I ja mislim da je uvijek neka (auto)cenzura aktualna. Kod mene se u djetinjstvu isto znalo sto se gdje smije reci. Drugacije se kod kuce govorilo, a drugacije vani. S drugacijom motivacijom nego danas. Moji su se kod kuce sprdali s bratstvom i jedinstvom, recimo. To je sad kao neki veliki team building.

A standardni jezik jedva da itko zna (i sebe brojim). Engleske rijeci se čak i u obrazovanju koriste kao osnova za riječi tipa minimiziranje od minimise. Jucer sam bila na nekom strucnom skupu, gdje se isti strucni pojam govorio na barem 4 nacina, ne radi se o sinonimima, naravno, nego gramatickim pogreskama.
I bio je gost iz ministarstva, koji je dosao s 4 odgovora. Potpuno je bilo svejedno sto ga pitaju, on je odgovarao svojim pripremljenim odgovorima. Mene to potpuno izluđuje. A svi fini, nitko ne kaze - nisam te to pitao. Svi stavili zvjezdice na usta.