Ne sjedi ona u jakni, ona sjedi u đemperu i kućnom ogrtaču.

Mi ostanemo u jaknama jer ne grije uopće, stan na sjeveru. Nije to doduše šta ona ne bi mogla platiit grijanje, nema neku penziju, ali na režije i hranu samo i troši, rekla je da ima još nešto keša, sad će ovaj neki dio od muža dobit, nego to po njoj ne vrijedi tih para. Inače je takva, ništa ne vrijedi tih para. Šta plaćate stan toliko ja bi to max toliko, šta plaćate logopeda toliko to bi sve trebalo preko uputnice, šta plaćate trening može trčat po ulici mukte, šta ću ja za 5 stupnjeva više u dnevnom platit 500 kuna struje, šta ću ja za kilo piletina tolkiko dat, mogu pojest hrenovku. To je takav modus operandi. Dok je svekar još bio živ i u pelenama, krepla joj mašina za robu. I predložim ja neka kupi kombinacijju sa sušilicom, neće je koristit non stop, ali on u pelenama, to se lancuni non stop peru, kad zareda kiša da ima. Kad je vidila cijenu, opet šta to vridi toliko, oće mi sama skupit lancune i napravit posteju posli? Pa smo na kraju mi kupili, jer je skoro došla do toga da neće ni običnu mašinu kupit, jer šta to toliko vridi, oće joj robu sama prostirat.
Možda se stara može popravit, a stara iz 1989. Smišno je na momente, a nekad bome i nije baš
