Evo i nekih mojih čitalačkih utisaka i preporuka od ovog ljeta

Naomi Klein - Doppelganger: a trip into the mirror world - autorica koju znamo po No logo i Doktrini šoka, našla se u neobičnoj situaciji da je često zamjenjuju sa Naomi Wolf, također autorici koja je posljednjih 5-6 godina postala zvijezda svijeta teorija urote. Krenuvši od te osobne priče, knjiga ustvari priča o društveno-političkoj situaciji zadnjih godina, političkoj opciji "dijagonale" koja spaja ekstremnu desnicu sa all natural hipijima u borbi protiv big pharma-big tech zla, o rastu individualizma u kojem se ljudi fokusiraju na izgradnju vlastitog branda na društvenim mrežama, moje tijelo-moj hram, dok solidarnost i povezanost s drugima opadaju... bilo mi je zanimljivo čitati i o raznim pojavama za vrijeme pandemije, o kojima već dugo nisam razmišljala. Svakako, moja velika preporuka, mislim da nije još prevedena na hrvatski, nadam se da će uskoro.

Anna Lembke - Dopamine nation - vrlo zanimljiva knjiga o ovisnosti o dopaminu, kako je lako razvijemo u današnje vrijeme velike dostupnosti različitih "srećica", a kako to kontradiktorno izaziva osjećaj nezadovoljstva. Knjiga je pitka i lako se čita, mislim da se dosta nas može lako prepoznati, a to koliko se često spominju eksperimenti sa štakorima sjetilo me na studentske dane i ispite iz Emocija i motivacije

Carmen Maria Machado - Njezino tijelo i druge stranke - ne sjećam se je li se spominjala ovdje, zbirka priča mlade američke autorice, ženska, a u velikoj mjeri i queer perspektiva. Priče su nadrealne i dosta hororične, ali dosta dobre (meni prva vjerojatno najbolja). Malo me podsjetila na seriju Black mirror, zna bit dosta uznemirujuća, ali potiče na razmišljanje, svakako preporučam

Travis Baldree - Legends and Lattes - mislim da u životu nisam pročitala ovakvu knjigu negdje sam naišla na preporuku i bila znatiželjna. Setting je kao fantasy svijet, ali to uopće nije važno ako niste taj tip, u knjizi se gotovo ništa ne dešava (mislim ima neka radnja, ali vrlo generička), nema nikakvu književnu vrijednost (iako nije prebanalna, čitala sam definitivno gluplje). Radnja knjige je da se nekakva orkica, bivši plaćeni ubojica, odluči umirovit i otvorit svoj kafić, u mjestu gdje nitko nije čuo za kavu. I onda malo mirišu kavu, pa kuhaju kavu, pa kupuju šalice pa piju kavu, pa se peku kolači... to je glavna radnja ovu bih knjigu opisala kao onaj osjećaj kad na hladan kišni dan dođeš kući, obučeš omiljenu trenerku, pojedeš noklice s graškom, skuhaš si kavu ili čaj, sjedneš na kauč, pokriješ noge dekicom, uzmeš nešto čitat i onda ti mačka sjedne u krilo.

Osim toga, pročitala sam Max, Mischa i ofenziva Tet; nemam reći ništa što nije već rečeno, oduševljena sam sa svih 918 stranica!
Olive, iznova koja me godinama čekala na polici

I sad sam na Edouard Louis - Preobrazba-metoda; nisam ga dosad čitala i apsolutno sam fascinirana, stalno se moram podsjetit da je taj dečko mlađi od mene