Posljedice su moje i samo moje - moja slika o sebi, ja mislim da nisam dovoljno dobra, i samo zato to radim. Jer sam dovoljno puta u životu od mnogo mnogo žena (od majke i bake preko frendica i poznanica) čula pravila što se i kako radi i ne radi...vertex prvotno napisa
Jer to što tvoju sestru nije bilo briga što prima ljude u stanu koji je bomba je samo njezin (genijalan) doživljaj toga. Društvena očekivanja su da ne primaš goste u takav stan.
Pa tako ja mogu pola noći raditi prekovremeno svoje ljubljene tablice i to ne zna nitko osim mojih klijenata, i ne zna ni teta u vrtiću ni profesorica tjelesnog... ali ja se osjećam loše jer što bi one mogle misliti o meni, pa ne znaju one da sam se ja ubila na tablicama i mogle bi pomisliti "zar nije imala 5 minuta za speglati tu majicu"... kao što će neko s lakoćom reći "pa zar ne može oprati kosu" ili "pa staviti maskaru i BB kremu je manje od 5 minuta".
A sve to "pa to ti je samo 5 minuta / pa ja taj biskvit napravim za 5 minuta / pa ja to nabrzinu oribam..." sve se to slaže u jednu sliku.
Sliku za mene, gdje ja nisam dovoljno dobra. Ja recimo znam da mi je to sve od bake i mame i rečenica koje one cijeli život govore, ali daleko od toga da su jedine koje izgovaraju takve rečenice. Ne nužno o meni, nego o nekoj tamo trećoj, ali sve se to u mozgu slaže jedno na drugo.
 |
|||
Odgovori s citatom