Došla sam iz zgrade gdje su mi susjedi zid do povremeno imali raspričavanja do ponoć, netko dalje u zgradi je imao malu bebu koja bi vriskala u gluho doba noći, po danu je netko svrdlao oko 2-3 popodne taman kad sam stavljala djecu spavati, poslije su došli susjedi stan ispod koji su bučili s djecom do pol 11, 12, susjed lijevo je zadnje ljeto prije nego sam otišla ostavio da mu se glazba vrti oko 3:30 u noći na dva tjedna koliko je bio na ljetovanju, ... vani na školskom su se nadvikivali tinejđeri ili navijači, a po ljeti bi se čule svađe i iz stanova svud okolo. Mislim, uvijek je bilo bučno. Navikla sam se na to i izgubila ikakvu ideju kućnog reda, ako sam je ikad i imala. Nisam spavala godinama.

Došla sam ovdje i gledam sad prošle godine ljeto sam bila i bučnija, ali nitko nije prigovarao, je li zbog tipa stan iznad koji je puno ružnije galamio pa je on bio glavni fokus, ne znam.

Ali u redu, pomogle ste mi da shvatim, jer kad pričam s frendicom ona kaže "pa nismo bile tako glasne", mislim, nismo u odnosu na nekad ranije kad nitko nije reagirao, ali i dalje je to kasno pričanje ... kad sam unutar stana nikad ne čujem susjede, ili kad čujem to bude prigušeno, a obje susjede imaju glasni gromki ton dok pričaju, pa si mislim da je tako i s moje strane.

Kako sam mogla znati da im smeta kad mi godinu dana nisu ništa prigovarali, čak obratno, dobila bih komentar "ti si dobra kakvih ima susjeda", a kažem glasnije sam i duže u noć pričala prošlo ljeto nego sada.