A koliko kilograma sada imaš i koji ti je cilj? Kod mene nije išlo brzo, vrh je bio 2 kg mjesečno.
 |
|||
|
|
|||
A koliko kilograma sada imaš i koji ti je cilj? Kod mene nije išlo brzo, vrh je bio 2 kg mjesečno.
Sada sam na 59 kg, visoka sam 165. Nemam zapravo neki cilj, želim održavati ovu težinu. Vidim da mi to više nije tako jednostavno kao prije desetak godina, čim se malo opustim, kile se slažu (imam 46 godina). Ovo sam ljeto imala 65 kg, a to je malo previše na moju visinu. A rješenje vidim samo u tome da se važem svako jutro što sam godinama i radila i onda odjednom prestala. A to je zapravo najbolji način da se težina kontrolira (tj. da vidim jesam li s nečim pretjerala). Zapravo, želja mi je ne ići iznad 60 kg.Mila majka prvotno napisa
Dok sam bila mlada, uvijek sam imala između 50 i 55 kg, ali sada se s tom težinom ne osjećam dobro.
Otežavajući faktor su MM i klinci, svi su jako mršavi, a stalno jedu.Bilo bi lakše da nema sve te fine hrane u kući.
Posve razumijem, i meni bi bilo lakše da nemam hrpu slatkiša doma ili da imam vremena za saniranje štete tipa ako se prejedem poslijepodne da mogu navečer u neku žustriju šetnju pa da bar malo više kalorija spržim. Da, vaganje svaki dan je i meni najbolja metoda. Mene, osobno, to motivira.
Svakodnevno vaganje bi trebalo uvesti kao zlatno pravilo. Znaš na čemu si. I sjećam se kad mi je frendica jednom rekla (poprilično krupna) da je najviše pogriješila (kad se počela debljati) što si je kupovala veću/širu odjeću. To je zamka jer se onda dobro osjećaš u toj odjeći, ništa te na zateže i nemaš osjećaj koliko si kila dobio. A ako ne staneš u staru odjeću, znaš koliko je sati, malo je vjerojatno da se smanjila u sušilici.
Joj, da, tako sam ja u godinama debljanja nosila suknje na gumu, uf, koji zez...
Malo kasnim s odgovorom, ali vidim da se u odgovorima nije spomenula Tvornica zdrave hrane.
Mi tamo kupujemo svježe iranske datulje, izvrsne su, a i jeftinije nego u Konzumu i Intersparu. Upravo sam provjerila, još uvijek su po 19 kuna, što je izvrsna cijena.
Možeš ih naći u njihovim hladnjacima, a imaju i dostavu.
ja malo gore, malo dolje, ali se borim.. još uvijek nemam kontinuitet pa nema rezultata..ali cilj još uvijek imam. vjezbam i pokušavam jesti bez prejedanja.. vikend me uglavnom zezne pa kao da uvijek krecem ispočetka.. računam da sam si dala godinu dana.. a o broju kila za skidanje bolje da ne razmišljam jer gubim motivaciju. samo naprijed pokušavam gledati..
Posve te razumijem, došla sam od 97 kg do današnjih 62 kg, dug je to put, i nije samo dijeta koja traje x mjeseci jer da je tako i da sam se vratila na stari način prehrane (slatkiši i puno pekarskih proizvoda), brzo bih vratila staru kilažu. Meni je jako pomoglo što sam gotovo posve izbacila kruh, tijesto, žitarice, s prebacila se na orašaste plodove, sireve, meso, ribu, dakle, hranu od koje nisam konstantno gladna, kako sam bila dok sam jela puno slatkoga. I s maksimalnom težinom ja i dalje nisam imala osjećaj da jedem koliko bih mogla, al da sam stvarno jela kolko god imam apetita, vjerojatno bih došla i do puno veće kilaže.
Svatko mora sam u sebi naći neku motivaciju. Za mene su to bile planine. Dosta mi je bilo toga da se svi penju s lakoćom, s ja sva preznojena, crvena i zapuhana i spooora.
I nema više te Milke zbog koje bih se vratila u to tijelo.
Bravooo Mila majko to je stav
Ja bih trebala naredna 2 dana zbog utrke na carboloading, a meni to muka jer nisam ljubitelj riže, tjestenine, pizze. Jedino volim krumpir od konkretnih UH.
Al morat ću nešto maznut s ekipom da napunim rezerve glikogena. Pizze se bojim da mi probavu ne smrda jer je tu i putovanje, koje mi samo po sebi poremeti probavu. Nešto ću već ubacit u kljun
Datulje sam ponijela ako me ulovi potreba za slatkim
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.11.2022. at 21:48
Mila majka, upravo to, to je proces koji nema rok trajanja. Ja sam bila stvarno pretila osoba prije par godina i namučila sam se dok sam došla na normalnu kilažu. Skinula sam tad 40 kg. Ali u biti proces nikad nije prestao, ja i godinama nakon tog užasnog emocionalnog i zdravstvenog kolapsa i dalje svjesno radim na svom mentalnom zdravlju koje me tad i dovelo do toga, odnosu prema hrani i prema važnosti svog fizičkog zdravlja itd.
Sad sam imala taj pad, otišla 10 kg u plus i dobro, nema veze, dogodi se valjda. Ali baš to mi i pokazuje kakav je to proces koji možda nikad neće ni proći. Mislim da kad se jednom ode u pretilost da se mora cijeli život paziti.
Ja sam počela i nastavila s teretanom, ne jedem više iza 7 ništa, samo popijem čaj. -2 kg zasad, prošlo je 10-ak dana.
Riri, to je mrak rezultat nakon 10ak dana i super da si tako brzo krenula rješavat taj višak.
Riri, onda je naš put sličan, i ja sam skinula 35 kg i sada se trudim to održavati. Da, to je životni odabir, jednostavno moramo paziti što jedemo i to je to. Negdje sam tu na forumu pročitala nešto vrlo pametno i točno: ne možeš se hraniti kao što se većina ljudi hrani, a onda očekivati da ćeš izgledati bolje od većine. U nekim godinama jesti što ti se god jede i koliko ti se jede i usput biti vitak jednostavno ne ide zajedno. Takvo je bar moje iskustvo.
Lili, tvoje me priče baš motiviraju. Pretpostavljam da ugljikohidrate trebaš pred neku utrku. Da, i mene bi pizza sprčkala, općenito me tijesto zaštopava.
Drago mi je Mila majka
Da, trebam uh sutra za maraton, pizza me zaštopa, no s obzirom na tremu i uzbudjenje koje me drži, probava je proradila od nervoze
Nema šansone, iza 40te pogotovo, jest šta i kad ti padne na pamet i ostat fit. Zdravlje je prioritet o kojem treba vodit računa, puno više nego estetika. Kad to čovjek posloži u glavi, onda se taj pristup zdravijem životu odrazi i na dobar fizički izgled.
Lakše doduše reć nego primjenit.
Slažem se Mila majka, tako je i kod mene zapravo. Ima ljudi koji mogu kako god im se jede pa su opet mršavi, ali nažalost nisam jedna od njih, ti geni su otišli mojoj sestri.
Sretno na maratonu Lili!
Hvala Riri.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 20.11.2022. at 07:03
Riri mislim da su takvi rijetki.Slažem se Mila majka, tako je i kod mene zapravo. Ima ljudi koji mogu kako god im se jede pa su opet mršavi, ali nažalost nisam jedna od njih, ti geni su otišli mojoj sestri.
Sretno na maratonu Lili!
Nedavno mi je jedna klijentica sa zavidnom linijom rekla kako jede koliko god hoće, ne bavi se sportom ok dosta je ovako aktivna.
Dalje kroz razgovor smo zaključili da recimo njoj je vrećica ledovog graška dovoljna za dva ručka i još ostane, da je skuhala za njih četvero tipa pola vrećice graška i 4 faširke i da je ostalo(djeca 14 i17god), da za doručak pojede kavu s keksom, večeru rijetko. Al jede koliko hoće.
Mislim samo da ljudi nisu svjesni koliko jedu, ni ovi koji jedu malo a i ovo koji jedu puno.
Ima naravno iznimki, i jednih i drugih.
Kosjenka, istina, ima nešto i u tome.
Ja sam si sad kad sam se udebljala baš pisala što i kad jedem. Što je najgore, to nije uopće bila neka nezdrava hrana (nju sam odavno izbacila), niti je bilo previše kalorija (bilo je dosta, ali nije bilo toliko puno da bi baš 10 kg natukla), ali je bilo krivo posloženo i krivo vrijeme.
Ja sam otprilike 2/3 cjelodnevnog kalorijskog unosa pojela navečer, užas. Točno sam znala da to vodi debljanju i da ne trebam, mislim pa svi to znaju, ali ne, opet sam to napravila.
Ništa, sad sam krenula, smršavit ću opet.
Ajde. Dijeli savjete.
Ja preko tjedna se trudim, vježbam ko sivonja, pratim unos kalorija ali vikend me ubije. Ovaj je još i produženi plus menstruacija.
Sutra ni neću na vagu.
Ali koliko je to puno. Jači ručak s ugljikohidratima i nešto slatkiš. Ok, sinoć sam i večerala sendvič ali i dva sata peglala nakon toga.
Vidiš, meni je recimo teže tjednom nego vikendom. Najveći problem mi bude naći to dodatno vrijeme u danu za trening i za skuhat si nešto za ured. I tu najlakše skrenem s puta, ako si ne pripremim hranu za posao. Pa onda naručim neku salatu, što kao nije strašno, ali svaka naručena salata će sigurno imati više kalorija i aditiva nego nešto što sama pripremim.
Zasad uspijem naći to vrijeme nekako, iako ponekad izgubim dio sna zbog toga, što isto nije idealno ali ajde... Pazim na unos vode, meni je godinama već problem to što ne osjetim da sam žedna, sad me aplikacija podsjeća na to.
Menstruacija i mene dotuče. Odnosno pms. Toliko gladna budem i toliku želju za šećerom imam da se svjesno trudim izbjegavati sva mjesta gdje mi je lako dostupan, jer znam da bih poklekla.
Još jedna stvar koja se meni pokazala jako važnom u održavanju težine je test intolerancije na namirnice. Za neke namirnice sam znala da mi prave problem jer sam imala očite fizičke znakove (osip, problemi s probavom, glavobolje...), ali za neke sam saznala tek na testu. Otkad sam sve takve izbacila, više nema toga da ne znam od čega sam se udebljala. Prije dok sam jela sve, jela sam manje nego sada, vježbala više nego sada, a bilo mi je koma održati težinu jer je ta hrana tako utjecala na organizam.
Ovo što kađe Kosjenka je točno.
Nema mršavih ljudi koji jedu puno. Objektivno govoreći. Mogu oni pričat al ako bolje zavirišš u njihov tanjur, shvatiš da to nije tako.
Ili jedu manju večeru ili ih recimo ulovi neka viroza i u stanju su u 3 dana 3 zalogaja hrane pojest, uvijek ima nešto iza toga...ili su izrazito fizički aktivni.... Ili ne jedu slatko.. ili vole puno pričat kako punoooo jedu a realno to nije puno....
Jednadžba je nemilosrdna i uvijek ista za sve: unos-potrošnja odnos.
Nema trećeg osim nedajBože nekih ozbiljnijih poremećaja i dijagnoza, no pričamo o prosjeku.
Da li ali malo nose godine, malo razni hormonski poremećaji, malo i ntolerancija.
Imali smo forumašicu koja je žestoko trenirala i držala se plana prehrane, unos kalorija i nikako, onda se na ketu preporodila
Riri a na sto si intolerantna?
Ima ljudi koji puno jedu ,a ne prima im se
Znam ih par muških , jedan iz mog kvarta, jedan s posla i brat mu blizanac
Ali sva trojica imaju poremećaje u organizmu
Posljednje uređivanje od jelena.O : 24.11.2022. at 22:00
Kravlje mlijeko, gluten, lješnjak, orah i hrpa aditiva, uglavnom konzervansi i emulgatori.
Osobe koje nemaju, niti su ikad imale problema s viskom kilograma (vecim od 43 grama) nekako bas uvijek znaju kako sve funkcionira i sto tko krivo radi.
A sad Kae, kao da ne znaš,kao i sve ostalo, najbolje znaju oni koji nemaju s time apsolutno nikakvog iskustva.
Btw.
Ja i dalje po starom,4-5 treninga tjedno, preko tjedna sam na oko 1200kalorija i to pazim kakve kalorije, no taj vikend.
Moj organizam reagira upravo kako kaze Lili. Mršavim ako ne jedem, čista matematika.
Kad sam bila nepokretna (nisam bila bolesna, samo gadan lom), ležala u krevetu i jedva išta jela, osim infuzije, kile su se topile, 10 kg kao ništa. Tako je i sad, kad ne jedem, ili jedem minimalno, zbog bilo kojeg razloga, vaga pokazuje manje. I samo tada. Kad jedem uobičajeno, uz post od 6 navecer i uz pažnju što i koliko jedem, kile ostaju iste. Da ne pazim, kamo bi otišle!
Nismo svi isti.
Realno ako je netko mjesecima na dnevnom unosu ispod 1000kcal ići će kile dole stogod pisali o hormonima, intoleranciji, vježbanju, ketu ovom-onom itd.
Samo 1000kcal mjesecima zahtjeva ozbiljnu disciplinu I nije lako za izdržati. Onda ljudi radije balansiraju na rubu kalorijskog deficita a često ga i promaše. Pa je onda puno jači utjecaj metabolizama i sl...
Eh, sad je pitanje kakvo je iskustvo ovdje potrebno i dobrodošlo. Meni, kao osobi koja ne želi imati prekomjernu težinu, već održavati poželjnu, rekla bih idealnu, mnogo više pomažu upravo ljudi koji u tome uspijevaju. I kad sam imala skoro 100 kg nisu mi motivacija bili oni kao ja ( jer znam i vidim kako su došli tu gdje jesu), već sam gledala kako ljudi oko mene koji su vitki, kako to postižu. Kao za dojenje: slušajte priče žena koje su uspjele, a ne onih koje nisu.
Slažem se s Lili, Beti (imam ista iskustva), Silly.
A ni treneri, nutricionisti, stali stručnjaci nastavi niz nisu bili pretili da bi tako stekli kompetentnost da mogu savjetovati o režimu prehrane i vježbanju.
Mila majka super ti ide
Evo moja mama je tek sad u 7.desetljeću osvijestila koliko joj odgovara jesti manje, a češće, šta zbog želudca (ima strašne probleme godinama), šta zbog kila.
U 2tj izgubila 5kg,a kaže ni osjetila nije. Ja ostala paf.
Kosjenka super raspored s treninzima, samo taj vikend još da je sredit. Držim fige da nadješ način!
Ja ne radim trenutno nista; cekam da prodje nestasica injekcija. Povremeno samo povirim, ne bih li cula kako matematika uvijek radi.
Mislim, da ne bi bilo nismo znali, osnovna matematika je radila i kod mene prije 15 godina, prije perimenopauze, menopauze, ponovne perimenopauze i, na kraju krajeva, prije poprilicno zacahurene inzulinske rezistencije.
Nije mi drago sto sam dobila kile, naravno (rijesit cu se kad stigne pomoc), ali drago mi je da imam crno na bijelo da nisam serator kakvim me se smatralo, izmedju ostalog, po forumu (krivo brojim, krivo jedem, nutricionost mi je nesposoban, trener nesposoban, ja nesposobna, jedem u snu valjda, lazem, nedovoljno vjezbam, izmisljam, pretjerujem.... jer matematika, naravno).
Posljednje uređivanje od Kaae : 11.12.2022. at 19:26
Dokle god netko diše i krv kola žilama kemijska energija se pretvara u neku drugu, osim ako neki ovdje nisu ovladali umijećem fotosinteze. Ili su nadvladali zakone očuvanja energije. iIi možda idu na nuklearni pogon
Posljednje uređivanje od sillyme : 11.12.2022. at 19:40
Pa i te injekcije koje spominješ djeluju tako da u konačnici manje jedeš. Dakle, opet se radi o kalorijskoj redukciji.
Kako god okrenuli, radi se o matematici, samo je kod nekih jednostavna, a kod drugih složena (ja imam bad luck da je moja extra složena)
Pa ne radi se samo o matematici , vec o osjecaju da se ta matematika postigne .
Kod inzulinske rezistencije secer koji ulazi hranom u organizam ne ulazi u stanice i ne pretvara se u energiju. To rezultira osjecajem gladi za vrijeme, neposredno nakon ili ubzrzo nakon obroka, padom energije, pospanoscu, niskom energijom...
Lijek pomaze da se glukoza koja se konzumira iz krvi ude u stanice. Sto onda, rezultira sa manjim osjecajim gladi ,vise energije i u konacnici manjem unosu hrane jer organizam ima povratnu informaciju da je hrana stigla.
Sto nazalost nema kad taj secer u krvotoku ne moze uci u stanice, i ne moze dati energiju.
Dakle da , unosi se manje hrane, ali ima vise energije.
Posljednje uređivanje od sirius : 11.12.2022. at 21:18
Kod nas se tablete , i sad po novom i injekcije , prepisuju od strane endokrinologa kod osoba sa inzulinskom rezistencijom. Ne znam da li i kod osoba sa dijabetesom tip II.
Pa da, baš to. Lijek na neki način prekine tu patološku pozitivnu povratnu spregu jetra - gušterača koja se dogodi kod hiperinzulinemije
Jasno
Problem nastaje tada kad se tvrdi da smo svi isti.
Meni je to npr.u razini tvrdnje da za imati dijete samo trebas imati odnose sa partnerom. Jasno lakse je kad si mlad, kasnije tteba vise truda. Ali odredenim broju ljudi ni to nije dovoljno i nije tako jednostavno.
Da ne ulazimo uopce sad u one druge aspekte koji su uzrokovani nekim emocionalnim okidacima i obrazcima.
Posljednje uređivanje od sirius : 11.12.2022. at 21:35
Osnovnoškolski mi smo heterotrofi koji energiju za život dobivamo hranom. Znači, ako je nema dovoljno u hrani trošimo zalihe ako nema ni dovoljno zaliha umiremo. I to je činjenica i činjenica je da uz sve rezistencije i intolerancije i ino - dugoročni kalorijski deficit neumitno rezultira gubitkom kila. Tako da... u konačnici, kad se stvari ogole do kraja, svodi se na to. Ostalo su metaboličke finese. I ako ćemo baš ići u detalje, koliko me sjećanje služi, glukoza je nužna isključivo mozgu ostale stanice mogu raditi sasvim dobro i bez nje.
Što sam i napisala, dugoročno ispod 1000kcal dnevno i kile sigurno idu dolje, nisam napisala da je to lagano, dapače.
Pa da je lako i jednostavno ne bi pola svijeta bilo pretililo.
I ne bi se debljina tretirala kao -dijagnoza.
Pacijenti koji dolaze u ambulantu za lijecenje debljine ( imali oni 100 ili 20 kg viska) dobivaju vrlo detaljne pretrage stanja organizma i kompletni hormonski status, plus pretrage tolerancije glukoze.
Ocito ima nesto u tome u protivnom bi svima samo podjelili jelovnike i rekli da grickaju mrkvicu.
Da ponovim gradivo (ne sjecam se jesi li pratila gdje sam pisala, nije upuceno direktno tebi):
1600 kalorija unosa (uz nutricionisticu; nisam gatala iz kave), cjelovite namirnice, redovita vjezba, s osobnim trenerom i sama, prosjek od 15,000 koraka na dan. Rezultat kroz dvije godine: oko 25 kila viska.
Nakon toga sam natukla jos ponesto, ali sporije, uz manje vjezbe i vise jela, ali promijenila se hormonska prica. Nemam osobnu trenericu, ne idem u teretanu, uskoro polazem za crveni pojas u taekwondou.
Cudna matematika.
1600 je 60% više od 1000
I recimo 400kcal više od mog bazalnog (a I taj moj bazalni je krajnje okvirni izracun i moze bit i dosta nizi)
Budi na 1000 kao što sam napisala 6 mjeseci pa javi rezultat
PS "jednostavno" je različita rijec i ima različito značenje od "lako". Pa ako kazem da je nešto jednostavno ali nije lako nemam namjeru dalje argumentirati s odgovorima koji zapocinju s "da je jednostavno i lako..." uglavnom zakoni fizike i dalje vrijede i za ljude pa nemam dalje nista za dodati.
Majko mila,1000 kcal?!? To je izgladnjivanje i ni jedan doktor to neće preporučiti.
Što se tiče ovoga što piše Sirius, apsolutno je u pravu.
Kod inzulinske rezistencije je situacija jako složena i to je ozbiljna bolest.
Borim se s tim i razvila sam i dijabetes 2 i upalu gušterače i jetra mi je u komi, tumorski markeri divljaju te krvna slika očajna.
Uz hrpu lijekova, imam dijetu propisanu od nutricionistice i ne,nije cilj gladovanje. Cilj je održati razinu šećera stabilnom jer sam ja, konkretno, u snu padala u hipoglikemiju, šećer nakon ustajanja 2, zatim šou...a mislila sam kako sam umorna jer puno radim, neispavana pa da mi je loše zbog menopauze i dobila sam 12 kg praktički preko noći uz iste prehrambene navike. I onda je kći rekla: ...sad je dosta i poslala Lomu mail,a on me poslao endokrinologu.
Da ne duljim. Victoza ili Saxtenta su dobri lijekovi, ali ne za mene. Možda Kaae pomažu (ako misli na te injekcije)
Problem sa šećerom je jako kompleksan. I može značiti svašta.
Ja se nadam da ću se izvući. Slušam. Pijem lijekove. Od mag Pavić na Rebru sam dobila upute kako se hraniti i sa čime i evo, nakon dva tjedna sam izgubila 3 kg. Nisam gladna. Ne jedem slatko, tijesto, kruh, peciva...i ne fale mi.
Bila sam i u Sv. Ivanu kod dr Handla. Super dr koji vodi dnevnu bolnicu za liječenje poremećaja u prehrani...
Borim se, vjerujem da ću pobijediti.
Moguće je pobijediti, ali ne s gladovanjem i filozofijama o matematici. To vrijedi za mlade i zdrave što ja nisam.
Sretno svima.
Baš tako, s godinama ta matematika postane puno kompliciranija.
Doktori će itekako preporučiti 1000-1100 kcal dijete. Ako netko treba dugoročno potrošiti višak od 400.000kcal koliko je ca 50kg masti viška. Pa računajte koliko je to dana dijete uz 600-ak kcal deficita dnevno.
Ali, bit je da budeš gladna! Kako smrsaviti bez gladovanja?
Nije lako leć gladna, budit se gladna, ali ako je za zdravlje, gladuješ.
Moram dodati. Osjećaj gladi uopće nije loš kada znaš da ju osjećaš svojom voljom, da time činiš dobro svome tijelu i da imaš hrane da suzbiješ glad kad to budeš trebala.
Jedan od problema sa 1000-kalorija dijetama odnosno velikim izgladnjivanjem je i taj što pretjerano izgladnjivanje često dovodi do prejedanja (svjesnog ili nesvjesnog, imali smo i ovdje forumašicu koja je jela u snu), zato koliko sam čitala takvo izgladnjivanje se nikako ne preporučuje.
1000 kalorija pogotovo, uopće mi ne zvuči to kao nešto što bi doktor preporučio, a pogotovo ne nutricionist, al dozvoljavam da sam u krivu
Što se tiče matematike, uvijek se sjetim onih dječaka koji su zapeli 17 dana u pećini na Thailandu, bez ikakve hrane i sa vrlo malo vode. U prosjeku su izgubili po 2kg.
Eto. 2kg = 15.000kcal = 15 dana po 1000kcal.
Ljudski organizam može izuzetno efikasno trošiti energiju a i izuzetno neefikasno trositi raspoloživu energiju (tj da budemo precizniji pretvarati kemijsku energiju u toplinu, električne impulse i kretanje)
Ono što ne može je stvarati energiju iz ničega ili pretvarati sunčeve energiju u kemijsku kao biljke. Prema tome kalorijski deficit u smislu da se troši više energije nego se unosi hranom u konačnici po zakonima fizike uvijek rezultira trosenjem energije iz zaliha u organizmu.
ali oni su unijeli 15.000 kalorija manje od tih 15.000 kalorija
odnosno, po tvome, inače su unosili po 1000 kalorija, a sad su unosili 0, dakle 1000 manje dnevno?
ne zaboravi da je u tih 2kg i voda jer oni su pili samo malo vode koja je kapala niz zidove špilje, dakle možemo pretpostavit da su bili i dehidrirali
ali ono zašto je meni to ostalo u pamćenju je zato što sam uvjerena da, kada bih ja gladovala 17 dana, da bih smršavila ipak više od 2kg. Oni su valjda i ušli unutra sa 25, koliko tajlandski 11godišnji nogometaši mogu imat sala na tijelu?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
