Što čitate 4.

tanja_b prvotno napisa

Pročitala sam je upravo. Dojmovi su mi podijeljeni - Gašićka izvrsno piše, majstor je tjeskobne atmosfere i upravo opipljivih opisa straha, prikaz Zagreba s početka 18. stoljeća je fenomenalan.
Ali baš zato joj ne mogu oprostiti što je u drugom dijelu romana (točnije, njegovom završnom dijelu) podvalila čitateljima nastavak storije o gospođi Adeli

Nada Gašić: Četiri plamena, led

Slažem se s ovim osvrtom, ni ja nisam bila tako oduševljena kao u prva dva romana. Atmosfera i povijesni dio su odlični, povezivanje općeg, povijesnog i osobnog je također uspješno, ali neki dijelovi su mi neuvjerljivi. Iako volim fantastiku, ovdje su mi fantastični elementi neshvatljivi. Meni ne smeta nastavak priče o gospođi Adeli kao takav, ali mi nije jasno kako je povezan s prvim dijelom.
Ono što mi također nije dovoljno životno su dijalozi i monolozi, koji mi djeluju neprirodno. No, nije mi žao što sam čitala i dobrim dijelo vremena sam zaista i uživala u čitanju.


Fernanda Melchor: Sezona uragana

Koje je ovo opako štivo! Došla sam do nje jer ju je New York Times stavio na popis najboljih knjiga 21. stoljeća.

Kad sam prvi put otvorila knjigu, znala sam da neče biti laka za čitanje jer me je dočekao blok teksta bez dijaloga, uvlaka, skoro pa i bez interpunkcija. U zahvalama autorica spominje Marquezov roman Patrijarhova jesen na koji zaista njena knjiga podsjeća, ali ipak nije gusta kao Jesen, koja nema nijednu interpunkciju ni odjeljak.

Posjeća i atmosferom na magični realizam, osim što je magično u njenim stilu zamijenjeno brutalnim naturalizmom. Kad sam krenula čitati, mislila sam da će mi trebati vremena iako nema puno stranica, baš zbog te težine, i stila i teme, ali nije - kad sam jednom uronila u tu mutnu bujicu, znala sam se dalje nositi s njom.

Da sam na nekoj društvenoj mreži, sad bih morala staviti upozorenja na potresne elemente: nasilje, zlostavljanje, ovisnosti, vulgarizmi. Ma, mogla bih jednostavno napisati, ovdje nema lepršave stranice.

Ovo je jedna od onih knjiga koje ne možeš mirne duše preporučiti zbog uznemirujućeg sadržaja iako je majstorski napisana. Najjači dijelovi su samouvjereni i nezaustavljivi cunami riječi i vrlo životni likovi. Fabula možda malo manje.

Zadivljena sam kako je maestralno prevedena.

Koji lijepi opis, Jurana, Uragane stavljam na popis .

isto je nakon ovakve recenzije stavljam na popis
hvala Jurana
off topic sjetila sam te se nedavno, morala sam zaviriti u ulicu Denmark pa si mi ti neizostavno pala na pamet :Cormoran fan:
pročitala sam ovaj mjesec "Mi koji smo preživjeli, ne znam je li ovdje spomenuta a vjerojatno jest jer je predobra da bi ostala nezamijećena
uglavnom, knjiga o židovskoj obitelji u II svj.ratu, toliko strašna i bolna i s predivnom porukom da sam plakala kao malokad nad nekim štivom

"Jedno drvo raste u Brooklynu" topla, dirljiva, tužna i duhovita priča o siromašnoj djevojčici i njezinoj obitelji početkom 20. st. U Broooklynu, preporučujem
trenutno čitam skandinavski krimić o dva para koja kreću na planinarenje iz kojeg će se izroditi jako loše stvari ali nisam zapamtila kako se zove ljetna razbibriga za godišnji

Za razliku od intenzivne i mračne Sezone uragana, knjiga koju sam upravo završila je opuštajuća i optimistična. Radi se o You are here i hit je ovog ljeta jer je autor David Nicholls koji je napisao Jedan dan po kojoj je snimljena dobra serija na Netflixu.

Nema puno ovakvih knjiga - pametnih knjiga za plažu i šteta bi bila da se ne prevede na hrvatski.

Roman spaja putovanje - hodanje stazom koja na sjeveru Engleske spaja Irsko i Sjeverno more, od obale do obale i vrlo duhovite dijaloge dvoje ljudi koji se na tom putu upozna i zaljubi.

Nije površno, progovara o nekim ozbiljnim temama, npr. usamljenosti za koju kažu da ozbiljno narušava zdravlje, a sve više pogađa ljude na Zapadu. Ipak, sve je toliko prožeto humorom da ne pada teško. Iako knjiga sadrži i zemljovide dionica koje likovi prelaze u danu, ipak nije putopis, i opise krajolike ima u drugom planu.

Ovo je preporuka s čistom savjesti

Christie Tate - Grupa
osobna priča autorice kako joj je grupna psihoterapija usmjerila život i smirila demone. Tipična američka šećerlama.

Golnaz Hashemzedeh Bonde - To smo bili mi
Roman švedske autorice iranskog porijekla o zadnjim mjesecima života iranske doseljenice koja je iz Irana s mužem i malom kćeri pobjegla zbog revolucije. Spasila je život, da, ali nije dobila sreću. Roman mi je bio najzanimljiviji u dijelu u kojem opisuje demonstracije, gerilske akcije mladih marksista, a manje zanimljiv kad opisuje raspad obitelji u Švedskoj i utjecaj transgeneracijske traume na sebe i kćer.

Alla Al Aswany: Republika himbe

U Egiptu još uvijek zabranjen roman.
Kairo 2011., Trg Tahrir. Egipatska revolucija kroz oči mlade učiteljice Asme koja odbija nositi hidžab i protivi se korupciji u školi, mladog studenta medicine Khaleda zaljubljenog u Daniu, koja ne želi odustati od otpora iako joj je otac general Alwany, šef tajne službe koji propovijeda islamske vrijednosti i pokušava očuvati stari režim, koptskog buržuja Ashrafa koji nezadovoljstvo životom utapa u hašišu i zagrljaju sluškinje Ikram, televizijske voditeljice Nourhan koja brani one na vlasti...
Izvrsno prikazana borba onih na vlasti i onih koji su spremni dati svoje živote u obrani slobode. Isprepliću se shvaćanja i razmišljanja raznih staleža, starijih i mlađih naraštaja, od siromašnih intelektualaca, priproste sluškinje do elite na vlasti.

Nadia Ghulam, Agnes Rotger: Tajna mog turbana

Bomba je djevojčici Nadji srušila dom. Liječila se i operirala godinama po bolnicama zbog teških ozljeda i opeklina.
Kako je u Afganistanu ženama pod talibanskom okupacijom bilo zabranjeno raditi i zarađivati, preuzima život u svoje ruke prerušivši se u dječaka i uzdržava peteročlanu obitelj. Vodila je dvostruki život 10 godina. Iako su se političke prilike u zemlji promijenile, nije se željela odreći turbana, slobode i statusa koje je kao dječak uspjela postići. Pružena joj prilika pa odlazi u Španjolsku da započne život kao žena.
Izvrsna i svakako će ući u 10 naj ove god.

Vladimir, Julia May Jonas - spominjan je već ovdje, u pozitivnom tonu, kojem se definitivno pridružujem. Vrlo zanimljiv, prekrasno pisan, odličan roman. Otvara teška pitanja, bez moraliziranja i osuđivanja, nema prvoloptaškog zaključivanja. A i zabavan je Pred kraj sam se prepala da će prijeći u grotesku, ali nije. Velika preporuka

I meni je bio super Vladimir.
Jocelyne Saucier - Pljuštale su ptice
Preporuke za ovaj mali topli roman o neobičnoj zajednici starijih ljudi koji u kanadsku zabit odlaze provesti zadnje godine u potpunoj slobodi, bježeći od obitelji, prošlosti ili socijalnih službi koje ih žele smjestiti u dom. Na njih nabasa 40-ogodišnja fotografkinja tražeći svjedoke velikih požara koji su kraj poharali početkom 20. stoljeća i ostavili neizbrisiv trag u kolektivnom sjećanju. Baš mi se jako svidjela priča.

Kazuo Ishiguro - Blijed pogled na bregove
Prvi Ishigurov roman, roman u kojem je odlučio pisati o Japanu kojeg je napustio s roditeljima kad mu je bilo 5 godina. Priča je to o starijoj Japanki koja živi u Engleskoj, a prisjeća se kako je to izgledalo u Nagasakiju nakon 2. svjetskog rata. Ishiguro lijepo piše, ali mene su likovi izluđivali. To je očito moje europsko nerazumijevanje japanske komunikacije koja ponekad zvuči kao pasivna agresija, i teško mi je proniknuti u motive i karakterizaciju likova.

Charles Dickens Oliver Twist da, nisam odradila lektiru kad je trebalo.

Nakon Jocelyine Saucier, ponovno mi je u ruke došao jedan mali roman kanadske književnosti. I njega toplo preporučam! Michel Jean u djelu Kukum piše romansiranu biografiju svoje prabake koja se u 19.stoljeću udala za pripadnika kanadskog prastanovništva iz naroda Innu. Opisuje način nomadskog života na kanadskim jezerima i sjevernim šumama, migracije sa sjevera na jug i obratno, lov na životinje za prehranu i prodaju koža došljacima (i osjećaj duboke zahvalnosti što je životinja dala život kako bi oni preživjeli), ukratko, život u potpunom skladu s prirodom. I kako je sve promijenio dolazak željeznice i krčenje šuma. Sve je popraćeno kartama, fotografijama i informativnim pogovorom.

Dobar dan, ljepoto, Ann Napolitano - meni je ovo tako lijepa knjiga o odnosu 4 sestre. Bas mi pase i stil i tema. Preporucam

Napokon da se i ja malo javim sa svojim utiscima.

Od prošlog javljanja pročitah 6 knjiga.

Prvo sam pročitala Listanje kupusa Igora Beleša. Kad sam počela čitati, nisam znala koja je tematika ovog djela i shvativši da se radi o odrastanju u Vukovaru i početku domovinskog rata, malo mi je prisjelo. Iskreno, u tom trenu mi se uopće nije dalo čitati o toj temi. Međutim, kako sam nastavila čitati, knjiga me sve više oduševljavala. Izvrstan antiratni roman!! Pisan iz dječje perspektive, iskren i topao. Osobno smatram da bi ovo djelo trebalo uvrstiti u obaveznu lektiru za sedme ili osme razrede osnovnih škola. Prekrasno!!!

Potom me kolegica s posla, moja book buddy, zarazila knjigom koju je ona tada čitala, a slijedila su i dva nastavka. Radi se o Bijeloj Masajki, autorice Corinne Hofmann. Istinita priča o Švicarki koja s dečkom turistički otputuje u Keniju da bi se tamo zaljubila u ratnika plemena Masai te ostavila dečka, uhodan posao u Švicarskoj i obitelj te se potom preselila u seoce svog Masai ratnika i tamo s njim živjela plemenskim, tradicionalnim načinom života. Nevjerojatna priča, graniči s ludilom, vrlo informativna i zanimljiva. Jedino što mi je smetalo su brojne gramatičke pogreške u knjizi, vrlo nekvalitetno odrađeno lektoriranje knjige, ne znam što se po tom pitanju desilo, no svakako velika preporuka. Nastavci su Povratak iz Afrike i Povratak u Barsaloi.

Nakon Masajke sam slučajno naišla na članak na portalu Jutarnjeg lista o knjigama koje tijekom ljeta čitaju naši poznati znanstvenici. Uglavnom, jedna od navedenih knjiga je bila Čovjek koji je tješio Nagasaki, autora Paula Glynna, biografija japanskog radiologa koji radi u sveučilišnoj bolnici kad na Nagasaki bace atomsku bombu. Meni osobno vrlo zanimljivo i dojmljivo, no knjiga se dosta detaljno dotiče religiozne dimenzije života dr. Nagai-ja koji je prešao sa šintoizma na katoličanstvo, pa ako netko smatra da bi mu to bilo naporno, onda ovo nije knjiga za njega.

Devet života gospođe Adele Nade Gašić je bila sljedeća u nizu. Svidjela mi se, svakako ću pročitati i neko drugo djelo ove autorice.

Sad trenutno čitam Mladog Munga, izvrsna je kao i njena prethodnica, iako u isto vrijeme teška tema…

I da, primjećujem da se tanja_b više ne javlja često na ovoj čitalačkoj temi!!! Ne znam koji su razlozi, no Tanja, znaj da mi fališ, vjerujem i drugima, tvoje recenzije su uvijek bile izvrsne!!! Miss you!!!

KAMI prvotno napisa

I da, primjećujem da se tanja_b više ne javlja često na ovoj čitalačkoj temi!!! Ne znam koji su razlozi, no Tanja, znaj da mi fališ, vjerujem i drugima, tvoje recenzije su uvijek bile izvrsne!!! Miss you!!!

Ma tu sam ja, čitam i forum i knjige, ali cijeli forum je malo suprimiran, pa ni ja ne pišem baš puno

tanja_b prvotno napisa

Ma tu sam ja, čitam i forum i knjige, ali cijeli forum je malo suprimiran, pa ni ja ne pišem baš puno

Da, istina, forum se promijenio, no drago mi je da si tu, veselim se tvojim javljanjima!!!

Evo i nekih mojih čitalačkih utisaka i preporuka od ovog ljeta

Naomi Klein - Doppelganger: a trip into the mirror world - autorica koju znamo po No logo i Doktrini šoka, našla se u neobičnoj situaciji da je često zamjenjuju sa Naomi Wolf, također autorici koja je posljednjih 5-6 godina postala zvijezda svijeta teorija urote. Krenuvši od te osobne priče, knjiga ustvari priča o društveno-političkoj situaciji zadnjih godina, političkoj opciji "dijagonale" koja spaja ekstremnu desnicu sa all natural hipijima u borbi protiv big pharma-big tech zla, o rastu individualizma u kojem se ljudi fokusiraju na izgradnju vlastitog branda na društvenim mrežama, moje tijelo-moj hram, dok solidarnost i povezanost s drugima opadaju... bilo mi je zanimljivo čitati i o raznim pojavama za vrijeme pandemije, o kojima već dugo nisam razmišljala. Svakako, moja velika preporuka, mislim da nije još prevedena na hrvatski, nadam se da će uskoro.

Anna Lembke - Dopamine nation - vrlo zanimljiva knjiga o ovisnosti o dopaminu, kako je lako razvijemo u današnje vrijeme velike dostupnosti različitih "srećica", a kako to kontradiktorno izaziva osjećaj nezadovoljstva. Knjiga je pitka i lako se čita, mislim da se dosta nas može lako prepoznati, a to koliko se često spominju eksperimenti sa štakorima sjetilo me na studentske dane i ispite iz Emocija i motivacije

Carmen Maria Machado - Njezino tijelo i druge stranke - ne sjećam se je li se spominjala ovdje, zbirka priča mlade američke autorice, ženska, a u velikoj mjeri i queer perspektiva. Priče su nadrealne i dosta hororične, ali dosta dobre (meni prva vjerojatno najbolja). Malo me podsjetila na seriju Black mirror, zna bit dosta uznemirujuća, ali potiče na razmišljanje, svakako preporučam

Travis Baldree - Legends and Lattes - mislim da u životu nisam pročitala ovakvu knjigu negdje sam naišla na preporuku i bila znatiželjna. Setting je kao fantasy svijet, ali to uopće nije važno ako niste taj tip, u knjizi se gotovo ništa ne dešava (mislim ima neka radnja, ali vrlo generička), nema nikakvu književnu vrijednost (iako nije prebanalna, čitala sam definitivno gluplje). Radnja knjige je da se nekakva orkica, bivši plaćeni ubojica, odluči umirovit i otvorit svoj kafić, u mjestu gdje nitko nije čuo za kavu. I onda malo mirišu kavu, pa kuhaju kavu, pa kupuju šalice pa piju kavu, pa se peku kolači... to je glavna radnja ovu bih knjigu opisala kao onaj osjećaj kad na hladan kišni dan dođeš kući, obučeš omiljenu trenerku, pojedeš noklice s graškom, skuhaš si kavu ili čaj, sjedneš na kauč, pokriješ noge dekicom, uzmeš nešto čitat i onda ti mačka sjedne u krilo.

Osim toga, pročitala sam Max, Mischa i ofenziva Tet; nemam reći ništa što nije već rečeno, oduševljena sam sa svih 918 stranica!
Olive, iznova koja me godinama čekala na polici

I sad sam na Edouard Louis - Preobrazba-metoda; nisam ga dosad čitala i apsolutno sam fascinirana, stalno se moram podsjetit da je taj dečko mlađi od mene

I ja sam dosta čitala, ali nisam pisala jer knjige nisu još prevedene na hrvatski. Ipak, napisat ću, ako ni za šta drugo, da živi ova tema


The Safekeep Ozbiljna tema, ali vrlo zanimljivo obrađena, ne ispušta se iz ruku. U širem izboru za Bookera je pa je očito da se sviđa većem broju ljudi.


All Fours je knjiga o kojoj se jako puno pisalo ovog ljeta, također vrlo zarazna, u prvom dijelu jako duhovita, inače direktna i nesuzdržana.


Sandwich opisuje ljetovanje žene srednjih godina s mužem i odraslom djecom i lako je štivo iako progovara i o ozbiljnijim temama vezanim uz žensko zdravlje, npr. menopauzi, abortusu, gubitku trudnoće i dr. Također zanimljivo i bila bi mi zabavna i da je duplo duža.


Worry mi se jako svidjela iako ćete na linku, ako ga otvorite, vidjeti da to nije opće rašireno mišljenje. Pripovijeda o dvije sestre koje privremeno žive skupa, i imaju neke vrlo suvremene probleme. Dosta bitan dio tematike zauzimaju mentalne bolesti ili poteškoće, a meni se osobito svidjelo kako je otvoreno i iskreno opisan sestrinski odnos. Također je duhovito i iako je na trenutke dosta mračno, nakon toga naiđe neka vedrija epizoda pa se lakše dalje čita.


Wellness je izuzetan roman. Odmah kažem da sam svjesna njegovih mana, ali da me je svejedno oduševio. Ima oko 600 stranica pa bi čovjek rekao da će čitanje potrajati, ali ja sam se ulovila da mi je prebrzo iscurio jer nisam mogla stati čitati. Roman je opširan, ide u detalje, ponekad i preduboko, preširoko, ponekad doslovno poučava, ali svejedno je užitak. Glavna tema je brak i da bi opisao motive svojih likova on ispriča njihovu cijelu povijest, a i geografiju - kako je prostor u kojem su odrasli utjecao na formiranje osobnosti. Ima i dosta prepametnih likova koji razumiju druge u dušu 5 minuta nakon što ih upoznaju i ima dosta piščevog komentara koji ponekad stavlja u usta likovima, a ponekad samo ostavi u pripovijedanju. Da mi netko to tako opiše, mislila bih da će me iritirati, ali, eto, nije. Toliki je trud u to uložen i toliko je inteligentno sve to skupa da mu se oprašta. Dosta ga uspoređuju s Franzenom, ali ovaj je vedriji, s više humora.


Sad čitam The Ministry of Time koji mi ne ide tako glatko - nešto u autoričinom jeziku mi je strano, neintuitivno, često ne razumijem njene usporedbe i ne stvara mi se slika onog što opisuje.

baš ste drage što držite ovu temu na životu
Ja debelo kasnim za vama, ne pišem ništa jer ste sve rekle vi. Ne znam kada sam uzela knjigu a da preporuka nije bila s ove teme.
Trenutno čitam Čiope, odlična je.

ja radim popis s ovog tipica, i sve je duži (nažalost, i mene ulovila ovisnost o društvenoj mreži i umjesto čitanja, skrolam moram napraviti rez!)

Čitam roman Postaja Malma, švedskog pisca Alexa Schulmana.
Negdje sam na polovici, i vuče me da ga čitam, ali doslovno ga moram dozirati, toliko mi je bolan i uznemirujuć. Traži i koncentraciju jer skače i od pripovjedača do pripovjedača, i kronološki. Riječ je o romanu o obiteljskim tajnama i nepravdama, toksičnim odnosima koji se prenose kroz generacije. Evo, sad dok pišem o njemu jedva čekam uzeti ga u ruke i nastaviti, sve u nadi da ću doći do nekog razjašnjenja i da će sve završiti dobro i sretno, iako se potiho bojim da neće.

chesil prvotno napisa

Nakon Jocelyine Saucier, ponovno mi je u ruke došao jedan mali roman kanadske književnosti. I njega toplo preporučam! Michel Jean u djelu Kukum piše romansiranu biografiju svoje prabake koja se u 19.stoljeću udala za pripadnika kanadskog prastanovništva iz naroda Innu. Opisuje način nomadskog života na kanadskim jezerima i sjevernim šumama, migracije sa sjevera na jug i obratno, lov na životinje za prehranu i prodaju koža došljacima (i osjećaj duboke zahvalnosti što je životinja dala život kako bi oni preživjeli), ukratko, život u potpunom skladu s prirodom. I kako je sve promijenio dolazak željeznice i krčenje šuma. Sve je popraćeno kartama, fotografijama i informativnim pogovorom.

Mislim da je ova pastorala baš nešto u mom stilu - hvala.

Ja pročitala Češljugara - prve 2/3 dojam "pa knjiga je skroz OK, pa šta su pisale na Rodi" (imala doma valjda 2 godina), zadnja 1/3 - a dosta mi je više i tebe, i Borisa i ptice! Svekupno ajde 3.8 neka bude.

Naomi Klein - Doppelganger - poslušala. FAMOZNA. Meni u rangu još jedne koja me u audio formatu dojmila i drži me dojam jedno 2 godine - The Coddling of the American Mind.

chesil prvotno napisa

Kazuo Ishiguro - Blijed pogled na bregove

Kazuo me snervao s onom za koju je dobio Nobela, više-manje sam ga prekrižila, on mi je slično kao Elfride Jelinek - nije mi baš sjeo (zasad). Jedna prijateljica koja prati književnost je rekla "ajde, ne mogu Prousta više u 21. stoljeću".

KAMI prvotno napisa

N
Potom me kolegica s posla, moja book buddy, zarazila knjigom koju je ona tada čitala, a slijedila su i dva nastavka. Radi se o Bijeloj Masajki, autorice Corinne Hofmann. Istinita priča o Švicarki koja s dečkom turistički otputuje u Keniju da bi se tamo zaljubila u ratnika plemena Masai te ostavila dečka, uhodan posao u Švicarskoj i obitelj te se potom preselila u seoce svog Masai ratnika i tamo s njim živjela plemenskim, tradicionalnim načinom života. Nevjerojatna priča, graniči s ludilom, vrlo informativna i zanimljiva.

Ima i film, odličan je meni.

Mladi Mungo - meni je knjiga izvrsna.

Drage moje,
jako se veselim što je ova tema opet živnula i znajte da marljivo bilježim vaše preporuke !

Premda sam u velikoj stisci, što s poslom, što privatno, rado čitam koliko stignem.

Nemam trenutno vremena za neke velike popise i obrazloženja, samo ću, na brzinu, s vama podijeliti moje oduševljenje Benjaminom Labatutom , koji mi je ljetos bio otkriće godine (malo sam rekla).
Dakle, radi se o njegovim knjigama Kada više ne razumijemo svijet i Manijak. Ge-ni-jal-ne su!
Obje problematiziraju neka od velikih znanstvenih dostignuća iz fizike, matematike, kemije i dotiču onu tanku crtu između genijalnosti i ludila pojedinih protagonista, a i njihov međusobni odnos.
Napisane su toliko dobro da čak i ako znanost i znanstvenici nisu vaša "šalica čaja", vjerujem da ćete ih pročitati s guštom i u dahu.
Najveća preporuka ever!

Forka prvotno napisa

Nemam trenutno vremena za neke velike popise i obrazloženja, samo ću, na brzinu, s vama podijeliti moje oduševljenje Benjaminom Labatutom , koji mi je ljetos bio otkriće godine (malo sam rekla).
Dakle, radi se o njegovim knjigama Kada više ne razumijemo svijet i Manijak. Ge-ni-jal-ne su!
Obje problematiziraju neka od velikih znanstvenih dostignuća iz fizike, matematike, kemije i dotiču onu tanku crtu između genijalnosti i ludila pojedinih protagonista, a i njihov međusobni odnos.
Napisane su toliko dobro da čak i ako znanost i znanstvenici nisu vaša "šalica čaja", vjerujem da ćete ih pročitati s guštom i u dahu.
Najveća preporuka ever!

Slažem se, čak je i moj stariji ljetos uživao čitajući "Kad više ne razumijemo svijet", iako ga cijelo vrijeme školovanja ni puškom nisam mogla natjerati da čita lektiru.

Evo da malo nadoknadim nepisanje (čitanja je bilo puno, kao i uvijek, ali to je, nazovimo to tako, pasivna aktivnost ).

Zoran Predin: Bezgrešna - prilično zabavan, iako pomalo konfuzan roman o imaginarnoj Kneževini i isprepletenim životnim pričama nekih njezinih stanovnika. Predinov glavni adut je njegova rafinirana duhovitost, koja se očituje u opisima (mjesta, ljudi, događaja), ali i u dijalozima. Ispod duhovite i naoko ležerne priče iz neodređene budućnosti nalazi se ipak i ozbiljan opis diktature kakva u današnjem svijetu više i ne djeluje toliko nemoguće.

F.W.D. Deakin: Planina bitaka - o bitci na Sutjesci i partizanskom pokretu viđenom očima Churchillovog osobnog izaslanika na Balkanu. Prilično zamorna i detaljna knjiga (naročito kad opisuje prepisku britanske vlade i četnika), ali u cjelini, to je pravi dokument jednog vremena i odlično mi se poklopila s gledanjem Klasićeve serije o partizanima.

Mikael Niemi: Skuhati medvjeda - izvrstan spoj povijesnog romana i pravog skandinavskog noira, gdje glavni likovi svećenik i priprosti saamski mladić Jussi istražuju misteriozne otmice i smrti mladih djevojaka, u maniri Sherlocka Holmesa i doktora Watsona. Niemi se pokazao kao pravi majstor zapleta i atmosfere, ali uvjerljiv je i kad piše o snazi pisane riječi i moći govora. Ovo je još jedan roman koji se u kratko vrijeme pojavio u hrvatskom prijevodu, a koji tematizira narod Saami i njihovu diskriminaciju.

Magda Szabo: Izina balada - još jedan izvrstan roman, ali emocionalno vrlo težak, o odnosu ostarjele majke i odrasle kćeri koja joj, nakon očeve smrti, pokušava preurediti život "nabolje", a u stvari čini sve krivo. Magda Szabo uspjela je stvoriti bezvremenski roman, u kojem ni mjesto ni vrijeme radnje nisu bitni, već je čitav usmjeren na psihologiju likova i njihove međusobne odnose.

Jenny Erpenbeck: Kairos - ovo mi je jedna od najboljih knjiga pročitanih ovo ljeto, već se pisalo o njoj na ovoj temi. Sjajno napisano, s puno referenci na njemačku poeziju, dramu, glazbu i politiku. Sama ljubavna priča i nije mi bila baš nešto, ali treba je pratiti u kontekstu vremena i političkih promjena u DDR potkraj 80-tih.

Paolo Giordano: Tasmanija - roman koji savršeno korespondira s današnjim vremenom. Ima tu i klimatskih promjena i terorističkih napada, ali oni nisu u fokusu radnje nego su stalno tu negdje, u pozadini, i utječu na razmišljanja glavnog lika. Jedna od boljih knjiga koje se dotiču te tematike.

Vesna Ćuro-Tomić: Knjiga troškova - ovo je pak jedna od najlošijih knjiga koje sam čitala u zadnjih par godina i ne, neću je preporučiti, samo ću je ovdje spomenuti kao primjer kako se od zahvalne i aktualne teme (kredit u CHF) može napraviti loš i zbrčkan roman.

Pierre Bayard: Kako govoriti o knjigama koje nismo pročitali suprotno mogućim očekivanjima od naslova, ovo je u stvari knjiga o čitanju. Lako se čita i prilično je zabavna. A ujedno me potaknuo i da ponovo pročitam Razmjenu Davida Lodgea i podsjetim se kako je to sjajan roman.

Primo Levi: Prirodopisi - svojevrstan SF 60-tih koji na zapanjujuć način najavljuje neke tehnološke pojave koje danas smatramo normalnima (umjetna inteligencija, 3D printeri, virtualna stvarnost...). Levi je pravi znanstvenik, to se vidi iz njegovog stila pisanja i kad piše fikciju, ali priče su zaista dobro napisane i zanimljive. Preporučujem svakako.

Emilia Hart: Weywardice - nije loš roman, iako mu nalazim i dosta mana. Ali mislim da bi se većini ipak jako svidio. Roman o tri pripadnice različitih generacija iste (šire) obitelji, obuhvaća svašta, od optužbi za vještičarenje do patrijarhata i nasilja u obitelji, a krug nasilja moraju prekinuti žene same, nalazeći snagu u samima sebi i otkrivajući postupno prešućenu obiteljsku povijest. Roman je lijepo napisan i vuče na čitanje, iako mi je smetalo uvođenje nadnaravnog elementa u inače realističan roman.

Tanja, hvala.

Sad si me, tanja, podsjetila i na Vrata od Magde Szabo, baš ću ponovno posuditi i tu knjigu i Izinu baladu, čine mi se ovako naoko slične...

Hvala, Tanja! Antiutopija, Saami i Szabo mi se cine da bi mogli biti za mene, hvala na upozorenju za Tomic!

Dok sam prijateljici u knjižnici preporučivala Dror Mišanijevu knjigu Tri, o kojoj smo tu puno pisali, upao mi je u oko još jedan njegov krimić, Nestao. Ispostavilo se da je to prvi u nizu krimića o policijskom istražitelju Avrahamu Avrahamu, i sad jedva čekam pročitati sljedeći
Svi smo navikli da se zaguljeni slučajevi rješavaju brzinom munje, svaki trag se lako i brzo istraži, svaka slutnja se pokaže točnom, istražitelji su super fokusirani. Avrahamu baš ne ide tako glatko. Stalno mu nešto izmiče, zapravo nikako ni da se pravo skoncentrira na slučaj, vjeruje svima, nema pravih tragova.... cijelo vrijeme čitanja me to živciralo a opet sam bila puna razumijevanja jer stvarnost je vjerojatno sličnija tome nego CSI-ju i nisam mogla stati s čitanjem. Mišani stvarno izvrsno piše. Velika preporuka.

Ja sam pročitala Sezonu uragana, koju je Jurana ovdje preporučila. Mogu reći da ništa nije lagala

Pojeo mi je internet pola posta
Svakako, nakon Uragana, koji su unatoč težini stvarno odlična knjiga, pročitala sam Mladog Munga, koji je onda izgledao kao topla ljudska priča, bar ima predaha od užasa

Za ljubitelje krimića, ja sam ljeto provela čitajući ovo:

M.W. Craven
Lutkar https://znanje.hr/product/lutkar/412414
Crno ljeto https://znanje.hr/product/crno-ljeto/475866

Ima toga još, ali nije prevedno: https://www.fantasticfiction.com/c/m...ashington-poe/

tangerina prvotno napisa

Osim toga, pročitala sam Max, Mischa i ofenziva Tet; nemam reći ništa što nije već rečeno, oduševljena sam sa svih 918 stranica!

Upravo ovako! Oduševljena totalno! tanja_b, hvalaaaaaa za preporuku
Osim toga čitala sam Korekcije - Jonatan Franzen, jako dobra, ja svaki put u njegovim romanima otkrijem neki lik iz svoje bliske okoline, to baš i ne bude uvijek ugodno za čitat jer je vrlo precizan i realan ali definitivno tjera na promišljanje.
Smrtni ishodi atletskih povreda - Milica Vučković, mislim da ste već pisale o ovoj knjizi, o zlostavljanju partnerice, teška za čitanje ali odlična i potrebna.
Ne, ne i ne - Nina Lykke, nakon norveškog autora Max, Mishe... Jahana Harstada uzela sam norvešku autoricu, mislim da je ovi citati odlično opisuju
"Priča u kojoj se lako prepoznati."
Sve u svemu, ova drama krize srednjih godina vrlo je zabavno štivo, a Nina Lykke je oštroumna, nesmiljena promatračica… lucidan, crnohumorni roman. – Der Spiegel, Njemačka

I još nešto, zaboravila sam dodati da sam i ja zahvalna svima koji održavaju ovu temu i da velika većina mojih pročitanih knjiga dolazi upravo odavde. Zato i ne komentiram često jer bi ponavljala

Dror Mišani, Mogućnost nasilja, drugi slučaj inspektora Avrahama Avrahama. Isto dobar kao i prvi. Inače, riječ je o trilogiji, moram provjeriti je li preveden i treći slučaj.

Pročitah Mladog Munga. Sve je već napisano, izvrsna!! Kad sam pročitala Shuggija, imala sam strašan osjećaj da je djelo autobiografsko, sad se iskreno nadam da nije!!!
tangerina je napisala da je u usporedbi sa Sezonom uragana, Mladi Mungo kamilica. Baš zato ostavljam Sezonu uragana za neka druga vremena.
Pročitala sam i Pljuštale su ptice Jocelyne Saucier, roman kojeg je preporučila chesil. Simpatično i toplo, pročita se u jednom danu.
Trenutno čitam Ishigurov Blijedi pogled na bregove, također preporuka od chesil. Privuklo me mjesto radnje- Nagasaki. Taman sam prije mjesec dana pročitala Čovjeka koji je tješio Nagasaki pa mi je taj dio svijeta još uvijek u fokusu. Ishigurov stil pisanja je majstorski, baš me oduševio, uživam čitajući, ne znam što sam čekala do sada???

Angie75 prvotno napisa

Dror Mišani, Mogućnost nasilja, drugi slučaj inspektora Avrahama Avrahama. Isto dobar kao i prvi. Inače, riječ je o trilogiji, moram provjeriti je li preveden i treći slučaj.

dobar je Mišani
Tri mi je i dalje za 5 kopalja bolji od ostala dva prevedena romana

U Mogućnosti nasilja ima hrpa spojlera na prvi slučaj inspektora Avrahama, Nestao, tako da treba čitati po redu slučajeve

Pročitala sam Kairos o kome se ovdje već pisalo s oduševljenjem.
Odlična! Broj jedan od pročitanih ove godine na mojoj listi.
Iako većinu vremena mrzim njega, jer je manipulativni stari gad, a nju jer je tako naivna (mlada!), bez samopouzdanja i podložna emocionalnim ucjenama, Erpenbeck piše s lakoćom, stranice samo idu jedna za drugom.
Kraj jedne ere, kraj doba podijeljenje Njemačke, sneak peak u nešto što je nama s ovih prostora blisko (iako ne TAKO blisko).

Trenutno čitam Franzenova Raskrižja i on opravdava svoj vrhunaravni status koji ima kod mene

Kad sam pročitala da izlazi nova knjiga Elizabeth Strout i da će u njoj jedan od glavnih likova biti Bob Burgess, kao pripremu pročitala sam njen roman iz 2013. The Burgess Boys. Mjesto radnje je, kao uvijek Maine i New York, a likovi su isto tipično njeni, slomljeni, ali živi.

Onda sam se sjetila da se Burgessi spominju i u drugim knjigama, konkretno u Ponovo Olive cijelo jedno poglavlje je priča o Jimu i Bobu, a u Lucy pokraj mora Bob postaje Lucyn prijatelj. OKP mi nije dopustio da se toga samo prisjećam pa sam onda pronašla sve dijelove u kojima se oni spominju i pročitala ih (pri tome sam bila jako zahvalna na e-knjigama).

Tako sam na kraju došla do prvog cilja - novog romana Tell Me Everything. Tko voli Strout, uživat će i u ovoj knjizi. Ovdje se spajaju 3 svijeta prethodnih knjiga pa se druže Lucy Barton i Olive Kitteridge, a i Bob Burgess. Olive i Lucy jedna drugoj pričaju priče o životima drugih ljudi, a Bob, kao odvjetnik, brani optuženog za ubojstvo majke. Izlazi na vidjelo zlostavljanje, zapuštanje, trauma, ali uvijek je u tom sivilu i neka nada i pomirenje.

Lijepo napisano, zanimljivo, čitljivo.

Listanje kupusa, Igor Beleš

Uzela sam ovu knjigu u knjižnici zahvaljujući sveopćem oduštevljenju book blogerske zajednice i njihovih pratitelja
Nije loše, ali daleko od odličnog. Počeci domovinskog rata u Borovu naselju iz rakursa petorice prijatelja dvanaestogodišnjaka. Dirljivo i nježno, u nekim dijelovima pomalo neuvjerljivo, tužno i tragično.
Mislim da sam prerasla ovaj tip romana (dječja perspektiva).

Jurana prvotno napisa

Kad sam pročitala da izlazi nova knjiga Elizabeth Strout i da će u njoj jedan od glavnih likova biti Bob Burgess, kao pripremu pročitala sam njen roman iz 2013. The Burgess Boys. Mjesto radnje je, kao uvijek Maine i New York, a likovi su isto tipično njeni, slomljeni, ali živi.

Onda sam se sjetila da se Burgessi spominju i u drugim knjigama, konkretno u Ponovo Olive cijelo jedno poglavlje je priča o Jimu i Bobu, a u Lucy pokraj mora Bob postaje Lucyn prijatelj. OKP mi nije dopustio da se toga samo prisjećam pa sam onda pronašla sve dijelove u kojima se oni spominju i pročitala ih (pri tome sam bila jako zahvalna na e-knjigama).

Tako sam na kraju došla do prvog cilja - novog romana Tell Me Everything. Tko voli Strout, uživat će i u ovoj knjizi. Ovdje se spajaju 3 svijeta prethodnih knjiga pa se druže Lucy Barton i Olive Kitteridge, a i Bob Burgess. Olive i Lucy jedna drugoj pričaju priče o životima drugih ljudi, a Bob, kao odvjetnik, brani optuženog za ubojstvo majke. Izlazi na vidjelo zlostavljanje, zapuštanje, trauma, ali uvijek je u tom sivilu i neka nada i pomirenje.

Lijepo napisano, zanimljivo, čitljivo.

O, hvala, sjecam se Boba odvjetnika, i u maloj skici mi je bio zanimljiv. Knjiga funkcionira i bez da se mora sve prethodno ponavljat, jel da?

https://fraktura.hr/glasovi-pamana.html

ina33 prvotno napisa

O, hvala, sjecam se Boba odvjetnika, i u maloj skici mi je bio zanimljiv. Knjiga funkcionira i bez da se mora sve prethodno ponavljat, jel da?

Naravno, ispriča ona ukratko ako je nešto iz prošlosti bitno

Ursula K. Le Guin - Zemljomorje
Dugo sam čitala o Le Guin kao feminističkom i drugačijem glasu u fantasy romanu, pa sam htjela provjeriti o čemu se radi iako uistinu ne volim fantasy. Zaključak nakon 2,5 dijela Zemljomorja je da i dalje ne volim fantasy. Ovo je zapravo odlično štivo za klince koji ne znaju gdje i što dalje nakon Harryja Pottera ili Gospodara prstenova.

John Banville - Snijeg
Krimić radnjom smješten u Irsku 1957. Ništa posebno, predvidljivi motivi, ali zapravo skroz ok za čitanje i popunu 2 popodneva pod dekicom.

chesil prvotno napisa

Ursula K. Le Guin - Zemljomorje
Dugo sam čitala o Le Guin kao feminističkom i drugačijem glasu u fantasy romanu, pa sam htjela provjeriti o čemu se radi iako uistinu ne volim fantasy. Zaključak nakon 2,5 dijela Zemljomorja je da i dalje ne volim fantasy. Ovo je zapravo odlično štivo za klince koji ne znaju gdje i što dalje nakon Harryja Pottera ili Gospodara prstenova.

Moja druga . Prezirem male čovječuljke jednako strastveno ko što ih moja mala i moj muž vole, tako da mi baš znači naći slične sebi u tom smislu. Mogu SF, ali samo da nema previše računanja putanjanego više filozofije.

Prezirem uz navodnike (emotikon koji se boji reakcije, ne mogu ga nać).

Nino Haratischwili: Osmi život (za Brilku)

Knjižurina od 1000 stranica, za one koji vole tip romana-rijeke ili obiteljskih romana koji prate više generacija u povijesnom kontekstu. Roman njemačke autorice gruzijskog porijekla, opisuje pet generacija žena jedne gruzijske obitelji, od početka 20. stoljeća do rata 90-tih, a prebacuje se i u 2006, njihove sudbine u vrtlogu povijesnih zbivanja, od Oktobarske revolucije, preko Staljinovih čistki, Drugog svjetskog rata i razdoblja Hruščova i Brežnjeva. Likovi su dojmljivi, njihove sudbine ponekad predvidive, ponekad šokantne, radnja se prebacuje i u druge zemlje, da bi se vratila u Gruziju. Meni je za čitanje trebalo cca 2 i pol tjedna, može se čitati i brže, ali ne preporučujem, jer je puno likova, zbivanja i detalja koje treba povezati, šteta je sve to progutati. Pravi užitak za čitanje, jedino je knjiga malo preteška za držanje u rukama
Tko je volio čitati Ljudmilu Ulicku ili Vasilija Grossmana, preporučujem i "Brilku", uz napomenu da mi je Ulicka ipak nijansu bolja i draža (možda jer sam već navikla na njezine stilske finese).

Ankica Tomić: Bez obraza

Iako ima svojih mana, ovo mi je možda najbolji od svih dosad objavljenih romana Ankice Tomić. Za razliku od nekih ranijih njezinih djela, koja su se doimala nespretno u formi i opsegu romana, ovdje se radnja vrlo spretno prebacuje u različita vremena, mjesta radnje i atmosfere, polako se gradi priča o Anuški kojoj je život od rođenja obilježen velikim madežom posred lica i koji je utjecao ne samo na njezinu sudbinu, već i na generacije potomaka nakon nje, koji se okupljaju u obiteljskoj kući nakon njezine smrti i (ne) pokušavaju raščistiti godine i godine sakrivenog, neizgovorenog, prešućenog. Podnaslov "roman u bojama" nije bez razloga, svako poglavlje ima svoju boju, i možda će se nekom to činiti pretjeranim, ali meni je bila odlična nadopuna atmosfere.

Ivica Ivanišević: Prošlo savršeno vrijeme

Tja... očekivala sam više, ali zapravo bez razloga, jer s Ivicom Ivaniševićem imam više negativnih nego pozitivnih čitalačkih iskustava svejedno, ovo nije skroz loša knjiga, iako se osjeća da kod Ivaniševića nema ni duhovitosti jednog Ante Tomića ni britkosti Borisa Dežulovića (kad već spominjem splitske kolumniste slične generacije). Ima poglavlja koja su mi bila skroz promašena, ali ima i onih koja gađaju "u sridu". Tako da je neću proglasiti za promašaj - ako vam dođe pod ruku, vrijedi makar prolistati (bolji tekstovi su pred kraj knjige, početna poglavlja su lošija).

I mene je povukla preporuka za Sezonu uragana, isto sam je pročitala u dahu al sam bome nakon što sam je pročitala duboko udahnula i sad mi treba vremena prije nečeg novog.

Ja sam zadnje pročitala jednu dosta staru: Chimamanda Ngozi Adichie Polovica žutog sunca. Dugo mi stoji na polici, ali sam nekako oklijevala, iako autoricu obožavam i čitala sam sva druga njena djela, ali za ovu sam znala da je malo teža tema pa sam stalno odgađala.
Ali nakon Uragana sam snažnija
Stvarno divan roman, od prve stranice sam bila zakačena, svi likovi su mi se odmah zavukli pod kožu. Ustvari šteta što Chimamanda ne piše više
Čitala sam i ovdje preporučene Kukum i Vladimira i jako su mi dobre, pogotovo Vladimir, koja me baš nekako iznenadila, na trenutke sam se naglas smijala i komentirala