Govorim, naravno, hipotetski. Da bi se netko bavio transplantacijskom medicinom mora biti kirurg s puno godina školovanja i iskustva. Takvi kirurzi naravno ne rade samo transplantacije, nego i svakodnevni kirurški posao. Pa se pitam što ako se cijeli tim npr. Merkura predomisli (u svakodnevici nekih bolnica imamo 100%tno uvođenja priziva savjesti unutar par godina), hoćemo li ostati bez te vrijedne i teškom mukom stečene prakse?