Podjela stana-dilema

[Barbi]

U cijeloj ovoj nelijepoj priči svekrva nije svjesna da svojim postupcima gubi najveće blago koje ima, a to nije stan.
Najteže je prihvatiti mane vlastitih roditelja jer ih od rođenja gledamo s obožavanjem i idealiziranjem i uljepšavamo stvarnost u svojim očima.

Iz svih stvari koje moji roditelji rade ili su radili loše i krivo (po mom mišljenju loše i krivo) pokušavam izvući pozitivu da sama dobro pazim da ne napravim ništa slično i da budem uvijek pravedna prema svojoj djeci.

Naplavomzalu, ne znam uopće šta bi napravila i kako bi postupila u vašoj situaciji, potpuno razumijem tvog muža i na vagi sam između inzistiranja na svome i odlaska u Irsku daleko od svega....

[Tanči]

Nasljedstvo se vidi i iz izvoda na gruntovnici
Tak i tak kod bilježnika treba donijeti uredne papire

Vidi se u povijesnom listu, ako je nekretnina upisana u gruntovnicu, a ako nije, iz izvoda iz katastra se ne vidi.
Ponavljam, bračna stečevina se mora tražiti. Ne ide automatski.
Isto vrijedi i za nužni dio.
Bilježnik se s tim ne zamara.
Treba tražiti.
Dogovor na ostavinskoj isto ne ide automatski, nego ovisi o nasljednicima.
Ali ako se dogovore, bilježnik će tako napisati u rješenju o nasljeđivanju i to je to. Poreza nema. Samo naknada bilježniku za ostavinsku.
Ako se kasnije idu dogovarati i dijeliti, tipa: brat pušta sestri nešto, a ona njemu nešto drugo i sl. na to se plaća porez.
Ako se kasnije pronađe još neka imovina, treba pokrenuti postupak za "naknadno pronađenu imovinu"
Itd.
Sve mi je to još jako friško pa dobro znam kako ide.

[Beti3]

Stavljaj sve na papir ako planiraš dogovarati s djecom, jer ako ti se ne odreknu toga, nije tvoje.

Točno, sve treba na papir. Iako smo mi zajednički od starine napravili sve novo i dozidali. No, ja sigurno ne bih ostala sama u dvokatnici. Bez problema bih prihvatila mali stan.
Ili ne bih
A muž? Ako on ostane sam? Mislim da nikad ne bi izasao iz ove kuće.
Ova me tema stvarno prodrmala. Treba nesto napraviti.

[naplavomzalu]

Oni su sjeli prije ostavinske i sve se dogovorili. Muž je rekao da je on mislio sve šta je od prodaje stana da bude njoj, a stan da podijele. Pitao je nju jel ona ima neki prijedlog, ona je rekla: ma super meni tako odgovora, oćemo onda stan po pola. On je rekao: može.
Mogla je tad reći: slušaj meni tako ne paše, ja stan ionako želim isključivo koristiti za života, neka stan ide meni, eto tebi recimo brod i 5.000 eura sa štednje. Ili reći: ja mislim da je pošteno da se ti svega odrekneš u moju korist. Opet bi on odlučio, a ovako su se kao dogovorili, a sa figom u džepu jer ona tako i tako smatra da je sve njeno.

[Beti3]

Ustvari i treba smatrati da je sve njeno. I ja smatram da je sve moje.
To što tako po zakonu nije, je druga prica. Ali, realno, zasto uzimati roditelju, dok je živ,ono što je stvorio.
Nepravedno i točka.
Ni meni ni mom mužu na pamet nije palo uzeti ista svojim mamama kad su ostale udovice. Svega smo se odrekli. Oboje.
Bojim se da moja djeca neće tako. Nikad ih nisam pitala. Niti neću.

[naplavomzalu]

Pa odrekao se svega šta je ona stvorila s mužem. Uzeo je dio stana koji je stvorio njegov djed. I zakonski, a ja bi reć i moralno podjednako pravo na taj stan polažu. Da su oni djeda njegovali, plaćali mu dom, druga stvar. Ovako taj stan nisu stvorili ni svekar ni svekrva. Oni su imali stan i ostavštinu od tog stana joj nitko nije dotaknuo. Nije to neka vrijednost, možda sve skupa 30. 000 eura pa joj je on mogao tražiti 7.500. smatrao je da to nije njegovo, ali ovo smatra da je njegovo koliko i njeno. Šta i je. Zakonski, a po meni nema tu ni neke moralne dileme.

[naplavomzalu]

Scenarij: za 15 godina svekrva ode u dom, mi uselimo u taj stan i ja kažem da sam ja to stvorila. Nisam. Isto kao šta ga nije stvorila ni ona koja je sa skoro 50 godina tu uselila. I da muz umre prije mene ja bi smatrala da moja djeca na taj stan koji je nasljeđivan po njegovoj obiteljskoj liniji imaju po nasljednom redu ista ako ne i veća prava od mene. I računala bi na svoju djecu da me neće preveslat i izigrat i ostavit na ulici, ali da bi ja njima za stan koji je njihov pradjed po ocu kupio rekla: to je moja, to sam ja stvorila mi je sf.

[ina33]

"Stvorila" im je (Juga)plastika. A vama život "stvara" tržište. I njoj sada da sidi u jaketi. Smatranje = na vrbi svirala. Crno na bijelo je jedino važeće.

[ina33]

Scenarij: za 15 godina svekrva ode u dom, mi uselimo u taj stan i ja kažem da sam ja to stvorila. Nisam. Isto kao šta ga nije stvorila ni ona koja je sa skoro 50 godina tu uselila. I da muz umre prije mene ja bi smatrala da moja djeca na taj stan koji je nasljeđivan po njegovoj obiteljskoj liniji imaju po nasljednom redu ista ako ne i veća prava od mene. I računala bi na svoju djecu da me neće preveslat i izigrat i ostavit na ulici, ali da bi ja njima za stan koji je njihov pradjed po ocu kupio rekla: to je moja, to sam ja stvorila mi je sf.

Scenarij za 15 godina je nemoguće vidjeti. Hoćete li vi bit u Hrvatskoj, gdje će ona bit itd. Pitanje je hoće li za 15 god bit uopće domova... i domovi su vrijedne nekretnine nad kojima vreba apartmanizacija. Za državne domove kao i za zdravstvo - dočekaš kad umreš otprilike. A privatni koštaju masu. Što će bit za 15 godina... ono, ko živ ko mrtav.

[ina33]

Because voila:

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...tuzno-15298371

Nisu ni domovi umorovljenika više dobrodošli u Dalmaciji. No land for young people, old people.... digital nomads, welcome.

[naplavomzalu]

"Stvorila" im je (Juga)plastika. A vama život "stvara" tržište. I njoj sada da sidi u jaketi. Smatranje = na vrbi svirala. Crno na bijelo je jedino važeće.

Jugoplastika, ne Jugoplastika, taj stan je bio njihov, oni su ga otkupili, tad su uvjeti bili kakvi jesu, sad su kakvi jesu. Od tog stana joj muž ni jednog jedinog eura nije uzeo. Prepustio joj je. To su po njemu oni stvorili.
Ovaj stan u koji niti su ulagali, niti su didi plaćali dom, niti su didu njegovali je ona stvorila jer? Svekar beats dida? Ne kužim.

[ina33]

Ni ja. A ja bih se borila da ostanem naplavomzalu, a ne nazelenimglenovima. Ne bih "našla svoj mir" na taj način povlačenja - to je moje mišljenje i kako bih se ja osjećala da sam u tvojoj situaciji.

[naplavomzalu]

Scenarij za 15 godina je nemoguće vidjeti. Hoćete li vi bit u Hrvatskoj, gdje će ona bit itd. Pitanje je hoće li za 15 god bit uopće domova... i domovi su vrijedne nekretnine nad kojima vreba apartmanizacija. Za državne domove kao i za zdravstvo - dočekaš kad umreš otprilike. A privatni koštaju masu. Što će bit za 15 godina... ono, ko živ ko mrtav.

Ma odgovarala sam na ovo Betino: to sam ja stvarala. Ni jednog eura od onoga šta je ona stvarala joj nije uzeto. I možda da je u tom stanu provela život pa tu su joj susjede, navika pa bi se on još premišljao, ali ne, grozan kvart, grozan stan, dnevni na sjeveru, pazar daleko, ribarnica daleko, more daleko, bilo bolje da se nikad nije preselila. Ništa s tim stanom ne valja, ali ne bi iz njega

[sirius]

Pa odrekao se svega šta je ona stvorila s mužem. Uzeo je dio stana koji je stvorio njegov djed. I zakonski, a ja bi reć i moralno podjednako pravo na taj stan polažu. Da su oni djeda njegovali, plaćali mu dom, druga stvar. Ovako taj stan nisu stvorili ni svekar ni svekrva. Oni su imali stan i ostavštinu od tog stana joj nitko nije dotaknuo. Nije to neka vrijednost, možda sve skupa 30. 000 eura pa joj je on mogao tražiti 7.500. smatrao je da to nije njegovo, ali ovo smatra da je njegovo koliko i njeno. Šta i je. Zakonski, a po meni nema tu ni neke moralne dileme.

Imas apsolutno pravo.
Ali nema tu nikakvog izlaza jer majka ne zeli da sin koristi svoj dio koji mu zakonski pripada u ovom trenutku. Nema tu lakog i jednostavnog izlaza. Osnosi su naruseni tvrdoglavoscu i nedostatkom empatije gospode majke.
Jedino sto bi sin mogao uciniti jerst sluzbeno se uknjiziti na svoj dio nekretnine, da gospodi majci ne bi palo na pamet slucajni prodati nekretninu bez konzultacije drugog vlasnika.

[naplavomzalu]

Pa uknjižen je on odmah poslije ostavinske. U zk piše vlasništvo 1/2 l.k. 1/2 f.k.

[sirius]

Pa uknjižen je on odmah poslije ostavinske. U zk piše vlasništvo 1/2 l.k. 1/2 f.k.

Onda je to sve sto moze dobiti u ovom trenutku. Bez kompromisa od strane majke nema tu nikakvog jeftinog i lakog izlaza. Osim cekati da gospoda majka promjeni misljenje ili umre.
Ali jedna stvar jest jasna. Ako zelite imate pravo useliti u polovicu stana koliko god gospodi majci to bilo mrsko.

[Willow]

mene sad kopka sjedite li u jaknama i kad dođete s klincima ili je to možda predstava samo za vas dvoje kad dolazite bez njih?

[lola_34]

Ma neće se mama promijeniti, to je malo vjerojatno.

Recite joj da ćete prodati vašu polovicu stana jer vam treba lova...

[naplavomzalu]

mene sad kopka sjedite li u jaknama i kad dođete s klincima ili je to možda predstava samo za vas dvoje kad dolazite bez njih?

Ne sjedi ona u jakni, ona sjedi u đemperu i kućnom ogrtaču. Mi ostanemo u jaknama jer ne grije uopće, stan na sjeveru. Nije to doduše šta ona ne bi mogla platiit grijanje, nema neku penziju, ali na režije i hranu samo i troši, rekla je da ima još nešto keša, sad će ovaj neki dio od muža dobit, nego to po njoj ne vrijedi tih para. Inače je takva, ništa ne vrijedi tih para. Šta plaćate stan toliko ja bi to max toliko, šta plaćate logopeda toliko to bi sve trebalo preko uputnice, šta plaćate trening može trčat po ulici mukte, šta ću ja za 5 stupnjeva više u dnevnom platit 500 kuna struje, šta ću ja za kilo piletina tolkiko dat, mogu pojest hrenovku. To je takav modus operandi. Dok je svekar još bio živ i u pelenama, krepla joj mašina za robu. I predložim ja neka kupi kombinacijju sa sušilicom, neće je koristit non stop, ali on u pelenama, to se lancuni non stop peru, kad zareda kiša da ima. Kad je vidila cijenu, opet šta to vridi toliko, oće mi sama skupit lancune i napravit posteju posli? Pa smo na kraju mi kupili, jer je skoro došla do toga da neće ni običnu mašinu kupit, jer šta to toliko vridi, oće joj robu sama prostirat. Možda se stara može popravit, a stara iz 1989. Smišno je na momente, a nekad bome i nije baš

[Kosjenka]

Ustvari i treba smatrati da je sve njeno. I ja smatram da je sve moje.
To što tako po zakonu nije, je druga prica. Ali, realno, zasto uzimati roditelju, dok je živ,ono što je stvorio.
Nepravedno i točka.
Ni meni ni mom mužu na pamet nije palo uzeti ista svojim mamama kad su ostale udovice. Svega smo se odrekli. Oboje.
Bojim se da moja djeca neće tako. Nikad ih nisam pitala. Niti neću.

A Beti ajde mi reci sto bi ti u ovoj situaciji napravila da si ti ta mama? Imaš opcije, a njih doslovno potepaju

[Bubilo Bubich]

Smišno je na momente, a nekad bome i nije baš

Ja sam se nasmijala na cijeli post, ali zapravo uopće nije smiješno. Kad se sjetim svoje muke, to je sve samo ne smiješno .

Nećete se s njom nikad ništa dogovoriti. Nema apsolutno nikakve šanse.

[pulinka]

Ne sjedi ona u jakni, ona sjedi u đemperu i kućnom ogrtaču. Mi ostanemo u jaknama jer ne grije uopće, stan na sjeveru. Nije to doduše šta ona ne bi mogla platiit grijanje, nema neku penziju, ali na režije i hranu samo i troši, rekla je da ima još nešto keša, sad će ovaj neki dio od muža dobit, nego to po njoj ne vrijedi tih para. Inače je takva, ništa ne vrijedi tih para. Šta plaćate stan toliko ja bi to max toliko, šta plaćate logopeda toliko to bi sve trebalo preko uputnice, šta plaćate trening može trčat po ulici mukte, šta ću ja za 5 stupnjeva više u dnevnom platit 500 kuna struje, šta ću ja za kilo piletina tolkiko dat, mogu pojest hrenovku. To je takav modus operandi. Dok je svekar još bio živ i u pelenama, krepla joj mašina za robu. I predložim ja neka kupi kombinacijju sa sušilicom, neće je koristit non stop, ali on u pelenama, to se lancuni non stop peru, kad zareda kiša da ima. Kad je vidila cijenu, opet šta to vridi toliko, oće mi sama skupit lancune i napravit posteju posli? Pa smo na kraju mi kupili, jer je skoro došla do toga da neće ni običnu mašinu kupit, jer šta to toliko vridi, oće joj robu sama prostirat. Možda se stara može popravit, a stara iz 1989. Smišno je na momente, a nekad bome i nije baš

Ovo si moga oca a i svekra opisala...

Ja se sve bojim da se može promeniti samo na gore, nikako na bolje.
I nisu mi baš to normalni stavovi niti normalno ponašanje.

A stvarno, vi imate pravo da se samo uselite u stan, zar ne?
Ne može se nikako taj stan adaptirati na dva odvojena dela?

[ina33]

Jel je smije njegova polovina stana rentat backpakerima/ultrasima? Stavit na Airbnb? Polu LOL. Sta on smije pravno sa svojom polovinom? Samo osobno uselit ili?

[naplavomzalu]

Ovo si moga oca a i svekra opisala...

Ja se sve bojim da se može promeniti samo na gore, nikako na bolje.
I nisu mi baš to normalni stavovi niti normalno ponašanje.

A stvarno, vi imate pravo da se samo uselite u stan, zar ne?
Ne može se nikako taj stan adaptirati na dva odvojena dela?

Nemam pojma. Možda i može. Stan ima odvojen dnevni i spavaći dio i u dnevnom dijelu ima WC, a u spavaćem kupatilo. Mislim da je WC najvažniji, voda za kuhinju se valjda lako provuče. Možda bi i bilo moguće recimo od blagovaone napravit dnevni, od dnevnog spavaću jednu i malo WC proširit za napravit kupaonicu. Ovamo u spavaćem dijelu uzet dio hodnika i jednu sobu za kuhinju i mali dnevni. Opet treba suglasnost svih suvlasnika za to.

Jel je smije njegova polovina stana rentat backpakerima/ultrasima? Stavit na Airbnb? Polu LOL. Sta on smije pravno sa svojom polovinom? Samo osobno uselit ili?

Možeš i iznajmiti, ali od svake prostorije pola. Ma nećemo joj utraše useliti.

[jelena.O]

Teško da se može iznajmiti, ako njima već neda da tu žive

[Beti3]

A Beti ajde mi reci sto bi ti u ovoj situaciji napravila da si ti ta mama? Imaš opcije, a njih doslovno potepaju

Napisala sam već. Ili bih u manji stan, ili njih samnom u ovaj stan. Ali, to sam ja. Mnogi ne bi tako.

[naplavomzalu]

Ma neće niko iznajmiti, šta vam je. Ovo za fizičku podjelu bi se možda i dalo izvest, ali ne bi ona na to pristala.

[pulinka]

Jel je smije njegova polovina stana rentat backpakerima/ultrasima? Stavit na Airbnb? Polu LOL. Sta on smije pravno sa svojom polovinom? Samo osobno uselit ili?

Taman mi se ocrtao u glavi scenario noir komedije sa nekim jadničcima što dođu da prespavaju, a svekrva ih dočeka u kućnom ogrtaču

[pulinka]

Ma neće niko iznajmiti, šta vam je. Ovo za fizičku podjelu bi se možda i dalo izvest, ali ne bi ona na to pristala.

Nisam sigurna da bi ona imala baš pravnog osnova da se žali.
Ima li takvih situacija, da oba vlasnika žive u istoj nekretnini? Pa mora biti, ima gomila nasleđenih dvospratnih kuća s dvoje vlasnika.
Sigurno ima nešto u zakonu da se takvi odnosi regulišu, šta ko i koliko sme da adaptira i prepravlja.

[naplavomzalu]

Taman mi se ocrtao u glavi scenario noir komedije sa nekim jadničcima što dođu da prespavaju, a svekrva ih dočeka u kućnom ogrtaču

I pita ih: koliko vam je moj sin naplatio? Oni:50 eura po glavi. Ona: jeste vi normalni, ne vrijedi to tih para.

[naplavomzalu]

Nisam sigurna da bi ona imala baš pravnog osnova da se žali.
Ima li takvih situacija, da oba vlasnika žive u istoj nekretnini? Pa mora biti, ima gomila nasleđenih dvospratnih kuća s dvoje vlasnika.
Sigurno ima nešto u zakonu da se takvi odnosi regulišu, šta ko i koliko sme da adaptira i prepravlja.

Pa možemo mi valjda doći tamo i jednostavno živjeti, pričamo o situaciji da idemo adaptirati prostor u 2 po 40 kvadrata, na to moraju svi pristati, a kad bi ona na to pristala, pristala bi i da joj kupimo stan od 40.

[pulinka]

I pita ih: koliko vam je moj sin naplatio? Oni:50 eura po glavi. Ona: jeste vi normalni, ne vrijedi to tih para.

[pulinka]

Pa možemo mi valjda doći tamo i jednostavno živjeti, pričamo o situaciji da idemo adaptirati prostor u 2 po 40 kvadrata, na to moraju svi pristati, a kad bi ona na to pristala, pristala bi i da joj kupimo stan od 40.

Da, ali puno je teže izvesti ovo drugo nego ovo prvo, svekrva će se teško maknuti iz stana, ali slabo može da vam zabrani da se uselite, koliko sam shvatila.
A kad se već uselite, jedna po jedna sitna promenica i eeeetooo

Ako ne osedite svi pre toga od njenog prevrtanja po vašim stvarima i uplitanja u sve živo, naravno

[naplavomzalu]

Da, ali puno je teže izvesti ovo drugo nego ovo prvo, svekrva će se teško maknuti iz stana, ali slabo može da vam zabrani da se uselite, koliko sam shvatila.
A kad se već uselite, jedna po jedna sitna promenica i eeeetooo

Ako ne osedite svi pre toga od njenog prevrtanja po vašim stvarima i uplitanja u sve živo, naravno

Razdor bi nastao već kod klime za grijanje, zakopala bi je negdje. Veći bi rat tu nastao nego da se na sud ide. To da ideš tako nekome na silu useliti, doslovno imaš situaciju pola stolice je moje, ono kako bi mi spavali u dnevnom kad onda ona više nema dnevnog boravka. Ne moš to normalno izvest.

[pulinka]

Razdor bi nastao već kod klime za grijanje, zakopala bi je negdje. Veći bi rat tu nastao nego da se na sud ide. To da ideš tako nekome na silu useliti, doslovno imaš situaciju pola stolice je moje, ono kako bi mi spavali u dnevnom kad onda ona više nema dnevnog boravka. Ne moš to normalno izvest.

To su ljudi kod kojih ništa ne možeš normalno izvesti , inače ne bi ni bilo teme.
Zato moji žive u svojih 250 m2 sami.

Ali kod tebe je drugačije.
Ja nemam vlasništvo, i bogu hvala, neka mojih što duže u svome takvih kakvi su, ima i daleko gorih roditelja, a oni meni u mnogo čemu drugom jesu pomogli i jesu se pokazali.

A vi se ne useljavate njoj u njen stan na silu, nego dolazite civilizovano u svoj stan da koristite svoje vlasničko pravo.
I tu nema šta da zameri ni rodbina- eto, naći ćete se staroj majci da ne bude usamljena, niti ste vi sa pogrešne strane zakona.

Samo je stvar u tome da treba puno živaca da se promeni taj mindset "njen stan" i "poslušno odraslo dete", pogotovo kada su roditelji navikli da dominiraju celog svog života.
Ja ne mogu tati reći da se makne u stranu i pusti me u njegov stan, ali vi možete jer je vaše i zakonsko, a bome i moralno pravo.

Na kraju krajeva, zašto ne biste sklopili pogodbu sa svekrvom: evo, vi ćete tražiti idućih meseci sebi manji stančić bez zahteva za njenim novcem, ali pod uslovom da taj stan tražite iz svog, tj. vašeg zajedničkog stana.
Tako izbegavate sukob, nekakvu nekretninu ćete na kraju svakako naći, makar i manje kvadrature, a u međuvremenu ćete uštedeti na preskupoj stanarini. (I svekrva dobija razonodu da vas teroriše svaki dan, a vi da je svaki dan podsećate da ste svoj na svome.)

To takvim ljudima tako i treba saopštiti, kao odluku, a ne kao predlog, bolje funkcioniše .

Ili pustiti sve, naravno, i to je uvek opcija.
A možda bi mužu bilo manje stresno pretrpeti mamu par meseci nego ići po sudu godinama.

[naplavomzalu]

Sad smo već ušli u ovaj stan, iskeširali prije 15 dana 1950 eura, jedna stanarina plus jedan polog plus jedna provizija jer je stan oglasila agencija. Da sad izađemo nema smisla. Mi svakako tražimo stan za kupnju. Ne bi useljavala na silu kod svekrve, dovoljno mi je stresova u životu, ne treba mi i to. Naglašeno je s njene strane čim je svekar umro da je stan dvosoban i da nema mjesta za svih. Kad tih mjesec dana nije htjela, onda kako bi par mjeseci ili godina, dvi izgledale. Netko bi morao spavati u dnevnom. Šta da kad ja hoću leći, njoj ugasim Tv? Ne bih ni sebe, a bome ni djecu, gdje je jedno hipersenzibilno između ostalog dovodila u tu situaciju. Da je to situacija da se mi svi složimo da dođemo na neko vrijeme pa da nađemo kompromis, ok, ovako bi se to vjerojatno pretvorilo u provokacije i svakodnevne ludosti. Imamo teških dana, ali bar imamo mir u svoja 4 zida.
Sve sam uvjerenija da je najbolje pustiti. Možda ako ne budemo u grču uleti neki stančić. Ko one žene kad se opuste pa zatrudne.

[naplavomzalu]

Ne da mi više editirat. Još se nekad u osmom mjesecu zna dogoditi da se mužu tako posloži posao da ga nema doslovno 5-6 dana uopće, a ja radim kako radim. Onda mi dođe mama, pričuvat manjeg i skuhati. Zamisli da mamu dovedem u svekrve, tek bi onda nastala tarapana.

[pulinka]

Sad smo već ušli u ovaj stan, iskeširali prije 15 dana 1950 eura, jedna stanarina plus jedan polog plus jedna provizija jer je stan oglasila agencija. Da sad izađemo nema smisla. Mi svakako tražimo stan za kupnju. Ne bi useljavala na silu kod svekrve, dovoljno mi je stresova u životu, ne treba mi i to. Naglašeno je s njene strane čim je svekar umro da je stan dvosoban i da nema mjesta za svih. Kad tih mjesec dana nije htjela, onda kako bi par mjeseci ili godina, dvi izgledale. Netko bi morao spavati u dnevnom. Šta da kad ja hoću leći, njoj ugasim Tv? Ne bih ni sebe, a bome ni djecu, gdje je jedno hipersenzibilno između ostalog dovodila u tu situaciju. Da je to situacija da se mi svi složimo da dođemo na neko vrijeme pa da nađemo kompromis, ok, ovako bi se to vjerojatno pretvorilo u provokacije i svakodnevne ludosti. Imamo teških dana, ali bar imamo mir u svoja 4 zida.
Sve sam uvjerenija da je najbolje pustiti. Možda ako ne budemo u grču uleti neki stančić. Ko one žene kad se opuste pa zatrudne.

Ma mislila sam kad vam istekne ta stanarina, ako ne nađete u tih par meseci ništa zgodno za kupovinu...

Zamišljam ja tačno na šta bi to useljavanje i stanovanje ličilo, ali nije dobro ni ovako, da vi dete ne možete da vodite sa sobom kad tražite stan, pa još za skupu stanarinu da vam diktiraju takve uslove. A vaši kvadrati stoje.

Najbolje bi bilo da vam uleti neki zgodan manji stan za kupovinu, ako vam je sudstvo tako sporo kao i naše, onda stvarno ne vredi čekati na njihovu presudu.

[Tanči]

Taman mi se ocrtao u glavi scenario noir komedije sa nekim jadničcima što dođu da prespavaju, a svekrva ih dočeka u kućnom ogrtaču

I viklerima

(sad bum opet proglašena bezobrazna, ali taj šlafrok mi ide uz viklere ko u onim starim BBC serijama )

[ina33]

I pita ih: koliko vam je moj sin naplatio? Oni:50 eura po glavi. Ona: jeste vi normalni, ne vrijedi to tih para.

To ti je pravo rješenje ala Smoje, ko se sjeća. Za epizodu "Turističkog mista". Naziv epizode "Neću Ultraše u moju butigu"... Još da je pitaju šifru za WiFi.

[Jelena]

Ustvari i treba smatrati da je sve njeno. I ja smatram da je sve moje.
To što tako po zakonu nije, je druga prica. Ali, realno, zasto uzimati roditelju, dok je živ,ono što je stvorio.
Nepravedno i točka.
Ni meni ni mom mužu na pamet nije palo uzeti ista svojim mamama kad su ostale udovice. Svega smo se odrekli. Oboje.
Bojim se da moja djeca neće tako. Nikad ih nisam pitala. Niti neću.

Beti, ja sam razgovarala s pravnikom iz odvjetnickog ureda. Kod nas tradicionalno ljudi ili dijele po zakonu ili se djeca odricu. Ali to odricanje je prilicno rizicno za djecu jer starce moze netko preveslati, mogu prolupati i oni svasta potpisu. Susjedi dobivaju kuće jer im starci potpisu uzdrzavanje ili starci u zaljubljenosti u svoje lijecnike njima prepišu nekretnine ili se naljute na jedno dijete ili su jedno ionako oduvijek preferirali, a u starosti bude jos izrazenije. Nije to sci fi, to se u Zg dogadja. Da smo se mi odrekli u maminu korist, ona bi to mogla neoprezno izgubiti, a buduci da se ona odrekla u nase ime, pri cemu ona dozivotno koristi te nekretnine, tu ne moze netko s papirom doci da mu mama potpise nesto. Niti ju mi mozemo preseliti ili izbaciti, niti prodati bez njezine suglasnosti. Ima raznih opcija, samo ljudi ne znaju.

[Jelena]

I ne vidim kako je nepravedno s djecom dijeliti. Ja to nikako ne vidim

[Tanči]

Beti, ja sam razgovarala s pravnikom iz odvjetnickog ureda. Kod nas tradicionalno ljudi ili dijele po zakonu ili se djeca odricu. Ali to odricanje je prilicno rizicno za djecu jer starce moze netko preveslati, mogu prolupati i oni svasta potpisu. Susjedi dobivaju kuće jer im starci potpisu uzdrzavanje ili starci u zaljubljenosti u svoje lijecnike njima prepišu nekretnine ili se naljute na jedno dijete ili su jedno ionako oduvijek preferirali, a u starosti bude jos izrazenije. Nije to sci fi, to se u Zg dogadja. Da smo se mi odrekli u maminu korist, ona bi to mogla neoprezno izgubiti, a buduci da se ona odrekla u nase ime, pri cemu ona dozivotno koristi te nekretnine, tu ne moze netko s papirom doci da mu mama potpise nesto. Niti ju mi mozemo preseliti ili izbaciti, niti prodati bez njezine suglasnosti. Ima raznih opcija, samo ljudi ne znaju.

Ovo je istina.
Tako je naša majka nagovarala mene i brata da se odreknemo u njenu korist jer "je lakše da je jedan vlasnik" i "svi to tako rade"
Onog trena kad sam pristala na to promijenila se za 100%.
Da bi nešto kasnije prepisala sve, ali baš sve ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sinu, mojem bratu.
I on se može odmah knjižiti jer je sada vlasnik svega.
Ja tu ne mogu ništa, a za ugovor sam slučajno saznala iz treće strane.
Savjetovala sam se sa više odvjetnika i svi kažu isto: probajte se dogovoriti.
Tužba za osporavanje ugovora je moguća, ali da ću ju dobiti i kada je veliko pitanje.
...i sad priča ide dalje. Jedno vrijeme nismo razgovarali, odnosno ja sam prekinula sve kontakte i onda kad mi je muž bio na odlasku su svi počeli učestalo nazivati i kaj da radim. Počela sam se javljati na pozive i ponovno smo si "dobri".
Buraz je rekao, samoinicijativno da "on zna da i ja imam pravo i da me on nikad ne bi izostavio", ok. Šogorica priča drugo, a znamo koliko supružnik može utjecati.
Ja za sada šutim. Nemam snage. Ali znam da moram nekako mojoj kćeri osigurati dio djedovine.
I imam plan. Koji je dobar za obje strane. Ostaje da ga realiziram kad ću smoći snage.
Mater? Ona je čudo od žene. Čudo! Meni i dalje neshvatljiva.
Dakle, prepisala je sve sinu. Čak i penziju. Cijelu. Jer ona, kakti, nema gdje dignuti novce. Ok.
I sad stalno nekaj žugla kak ona nema. Kako je jadna. Početkom prošlog ljeta je mene tražila 5000 kn za privatnu kolonoskopiju.
Ja bih joj dala. Takva sam, eto. Dala bih joj, ali ona na kraju nije uzela. Opravdanje je bilo da joj je moja kći rekla da joj ne treba kolonoskopija. Što je i točno jer je stara hipohondar.
Iskreno, nije se buraz usrećio sa cijelom ovom pričom, a nije ni stara.
Ona je mislila kako će sad i sin i snaha titrat oko nje, a njih boli ona stvar.
S druge strane ona ih pili i stalno se prijeti kako će raskinuti ugovor i onda se svađaju da je to nemoguće slušati.
Sve u svemu, meni je čisto ok ovako kako mi je. Preboljela sam neke stvari. Prihvatila da me mater ne voli i briga me za to.
Imam divno dijete, dva psa, nekoliko dobrih prijatelja i to je moja obiteljica. Prijatelji su obitelj koju sami biramo.
Dobro kaže muž od Bubilo: kad mi je trebalo nisu mi dali/pomogli. Sad je prekasno i sad mi ne treba.
Nisam ni očekivala da mi ikada pomognu, a samo ja znam koliko nam je bilo teško prije 15-20 g.
Baš neki dan pričam sa kćeri i spomenem i to, a ona u čudu kako nikad nije primijetila da išta fali ili da nam je teško. E to je i bio cilj. Da njoj ništa ne fali.
Muž je 7 godina bio bez posla zbog nezakonitog otkaza i vodili smo sud za to. Dobio je sud i vraćen je na posao, ali trebalo je preživjeti. radila sam samo ja i to obavezno dva posla, a jedno vrijeme i tri. Odlazila od kuće u 6, dolazila u 23. Samo da preživimo i jesmo. Bez kune kredita, minusa. Svi računi plaćeni. Auto registriran. star, ali ispravan. Dijete na raznim aktivnostima, jezicima, sportu...svake godine dva tjedna na moru.
Ja sam se čak i dalje školovala uz rad. I za svo to vrijeme moje dijete nije dobilo ni jednu čokoladu od bake, moje mame.
Pa se polomila sveki, operirana, 91. g, pelene, nepokretna, uselili je u blagovaonu. Izbacili stol i stolice i krevet s bakom stavili jer nismo imali sobu za nju i nismo mogli plaćati dom za nju.
Pa se razboljela kći. Dan danas ne znamo kako i zašto. Prihvatili smo i to.
Pa muž, opet pelene, tuga, jad...ja mjesecima nisam spavala, a ne spavam i dalje.
Noćas ga je kći sanjala. Kaže došao je i rekao kako nije umro, već se htio našaliti s nama. A bio je veliki zafrkant i to bi čak i bilo njemu slično.
...
Hoću reći, sve sam to odradila i platila sve svojim, zarađenim novcem.
Kad sam vidjela da jedna plaća nije dosta, našla sam još jedan posao pa još jedan...
Nitko mi ništa nije dao i ne mora. Dapače, ja sam sve kćeri dala. Htjela sam i grobnicu, ali je ona rekla da ne. Neka bar to bude na mene.
I boli me briga za materijalno.
Imam kolegu iz Indije pa smo pričali, između ostaloga i o karmi i da, karma je zeznuta stvar ilitiga sve se vraća i sve se plaća ili oteto-prokleto.
Zbilja je tako.
Sorry na dugom postu. Misli su mi malo zbrkane, ali poanta svega jest da se najbolje sam pobrinuti za sebe.

[casa]

Ja bih uselila, nakon što bih mjesecima govorila kako mi je stanarina skupa. I jasno bih s mužem dogovorila koliko dugo ćemo biti u tom stanu. Svaki mjesec bih sa strane stavila bar stanarinu i kupila bih stan.
I nisu cijene svih stanova u ST tako nabrojane, niti je tako nemoguće naći stan za najam. S tim da bih ja tražila stan za kupovinu. Da se razumijemo, s jednom spavaćom za djecu i krasnim kaučem u boravku za roditelje. Ili kuću sat vremena iza Splita. Znam ljude koji voze selo kod Trilj Split svaki dan za posao jer je cijena metra kvadratnog bila toliko povoljnija da su računali da imaju za benzin deset godina.

[sillyme]

Znači čovjek ima imovine u vrijednosti 200.000 eura i treba useliti s ženom i dvoje djece mami u dvosoban stan protiv njene volje, tamo se guzvati i inkomodirati mjesecima da nakon godinu dana uštedi jos 6500 eura i onda magicno kupi stan s 46.500 eura iako normalnog stana za jjih troje nema ispod 200.000 eura (koliko i sam vec ima ima!) I iako nije toliko kreditno sposoban?

[naplavomzalu]

Sinoć nakon dugotrajnog razgovora, stavljanja svih solucija na papir, pretresanja svih kombinacija, malo mog uvjeravanja njega, malo njegovog mene, mog razgovora sa mamom oko toga na šta mogu računati od nje, odluka je donesena i mislim da će više manje bit na svačije zsdovoljstvo. Čije više, čije manje, ne može nikako nijedna strana bit zadovoljna 100%. Mislim da će kompromis bit ok. U gužvi sam jutros na poslu nenormalnoj pa ću naširoko kasnije uz kavu.

[tangerina]

Sinoć nakon dugotrajnog razgovora, stavljanja svih solucija na papir, pretresanja svih kombinacija, malo mog uvjeravanja njega, malo njegovog mene, mog razgovora sa mamom oko toga na šta mogu računati od nje, odluka je donesena i mislim da će više manje bit na svačije zsdovoljstvo. Čije više, čije manje, ne može nikako nijedna strana bit zadovoljna 100%. Mislim da će kompromis bit ok. U gužvi sam jutros na poslu nenormalnoj pa ću naširoko kasnije uz kavu.

sretno, naplavomzalu, ti i muž najbolje znate koje su vam realne opcije i što je cijena čega
po meni ste moralno u pravu, ali život je takav da to ne znači uvijek puno, i biraš ono s čim najlakše možeš živjeti

[ina33]

Beti, ja sam razgovarala s pravnikom iz odvjetnickog ureda. Kod nas tradicionalno ljudi ili dijele po zakonu ili se djeca odricu. Ali to odricanje je prilicno rizicno za djecu jer starce moze netko preveslati, mogu prolupati i oni svasta potpisu. Susjedi dobivaju kuće jer im starci potpisu uzdrzavanje ili starci u zaljubljenosti u svoje lijecnike njima prepišu nekretnine ili se naljute na jedno dijete ili su jedno ionako oduvijek preferirali, a u starosti bude jos izrazenije. Nije to sci fi, to se u Zg dogadja. Da smo se mi odrekli u maminu korist, ona bi to mogla neoprezno izgubiti, a buduci da se ona odrekla u nase ime, pri cemu ona dozivotno koristi te nekretnine, tu ne moze netko s papirom doci da mu mama potpise nesto. Niti ju mi mozemo preseliti ili izbaciti, niti prodati bez njezine suglasnosti. Ima raznih opcija, samo ljudi ne znaju.

X. Nakon što mi je jedan roditelj bio psihički bolestan i preminuo, i nakon što sam vidjela na što psihička bolest liči (stranci u noći, stranci u kući, stranci as best buddies), ne treba mi puno mašte za zamišljat kako se preveslava ili kako porembabivava i ovaj preživjeli i zasad relativno zdrav psihički roditelj da bih se odricala jer se to "tako radi". A uopće ne mora bit u podlozi baš tako jako skretanje, može samo malo tvrdoglavosti, disconnecta od reale ili "zaljubljenosti u liječnike". S mojim preživjelim roditeljem ne bi prošlo odricanje u naše ime . Jedva je prošlo i traženje ZK uložaka na uvid. Već sam proglašena i zgog toga "ZG korporativnim gadom" . Tu smo iste grane genetske, svi su oprezni. I neka smo. Maslina je neobrana, kušin stina itd. - to su umrli koncepti koji žive samo na Festivalu klapa Omiš, a i tamo ima anti-festival s "Neka tebi kušin bude stina".

[naplavomzalu]

Evo sjela sam marendat i popit kavu pa ukratko priča od sinoć....Taman se djeca povukla, mi skuhali čaj, biramo neku seriju, zove svekrva, nešto oko vodokotlića, kaže muž cijeli mi je vikedn show, mogu ti doć jedino odma ujutro u 8.
I kako se spomenula svekrva, odlučim ja odustat od serije i da mi opet malo sjednemo i još jednom popričamo, da se on sutra s njom opet ne uvali u neke razgovore i prepucavanja.

I tako uvjeravam ja njega da odustane od te cijele ideje podjele stana, ona mirnim putem neće pristat, svi pokušaji uvjeravanja su propali, ić to rješavat sudski, iscrpit će ga financijski, iscrpit će ga emotivno, a najgore je šta bi mi dok god to traje imali statsu qou, čekali bi da se nešto riješi, mijenjali podstanarske stanove, i onda to može potrajat godinama, a nama se max vrijeme na koje možemo razvući kredit samo smanjuje.
Mi stvarno se želimo negdje skrasit dok mlađi krene u školu, hoće li to bit ovu jesen ili slijedeću ako bude odgoda, nebitno, jer ne bi njega seljakala iz škole u školu. Stariji je isto jednom zbog selidbe morao promijeniti, ali za dijete sa individualiziranim pristupom, ako ima asistenta, promjena škole je stvarno komplicirana i teška.

On se na kraju složio. E sad druge opcije. Mi smo htjeli kupiti nekih 60 kvadrata, to nam se čini ok za nas četvero. Gledali smo jučer opet oglasnike i stvarno ova udaljenije kaštela bi mogli nać u svom budžetu, ali pisala sam ranije kako mi živimo, da smo mi na poslu od 8-16, ja se ne bi mislila, ali ja znam doć kući i za pola sata me zovu da je neka frka i ja se moram vraćati. Život bi nam se sveo na: Ne znam jesam li pošla ili ošla iz Splita. Također ja nekad imam doslovno pauzu od 2 sata, šta ću spavati na parkingu.

Tako da je nama područje grada nužnost. Ne jer smo snobovi, nego jer su naše prilike takve kakve su. Pod područjem grada smatram od Sućurca do Strožanca naravno.

Dakle, idemo na kupnju jednosobnog stana. 40 kvadrata koliko smo mislili njoj i za koje imamo je nekako ipak premalo za nas 4, ali imam mogućnost preko obrta navući neka dodatna sredstva, malo do grla šta se kaže, ali na taj način bi možda postojala šansa da uhvatimo nekih 50. Evo već sam zvala za jedan od 48, malo je iznas limita, ali možda bi se moglo malo spustiti. Taj ima 2 mini sobe pa bi ih dali djeci, mi bi na kauč, ili ako nađemo neki sa normalnom sobom da oni mogu dijeliti pa ćemo mi soavasti na kauču. Nije idealno, kad čovjek ide na kredit do 65 godina, malo bi da je komodniji, ali prostri se koliko si dug, nismo ni prvi ni zadnji, uostalom niti će mali ići ovako intenzivno na terapije vječno, kako smo uštedili ovih 40.000, tako ćemo stvoriti ako bude zdravlja još, pa možda za koju godinu kupimo nešto veće negdi dalje, ovo prodamo ili iznajmimo, nikad ne znaš šta ti život nosi.

Naravno, uzela sam u računicu porez na promet nekretnina, proviziju agenciji ako ne budemo imali sreće da naletimo na nešto direkt od vlasnika itd. Zato sam zvala jutros mamu da je pitam ako nađemo nešto nenamješteno, moram znati bar osnovno kako ću, jel može ona nešto kupiti. rekla je neka računam na nju za kuhinju sa aparatima šta mi je ogromna stvar, sve drugo ćemo iskombinirat ikea, ne mora se sve ni namjestit, ako stan ima ok kuhinju, onda će ona spavaću djeci i namještaj za devni. Tako da mi sad samo preostaje tražit stan Ko zna možda bi i apn uhvatili.

nastavak priče je da me muž zvao nakon sanacije vodokotlića da je razgovarao s mamom, mada sam mu ja rekla neka joj ništa ne govori, ali ipak je. Taj sad razgovor, odnosno monolog, jer ona nije imala previše komentara, prenosim iz druge ruke, ali mislim da mi se prilično urezao u pamćenje.

Rekao joj je slijedeće otprilike: "Mi smo odlučili da ćemo ipak kupiti sebi neki mali stan, to ti govorim iz 3 razloga. prvi, da znaš da je priča oko podjele stana zasad gotova i da je ja neću načimati ukoliko se ne daj bože ne nađemo nekad u situaciji da nam je potrebno za liječenje. Ti taj stan smatraj svojim kako i smatraš do daljnjega za svog života. Drugi razlog, mi idemo na maksimalan kredit, koliko god možemo podnijeti, dakle šta se tiče ovih stvari koje smo ti mi plaćali, regiostracija za auto, tehnički, popravci po stanu, ako budemo u mogućnosti, hoćemo i dalje, ali da znaš da postoji mogućnost da nećemo moći pa gledaj to nekako izorganizirat. Treći razloig, ja ću u ovu sobu koju ti ne koristiš donijet novi madrac i ugradit klimu, jer ljeti kad mi punica uleti kad smo mi prerastrgani na poslu, dosad je spavala u dnevom, ako smo mi u dnevnom, neće imati gdje spavati pa ću onda ja spavati ode kod tebe, da ona može spavat sa mojom ženom. Potrošnju klime ću izračunat i sve ću ti platit da ne brineš.
I na kraju mi je žao da ti parcelu i komad stana smatraš većom sigurnošću za starost od mene i mislim da ni ja ni moja žena ničim nismo pokazali na primjeru oca da se ti u starosti ne možeš na nas oslonit. Mi smo svaki put, vikend,organizirali tako da ti za svako minjanje pelene imaš pomoć. Vama je dida ovaj stan poklonio za života, ne pričajući o svojoj sigurnosti za starost. Moja dica, a posebno R. isto tako znaš tribaju neku sigurnost, ali ti si stavila sebe ispred svih i u redu, imaš pravo, ali ne moš cili život samo uzimat, lipo je nekad stat pa pogledat jel možeš nešto i dat. Eto to ti je to, ovo za klimu ću vidit kad ću ugrađivat, madrac stari ako ćeš negdi spremit ću ti ja primistit i to je to. U nedilju ćemo ručak tek oko 3 jer stariji ima utakmicu, oćeš ti sa svojim autom"

"doć ću ja sa svojim, eto drago mi je da smo sve dogovorili, ma madrac je najbolje bacit, flekan je ionako."

Eto tako vam je to bilo. Šta ona misli, nemam pojma, sigurno ne misli samo ovo šta je rekla, ali je očito zaključila temu i tako je najbolje. Ja sad idem napravit malo prije vremena obračun poreza na dohodak da mi uđe prošla godina u izračun za kredit, idemo slijedeći tjedan da nam opet točno izračunaju šta možemo, jer su se mijenjali i uvjeti nešto od 1.1. i idemo u potragu. Držite fige.

[Riri92]

Odlično, držimo fige, naravno!

Mislim da ćete tako svakako imati najveći mir i biti najsretniji. I super da tvoja mama može pomoći pa ste makar za jedan dio namještaja sigurni.

Nasmijalo me baš ovo dogovaranje ručka na kraju razgovora, kod nas nakon teških razgovora nitko s nikim ne priča po 3 mj.