sad kad stisnem enter na ovom postu vjerojatno će Niprije pasti s neba da me odvedu u u deseti krug pakla gdje vječno pate svi nehrvati i neprijatelji domovine, ali me stvarno zanima jer ne razumijem, pa ću pitati (ovo me podsjeća na sva pitanja koja sam imala dok sam išla na vjeronauk, na koja nikad nisam dobila odgovor ili je odgovor bio da nama nije dano da to razumijemo

):
zar je takav neoprostiv grijeh bilo htjeti da se Jugoslavija ne raspadne?
evo da se danas Istra hoće odcijepiti i da neki političari otvoreno budu protiv toga, zar je to takav grijeh?
eno neki Britanci žale što su izašli iz Unije, pa to nikoga ne čini manje britancem
Jugoslavija se raspala tako i tako, možda joj je to bila sudbina, budući da je mnogo toga u toj državi bilo loše, ali zamjerati nekomu što je gajio nade da će ta država opstati (možda kroz reforme) je meni potpuno nerazumljivo
možda je to zato što nisam prava hrvatica, možda je gen za tu pravu vrstu domoljublja mene preskočio, možda ne osjećam ovu zemlju
ali doista ne razumijem u čemu je problem da netko nije htio da se juga raspadne

i zašto je to takav grijeh?
eto, ako se više ne javim, znate što se dogodilo