Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
samo malo se slažem s tobom... u pogledu mladih.
ali ne naše generacije.
meni je ok skuhati nešto i pospremiti i oprati toliko da možemo funkcionirati.

ali sjetimo se prvih par stranica ove teme - naše mame nisu razvozile na aktivnosti, učile s nama, radile ukrase i sjedile na utakmicama i nastupima par sati vikednom. totalno drugi level adultinga.
Nisu.

Ali su šivale, pekle kruh doma, obično su imale i vrtove vlastite... a danas meni dođe muka kad mlade mame ne znaju djetetu skratiti hlače (bez obzira na izgled, opasno je kad se djetetu vuku nogavice po zemlji....) Pa kupi bratemili hlače koje su djetetu točne ili odnesi teti šivalici.

Baš smo neki dan razgovarale nas par kolegica (najmlađa je blizu 50, samo da se zna) kako mlađa generacija ima sve nekakve tete - čistilicu, peglaricu, tetu za dovođenje klinca iz škole, tetu za igraonicu, tetu za zimnicu.... Mi nismo ništa imali od toga. Moja svekrva je pričuvala djecu na prste prebrojivo puta kad su bili predškolske dobi i bolesni, moja mama čak i manje (ona nije u istom gradu, ali kod nje su barem provodili ljeta). Imala sam tetu čistilicu dok sam bila na čuvanju trudnoće i godinu dana nakon toga, ufff... Sve sami. Sve smo stigli. Sve smo pokrpali. I učili smo s djecom, tako da mi to nije nepoznato, razvozili ih na aktivnosti (gimnastika, atletika, glazbena škola, strani jezici). I stiglo se. U kući nije bio nepodnošljiv kaos iako je znalo biti kreativnog nereda, djeca su naučila puno toga raditi uz nas, jer nije bilo druge mogućnosti nego uprtiti usisavač i dati njima mop ili krpu za prašinu, pa eto - danas ONI voze mene ako treba, skuhaju sebi ako treba, snalaze se. Pitaju treba li štogod napraviti (mm i ja smo imali radnu subotu, pa su sad već odrasli sinovi odgulili sve ostalo) i tako, ide nekako. Ne smatram da smo bili žrtve ni svoje djece ni nekakvih običaja, aliiii trebaš biti vješt u organizaciji. Gledam danas te svoje klipane - dio njihovog uspjeha je upravo do dobre organizacije vremena. Zafrkancija - stariji sin je uspio pasti na jednom međuispitu neki dan (treća godina FER-a), pa smo se zafrkavali na tu temu. Nije bilo slobode dok su bili mali, imali su "roditeljski terorizam", ali sad je meni lako ležati popodne na kauču i čitati SF na mobitelu, kad se oni brinu sami za sebe, a često i za mene