Iluzija je da je život uredno posložen po ladicama.... vidiš da na kraju "ispadne" da nije. Ma koliko neko racionalan bio. Gle na primjeru mantajuće bake.
Printable View
Mislim da to više funkcionira u manjim sredinama, di se još ima vremena za princip "usluga za uslugu" - tipa ti menui prevedi, ja ću tebi opiturat i slično. U sredinama većima, uz posao do 17 h, putovanje od 45 min, razvažanje po aktivnostima... kad bi updalo to "kontradavanje" (ako nije u lovi)? Tj... bojim se da su u tim sredinama primatelji jedni, a davatelji drugi... iako se to racionalizira sa "moja komocija, moja ljubav me preteže itd.". Sad to ogoljavam do kraja, malo i pretjerujem, jer nije nikad samo A ili samo B, to je uvijek neki neuredni miks.
eto, sad je ovo razlogCitiraj:
da bih dala nekome dijete, trebala bih dati i "uptstvo za upotrebu"
manje bi se živcirala kada ne bi željela biti i ..... i poštena, mislim, ne zamjeri!
Svi smo mi takvi, AM... samo vidimo onog drugoga.
Koji put nešto ne možeš sprovesti (recimo, ja sa svojom uputstvo za uporebu, koje svaka od nas rado daje, do i jedne - u smislu koliko šetnje, koliko čega, TV itd.), a jaslice stalno bolesni, pa se snađeš s onim što je raspoloživo - mijenjaš kriterij, prilagođavaš se itd., stila, ok, ma nema veze što drnda TV, bitno je ovo ili ono...nešto drugo.
Ko je tu čvrsti nepomični monolit - nema ga, po meni. Pukao bi pri jačem izazovu... i to je normalno, to je prilagođavanje, to je ključ našeg opstanka kao vrste.
I na temu kontradavanja, bojim se da je to često ko naša pravda - ono, OK, riješili tvoj predmet, ali čovjek, na žalost, više nije sa nama... Tako da, računat da će neko živit toliko i toliko, pa ću ja njemu sutra to vratit itd.... to je moglo u nekoj ranije doba ili nije moglo nikad (di nisu rakovi kosili ovako kako kose i slično).
fakat malo čitam tvoje postove ina, i nekako sam ispala osoba koja frnja nosom na sveki jer ne želi čuvati moje trojčeke, a doma ima dvoje staraca u krevetu. i onda joj ih na kraju i uvalim te trojčeke, igrajući na emocionalnu ucjenu. a ova jadna šuti, trpi i pati. i tako godinama. i još ju doživljavam kao režije. kao struju i plin.
pa nismo munjeni, što kaže AM.
Vertex, mislim da ne pretjerujem. Zamisli da jedan od roditelja 3x tjedno vozi dijete na aktivnost i doma su u 20 h, a da baka živi na drugom kraju grada, znači to su relacije Split - Trogir i veće.
Mislim... jedna firma u Trogiru nije mogla naći ljude jer... ko će do Trogira putovat.
Tako da... svako zna svoj kontekst... na Braču bi mogli, u Splitu još i kako, u ZG-u teže, u Londonu nikako.
Ne znam, meni jednostavno nije normalno da žena u godinama samostalno brine o jednogodišnjaku 9 sati dnevno, pa čak i kad ona to želi i smatra da može. Normalno mi je da kad izbora nema, jer je dijete bolesno ili nije dobilo mjesto u jaslicama baka podmetne leđa na određeno vrijeme, ali da je to stalni angažman... Ono ljudi iz nekog razloga odlaze u mirovinu i čini mi se da većina radi manje i fizički i psihički zahtjevan posao od čuvanja jednogodišnjeg djeteta. Naravno da postoje iznimke, tako kad sam rodila prvo dijete baka je imala 39 godina i normalno da je ona mogla čuvat unuka cijeli dan, ali nije jer je još radila...
Ja se igram Đavoljeg advokata da uvidite stranu koju ne možete kao nikako uvidit, ne govorim ništa o tebi, o AM, o vertex, znam vam samo virtualni lik i djelo i ne mislim ni za jednu da je takva bešćutnica.... ko što ni za sebe ne mislim, jer isto tako ispada skandalozno dati roditelja nemoćnog u dom, dati dijete u jaslice, mirno odreagirati tj. shvatiti da bake žele živjeti svoj život.
Samo vam nastojim naslikat okolnosti koje su meni bliže i zašto tako mislim... a podijelili smo se tu na dvije struje, ja slikam ovu koju mogu bolje skužit (aprinu, sličnija sam tome).
misliš? ja ne.Citiraj:
Svi smo mi takvi, AM... samo vidimo onog drugoga.
da nisam u stanju vidjeti i sebe u odnosu prema drugima, ne samo druge u odnosu prema sebi rekla bih da sam užasno sebična.
a nisam i jako je smjelo ovo što si rekla, preteška izjava za onako ovlaš
osim toga, da razjasnim šta je uzajamno davanje:
moja svekrva je meni čuvala dijete da ja ne moram plaćati jaslice
zato ću ja njoj plaćati dom :lol:
A s druge strane, ja sam radila u Sinju. Pa šta. I dok je jedan roditelj u autu i razvozi na aktivnosti, drugi prevodi.
I u pravi si, svako zna svoj kontekst. Pa ako ti ne bi, ne želiš i misliš da ne možeš, nema potrebe da misliš da svi tako. Neki žele i mogu.
Eto vidiš, ti imaš baku koja želi i može.
Ja iman dida koji mi parkira svaki dan pred ulaz, i ne pita može li donit šta s pazara na koji ide (a ja doma s bebom od 5 dana, recimo, kako je i bilo). Lino mu, ina, ništa drugo nego lino. Ne želi pa time i ne može.
Ma ja uopće ne kužim, sad te čitam, zašto misliš da ti nama trebaš nešto predočavat. Mi smo tebe jako dobro skužile i svi znamo da toga ima. Ti si ta koja ne priznaje da ima i drugačijih konstelacija.
Vertex, pa zbog ovoga "nezamislivo", "ja bih se jako naljutila", "nemoj me nasmijavat da je sad moguće" itd.? Ono... kako, pobogu nezamislivo, a ono... ljudi u mirovini i imaju 70 godina (mislim - i moja je takva, i pije lijekove za tlak, sve je to cost-benefit trenutka).
AdioMare - a, kontrausluga bi bila u lovi... samo je tu zez jer je ova gerancija vjerojatno već svima puno love i dala (za kućenje, stjecajem društveno-politčike situacije, barem u dobrom broju). Mislim, lovu sam i ja spremna i meni je normalno da ću dati, ali nekako sam mislila da se lova... na Rodi... to je sad moja percepcija... se ne računa, jer treba uložiti "sebe - svoj rad, to nije toplo itd., stila "svak može uplatit" (što isto nije točno, svi daju ono što imaju - ili lovu ili vrijeme, u nekom omjeru, neko više ima ovog, manje onog).
Mislim da ja vidim druge konstelacije, ali moguće i da ne vidim jer, uvjerena sam, niko sebe ne vidi, a onaj ko misli baš da super vidi... bojim se da nije u pravu. Ja se rijetko kad izražavam u terminima "nezamislivo", "nemoj me nasmijavati"... barem mi se čini - ali nisam ni nizanje skužila dok me nisu upozorili :).
nije kontrausluga nužno u lovi
a ti opet postavljaš stvari "u korist"/"na štetu" - iako sama uvijek govoriš da nije nužno crno/bijelo niti je kirurški rez
ne kužim ovaj dio da se ne vidim dobro
jasno da ja ne vidim sebe onako kako me vidiš ti, ali to ne znači da sam bahata i da nemam osjećaj za mjeru
ili?
A di sam ja to rekla da si bahata, nemaš osjećaj za mjeru itd.? A što što znači, kome što ispada da je kazao itd.... a što da na to kažem... to su percepcije.
Puno toga je korist / šteta - i što je, u tome, loše? Racionalnost i logistika nas, uz emocije, jako vode i jaki su pokretač.
ina, ti se intenzivno izražavaš u terminima "svi smo takvi" tamo gdje ja uopće ne mislim da smo svi takvi, i zato je moj post gdje umirem od smijeha išao na tvoj scenarij da se nema kad uzvratit davanje - dižeš svoje osobno na opću razinu i pritom imaš ton: to vam je tako samo vi to ne želite priznat. U biti, isprovocirala si me, ili izrevoltirala, recimo.
Deaedi i cvijeta su govorile o svojim osobnim situacijama - i tu si deaedi rekla da ona sad piše da će brinut, a sto posto neće jer kako bi to izorganiziorala kad jedva ovako funkcionira, i tako dalje.
Mislim da diskusiju na neki čudan način svodiš na neki osobni nivo, i neki opći scenarij koji te muči (i koji postoji, bez sumnje) pripisuješ forumašicama - ma točno onako kako je cvijeta napisala, da se čini kao da je ona osoba koja trojčeke uvaljuje baki koja već brine o dvoje staraca i pušta je da trpi.
Hvala, primam na znanje, ispričavam se i tebi i onima, koje sam, nehotice, uvrijedila (ti, cvijeta, deadi, AM) i zbog toga mi je žao, ja sam pokušala na nekim oslikanim primjerima (kao što je AM to na aprinom pokušala - jer su tu dani, kao neka skica, pa je jednostavnije krenuti od toga, barem meni) iskarikirati pa dati opće primjere, očito bezuspješno.
Uh, ma di "hvala", kud ću sad od muke :D
Što se mene tiče, kako sam rekla, mislim da sam jako dobro razumjela situacije o kojima pišeš, razumjela i vidjela, uostalom.
uopće, ali uopće nisi u pravu
to je kod mene ironija, ne čuješ je u pismu
i kad sam napisala da me je stid, nisam mislila na sram u smislu ustručavanja od nelagode, nego na "kako te nije stid"
jer bih ja sebe samu tako pitala
žena koja je odradila 35 godina u nekom poduzeću
koja je odgojila vlastito dijete
ja mislim da je zaslužila da nema više obaveza
da je priroda... Bog... tko već u što vjeruje... htio da bake odgajaju i čuaju djecu, žene bi bile fertilne do 60., 65., ...
a ne do 50. ili koje već
znam da ima iznimaka i jako, jako vitalnh baka i djedova, ali po meni to naprosto nije u redu
MOJE mišljenje
ti radi kako god hoćeš
ja sam radila, to je vrijeme prošlo, moja su djeca velika
što se osobno tebe tiče, skužila sam ja odmah što ti želiš prezentirati
"stid" ili stid - meni je svejedno, ali ti si počela širiti svoje razloge iz posta u post pa ispalo da nešto tebe trančiramo,
ili ne daj Bože preuvjeravamo...
sigurno ne!
nisam uopće doživjela da me itko trančira
ali bome niti da mijenjam/širim izjave
sve se svodi na jedno
I ja ovo mislim. Tj... moj je default "zaslužila je bit free", a ne "očekujem da čuva, ako je zdrava". Puno je to sati u danu, uz uredovno r. vrijeme.
Jednako tako mislim da je i odrasla osoba i njena nuklearna obitelj zaslužila da imaju vremena jedni za druge, bez oterećenja teškom bolešću i brigom oko starih ljudi tipa da mora stalno neko biti u stanu, da imaju fizičkog posla oko te osobe u smislu nošenja, dizanja i slično (ovo je sigurno osobni moment, jer smo imali 2 takva slučaja onih koji se nisu mogli brinuti tj. koje nisi mogao pustiti same u stanu).
A apropos ulaska u čuvalačke kombinacije, koje su ipak kod nas u RH česte, pa je i kod mene tako ispalo (iz kombinacije razloga - ja nisam bila za (zbog svoje filozofije, na koju je ono što smo proživili sigurno imalo učinka), muž jako je (kod njih je u familiji to uobičajenije, unuka se dugo čekala, a buduća baka je ionako čuvala susdjesku djecu, ali bitno manje vremena, a baka je pristala, iako joj je to previše, idealno bi bilo 5 sati, ali ko će to pak organizirati, i nama, a i njoj, kad vizualizira tramvaj od točke A do točke B 45 min svaki dan za 5 sati), plus je mala bila upisana u jaslice, a i baka i muž su đira "penso pozitivo" "ma... sigurno neće baš toliko bit bolesna" (a je, bila je) i na taj način to "ispadne" default, a jaslice "izlet".
Moje je mišljenje da je čuvanje djeteta "dodatan napor", a ne "očekivano".
Doduše, isto tako, ja primjerice ne očekujem da djeca, ne daj Bože postanem nepokretna, meni "vrate uloženo" i brinu se o meni na način istog stana i da me oni fizički dižu i slično, jer, kako ja to vidim, onda pati cijela ta nuklearna obitelj. Iz onog što sam prošla, mislim (koliko se god to može znati u ovom trenutku) da bih bila istinski žalosna da nemamo love da me se negdje outsourca i da im budem takav fizički teret, u tom slučaju.
u vašem slučaju nije u redu i ok, nema se tu što dodati
a ovako da nešto općenito nije ok ne možeš pričat
vjerujem da ću, ako ide po nekom redu prva ja postat baka (ok, nadam se da će beti3 ili bodulica prije mene :mrgreen:)
i onda ću vam pričati što mi je u redu iz te perspektive, ne treba nitko unaprijed zaključivati za mene, a da me pitao nije
dakle, može me pitati da čuvam, a može bez ikakvog objašnjenja dati dijete u jaslice
ali reći da opterećivanje mene kao bake načelno nije u redu, a zapravo je istina da nisam uopće uzeta zaozbiljno, ono, eliminirana sam u startu - e, to je stvarno bezveze, tvrditi jedno pod krinkom drugog.
ukoliko zadovoljavam potrebne predispozicije, odluka je moja.
ako ne, Bože moj, šta reć, bolje da je dijete u sigurnijim-mirnijim-staloženijim-pametnijim rukama nego su moje.
I ovo je OK... barem ako gledam svoju sveki. Puno toga tu treba pomiriti - i želju sveki da bude uključena u život djeteta (naša bi teško bila, da se svede samo na vikende, primjerice, to bi značilo par sati subotom i to ne svaki vikend, a to joj je premalo - tako je rekla), a da nije za nju too much. Koji put je to i nemoguće. Kod nas ispadne tjedana da se ne vide, pa tjedana da se stalno gledaju (sada, kad je veća i zdravstveno ipak robustnija). Često se ne može idealno izbalansirati. Čuvanje, za razliku od druženja, je nemala obaveza. Roditelji su oni koji odlučuju gdje će s djetetom, baka i djed izražavaju svoju spremnost/nespremnost za obavezu čuvanja (ako ih se pita ili se ponude).
Mene nije stid, sram ili što već, nego jednostavno ne želim ( niti nemam tu opciju pa pričam hipotetski)
Iz nekih se je postova moglo isčitati da to znači da se ne volimo dovoljno i ne žrtvujemo dovoljno jedni za druge. E pa nije tako! Kao što mene moja mama voli i napravila bi sve za mene, tako bi ja i za nju..i mislim tu i na njezine potrebe i njezin umor..nije stvar u tome da bi ona radije pila kavu, nego čuvala unuče.. Kao da je to samo uživancija..
Meni nije..mozda je stvar u mom djetetu onda..
Naravno, ja pričam iz perspektive mame čije se dijete super adaptiralo na vrtić.. Znam da ima djece koja to jako teško podnose, povraćaju od plača i stalno su bolesna.. U tom slučaju bi vjerojatno promijenila mišljenje
:lol:
s obzirom da sam ja to rekla samo da obrazložim
umjesto "nužno zlo" reći ću onda da su, po mom mišljenju" jaslice nužnost
moram priznati za sam brzinski preletjela danas napisanih par stranica, pa nisam vidjela da je netko odgovorio
na leonisino pitanje što dijete od 6 mj, pa i od 12 mj može naučiti u jaslicama?
naravno da onaj tko nema drugo rješenje, da je zahvalan na njima
i ja vjerujem da su odgojiteljice u jaslicama brižne, da pružaju djeci nježnost, ljubav, brigu
da se maximalno bave s njima, da je dijete sito, na toplom, da mu je dobro
i naravno da to nije zlo, to je samo, očito loše, izabrana fraza
i jaslice su spas za zaposlene roditelje (daj Bože da u ovoj državi ima što više zaposlenih roditelja kojima jaslice trebaju)
ali ja spadam u one sebične, koji su besramno iskoristili svoju majku za ono što sam mislila da je dobrobit mog djeteta
jer sam htjela dijete poštedjeti ustajanja prije 6, ostavljanja u jaslicama u 6.30 (moje radno vrijeme je od 7 h, ali svaki drugi dan
a svaki drugi dan radim od 13-20.30 i nema jaslica ni vrtića koje bi meni osigurali čuvanje djeteta)
htjela sam poštedjeti dijete bolesti, i ne samo isključivo radi nje, nego i radi sebe, jer ja na bolovanje, bar onda, kada je ona bila u dobi od 1-3 god,
jednostavno nisam mogla ići
i meni je jasno da oni, čija su djeca išla u jaslice, "brane" svoj izbor
mada mi je to bezveze da se osjećaju dužnim nešto braniti
ali ja sam razgovarala s nekoliko pedijatara, svi su mi savjetovali baka servis
imam prijateljicu, odgojiteljicu u jaslicama/vrtiću čije su oboje djece od 3 godine bile kući s bakom
starije dijete je krenulo u jaslice i nakon nekoliko mjeseci i učestalih infekata, izvadili su dijete iz jaslica i sebično i besramno iskoristili baku
potenciram ovaj besram i sebičnost, kao kontru "nužnom zlu"
netko se vrijeđa na zlo, meni je malo bezveze čitati da za angažiranje bake treba biti besraman
da sam morala, naravno da bih dala dijete u jaslice (ako bih dobila mjesto)
nisam morala i za to sam beskrajno zahvalna svojoj majci:heart:
jesam besramna, ali ne i nezahvalna:-)
a, aBd, da doživim svoju unučad, ja ću heklati, a za njih ću angažirati AM, ona će već imati iskustva od čivanja svoje unučadi:mrgreen:
samo ću morati paziti da im puding ne kuha :angel:
Ovo se svi slažu, ne u smislu da to nužno mora bit baka servis (može i čuvalica), samo da nije vrtićki kolektiv s više od 10 djece (tako je to je bilo nama rečeno) i sigurno postoji konsenzus da dijete, ako je boležljivo, i ako se može drugačije, ne ide u kolektiv prije 3.-će, a neki niti do škole, ovisno kakve je dijete konstitucije - nama je rečeno ne do škole, tj. ne u razdoblju studeni -travanj ), samo nisu pedijatri ti koji žive naš život...
Tj.. ne znam što kažu gerontolozi (ako postoji takva struka), je li to too much ili je to dobro za psihu i tijelo :)).
naravno da ne mora biti baka servis, ja sam ih pitala konkretno za svoju situaciju
ne općenito
a gerontolozi bi vjerojatno rekli da to ovisi o tome kako se baka/djed osjeća
ako je u snazi, ako ima volje, ako joj/mu je to zadovoljstvo, mislim da bi podržali
Mislim da bi gerontolozi rekli baki/djedu da on odluči... on je taj koji procjenjuje može li ili ne - pa ako bi bilo pitanje formulirano "to je too much, jelte, znate, meni se vrti ovo i ono, a oni moji itd.", rekao bi da, da, bolje možda ne, ako bi bilo "mogu li ja to, jelte" vjerojatno bi bilo - može, dapače, ako vas veseli :).
A mislim da ima liječnika ped koji će reći - općenito, za sve, je bolje ne davati djecu do 3.-će (mislim da bi to bili dr. Richter i dr. Jovančević, dr. Richter bi bio odrješitiji, u svom stilu, dr. Jovančević manje, ali to bi bio smjer to dvoje, čini mi se). Of kors da ovisi o djetetu, imaš robustnih i onih koji se više pate, ali mislim da je dr. R rekao "ako želite zdravo dijete, ne dajite u kolektiv prije 3.-će". Opet, nije to nikakva garancija, kao ni hodalice - nekome neće naštetit ništa, ovaj koji je rubni njemu hoće... ja sam konkretno pitala za dg. astme i dobila odgovor da se ona ne može pospiješiti niti spriječiti davanjem/nedavanjem u kolektiv, ako sam ja to laički dobro shvatila, stvar je u tome da se trogodišnjem tijelu lakše izborit nego jednogodišnjem u svemu tome (prosječno).
ne znam koliko sam mišljenja da je baka odradila radni vijek, onako, to je jedno iskustveno mišljenje.
s jedne strane bi se složila skroz s apri, s druge- pa neke sadašnje bake su uvelike koristile usluge svojih mama i svekrva i njihova želja da provedu mirno zasluženu starost se može nazvati i sebičnom. To je vrlo individualno.
nemam ništa osobito protiv jaslica, nije raj na zemlji, nije mama, ali mi imamo ok iskustva, pogotovo ugodna s kćerinim tetama.
ja sam užasno kritična i ne bi ostavljala dijete po defaultu baki. mojoj mami bi ih ostavila uvijek, ne jer mi je mama, nego jer je "čuvalica" iz svačijih snova- bez pretjerivanja (pogotovo ako se uzme u obzir da je godina nekih forumašica :)).
moja mama bi ih rado i čuvala, ona spada u te bake koje smatraju da su imali izrazitu pomoć baka (svekrve uglavnom) i da je ta pomoć prirodna, nažalost, mama mi je daleko i samo ljeti ju možemo "iskorištavati".
jako mi smeta to "nužno zlo" definiranje jaslica- neke bake i čuvalice nisu za čuvati djecu, jaslice imaju svoje mane...sve to tako ovisi o uključenim osobama da je svako poopćavanje besmisleno
U stvari, što mene na ovu temu muči, su te jake riječi i iste takve rakcije (a možda sam i sama to zgriješila), a skroz nepotrebno "sebičnost" (pa ovisno od perspektive - nekome su sebični babe i dide koji se ne nude, a nekome su sebični ovi oji "iskorištavaju" babe i dide), "zlo" (a ono... govorimo o jaslicama) itd.
U svakoj od opcija imaš i te kako toga za usklađivati i vagati, a nikad ne možeš samo po jednom parametru (pedijatri kažu ili bilo ko nešto kaže). I uvijek odluka ovisi o kontekstu i o dogovoru. Nema bolje i gore (objektivno, jer svi živimo u nekom kontekstu, pa što je nekomke bolje, ispast će drugome gore itd.), niko ne živi u zrakopraznom prostoru.
Strano mi je i razmišljanje što je ko radio u prijašnjim vremenima pa neki dug a konto sadašnjih, mislim... prije je bio skroz drugi sustav, sjećam se da sam slušala pjesmu dollly parton working 9 to 17 i mislila, užas, hvala bogu da to nije kod nas :). Svako vrijeme svoji izazovi, osim toga, ko kome garantira dug život, ono... na žalost, često danas jesmo, sutra nismo.
ovo #iskorištavati# je baš smiješno, kao i #sebičnost# jer mi je nevjerojatna situacija u kojoj se baka osjeća ucijenjenom, a valjda većina ljudi to može prepoznati
naravno.
što se tiče jaslica i "nužnog zla" potpisati ću a70vanju, budući da sam i sama upotrijebila taj termin, a nemam inspiracije to tako lijepo elaborirati :)
malo mi je bez veze stalno isticanje kako je čuvanje djece za bake strašan napor-kao da će u rudniku provesti 10 godina, a ne godinu-dvije provesti s unucima.
ok, ako baka ne želi, ali ove koje žele su valjda dovoljno odrasle da same za sebe procjene što mogu i žele, a što ne.