Mislim da drzavna, gradska, kakva god bolnica koja se financira iz proracuna (pa cak i najmanjim dijelom) nikako ne bi smjela NE pruzati sve usluge propisane zakonom. Naravno, moze se dogoditi da u nekom trenutku svi lijecnici koji lijece kamenac u gornjem dijelu lijevog bubrega nisu na poslu zbog bolesti, ili odredjena zdravstvena ustanova nema novca, kapaciteta, prostora, cega god za zaposljavanje odredjenog kadra, ali onda mora postojati jasan protokol tko ce, a i gdje, preuzeti pacijenta kojem ta usluga treba i pokriti troskove lijecenja na drugom mjestu, prijevoza, cega vec. Tako i s uslugama koje spadaju pod dozvoljene kod priziva savjesti, za slucaj da je priziv savjesti uopce nesto sto bi se trebalo dozvoljavati (nisam sto posto sigurna kako bih to rijesila, a da DEI principi budu zadovoljeni sa svih strana).