sam prijevremeno rođena. Rezultat dispraksije je i to sto sam kao dijete prohodala znatno kasnije od prosjeka, a mislim da nisam ni puzala. Dakle, u djetinjstvu sam, ajmo reći, bila pod nadzorom zbog prijevremena rođenja. Samo se ne sjećam da je to itko nazvao dispraksijom.
Sto se tice onoga testa o bacanju loptica koje spominjes, mislim da bih ja cak i mogla nesto pogoditi, ali ipak mislim da to nije pouzdan pokazatelj dispraksije. Uvijek sam imala problema s motorikom, sto s grubom sto s finom. Ravnoteža mi je kao djetetu bila nula bodova, pa bih cesto padala i ozljeđivala se.
Nego, jesi li ikada razmišljala o tome da ne mozes obavljati jednostavne poslove, odnosno da se zblokiras upravo zbog anksioznosti, odnosno zbog toga jer si napeta i ne mozes se opustiti?