I ovo je točno.casa prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
I ovo je točno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 15:22
misliš? ja ne.Svi smo mi takvi, AM... samo vidimo onog drugoga.
da nisam u stanju vidjeti i sebe u odnosu prema drugima, ne samo druge u odnosu prema sebi rekla bih da sam užasno sebična.
a nisam i jako je smjelo ovo što si rekla, preteška izjava za onako ovlaš
osim toga, da razjasnim šta je uzajamno davanje:
moja svekrva je meni čuvala dijete da ja ne moram plaćati jaslice
zato ću ja njoj plaćati dom
A s druge strane, ja sam radila u Sinju. Pa šta. I dok je jedan roditelj u autu i razvozi na aktivnosti, drugi prevodi.
I u pravi si, svako zna svoj kontekst. Pa ako ti ne bi, ne želiš i misliš da ne možeš, nema potrebe da misliš da svi tako. Neki žele i mogu.
Eto vidiš, ti imaš baku koja želi i može.
Ja iman dida koji mi parkira svaki dan pred ulaz, i ne pita može li donit šta s pazara na koji ide (a ja doma s bebom od 5 dana, recimo, kako je i bilo). Lino mu, ina, ništa drugo nego lino. Ne želi pa time i ne može.
Ma ja uopće ne kužim, sad te čitam, zašto misliš da ti nama trebaš nešto predočavat. Mi smo tebe jako dobro skužile i svi znamo da toga ima. Ti si ta koja ne priznaje da ima i drugačijih konstelacija.
Posljednje uređivanje od vertex : 27.03.2013. at 15:26
Vertex, pa zbog ovoga "nezamislivo", "ja bih se jako naljutila", "nemoj me nasmijavat da je sad moguće" itd.? Ono... kako, pobogu nezamislivo, a ono... ljudi u mirovini i imaju 70 godina (mislim - i moja je takva, i pije lijekove za tlak, sve je to cost-benefit trenutka).
AdioMare - a, kontrausluga bi bila u lovi... samo je tu zez jer je ova gerancija vjerojatno već svima puno love i dala (za kućenje, stjecajem društveno-politčike situacije, barem u dobrom broju). Mislim, lovu sam i ja spremna i meni je normalno da ću dati, ali nekako sam mislila da se lova... na Rodi... to je sad moja percepcija... se ne računa, jer treba uložiti "sebe - svoj rad, to nije toplo itd., stila "svak može uplatit" (što isto nije točno, svi daju ono što imaju - ili lovu ili vrijeme, u nekom omjeru, neko više ima ovog, manje onog).
Mislim da ja vidim druge konstelacije, ali moguće i da ne vidim jer, uvjerena sam, niko sebe ne vidi, a onaj ko misli baš da super vidi... bojim se da nije u pravu. Ja se rijetko kad izražavam u terminima "nezamislivo", "nemoj me nasmijavati"... barem mi se čini - ali nisam ni nizanje skužila dok me nisu upozorili.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 15:30
nije kontrausluga nužno u lovi
a ti opet postavljaš stvari "u korist"/"na štetu" - iako sama uvijek govoriš da nije nužno crno/bijelo niti je kirurški rez
ne kužim ovaj dio da se ne vidim dobro
jasno da ja ne vidim sebe onako kako me vidiš ti, ali to ne znači da sam bahata i da nemam osjećaj za mjeru
ili?
A di sam ja to rekla da si bahata, nemaš osjećaj za mjeru itd.? A što što znači, kome što ispada da je kazao itd.... a što da na to kažem... to su percepcije.
Puno toga je korist / šteta - i što je, u tome, loše? Racionalnost i logistika nas, uz emocije, jako vode i jaki su pokretač.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 15:40
ina, ti se intenzivno izražavaš u terminima "svi smo takvi" tamo gdje ja uopće ne mislim da smo svi takvi, i zato je moj post gdje umirem od smijeha išao na tvoj scenarij da se nema kad uzvratit davanje - dižeš svoje osobno na opću razinu i pritom imaš ton: to vam je tako samo vi to ne želite priznat. U biti, isprovocirala si me, ili izrevoltirala, recimo.
Deaedi i cvijeta su govorile o svojim osobnim situacijama - i tu si deaedi rekla da ona sad piše da će brinut, a sto posto neće jer kako bi to izorganiziorala kad jedva ovako funkcionira, i tako dalje.
Mislim da diskusiju na neki čudan način svodiš na neki osobni nivo, i neki opći scenarij koji te muči (i koji postoji, bez sumnje) pripisuješ forumašicama - ma točno onako kako je cvijeta napisala, da se čini kao da je ona osoba koja trojčeke uvaljuje baki koja već brine o dvoje staraca i pušta je da trpi.
Hvala, primam na znanje, ispričavam se i tebi i onima, koje sam, nehotice, uvrijedila (ti, cvijeta, deadi, AM) i zbog toga mi je žao, ja sam pokušala na nekim oslikanim primjerima (kao što je AM to na aprinom pokušala - jer su tu dani, kao neka skica, pa je jednostavnije krenuti od toga, barem meni) iskarikirati pa dati opće primjere, očito bezuspješno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 15:59
Uh, ma di "hvala", kud ću sad od muke :D
Što se mene tiče, kako sam rekla, mislim da sam jako dobro razumjela situacije o kojima pišeš, razumjela i vidjela, uostalom.
uopće, ali uopće nisi u pravu
to je kod mene ironija, ne čuješ je u pismu
i kad sam napisala da me je stid, nisam mislila na sram u smislu ustručavanja od nelagode, nego na "kako te nije stid"
jer bih ja sebe samu tako pitala
žena koja je odradila 35 godina u nekom poduzeću
koja je odgojila vlastito dijete
ja mislim da je zaslužila da nema više obaveza
da je priroda... Bog... tko već u što vjeruje... htio da bake odgajaju i čuaju djecu, žene bi bile fertilne do 60., 65., ...
a ne do 50. ili koje već
znam da ima iznimaka i jako, jako vitalnh baka i djedova, ali po meni to naprosto nije u redu
MOJE mišljenje
ti radi kako god hoćeš
ja sam radila, to je vrijeme prošlo, moja su djeca velika
što se osobno tebe tiče, skužila sam ja odmah što ti želiš prezentirati
"stid" ili stid - meni je svejedno, ali ti si počela širiti svoje razloge iz posta u post pa ispalo da nešto tebe trančiramo,
ili ne daj Bože preuvjeravamo...
sigurno ne!
nisam uopće doživjela da me itko trančira
ali bome niti da mijenjam/širim izjave
sve se svodi na jedno
I ja ovo mislim. Tj... moj je default "zaslužila je bit free", a ne "očekujem da čuva, ako je zdrava". Puno je to sati u danu, uz uredovno r. vrijeme.
Jednako tako mislim da je i odrasla osoba i njena nuklearna obitelj zaslužila da imaju vremena jedni za druge, bez oterećenja teškom bolešću i brigom oko starih ljudi tipa da mora stalno neko biti u stanu, da imaju fizičkog posla oko te osobe u smislu nošenja, dizanja i slično (ovo je sigurno osobni moment, jer smo imali 2 takva slučaja onih koji se nisu mogli brinuti tj. koje nisi mogao pustiti same u stanu).
A apropos ulaska u čuvalačke kombinacije, koje su ipak kod nas u RH česte, pa je i kod mene tako ispalo (iz kombinacije razloga - ja nisam bila za (zbog svoje filozofije, na koju je ono što smo proživili sigurno imalo učinka), muž jako je (kod njih je u familiji to uobičajenije, unuka se dugo čekala, a buduća baka je ionako čuvala susdjesku djecu, ali bitno manje vremena, a baka je pristala, iako joj je to previše, idealno bi bilo 5 sati, ali ko će to pak organizirati, i nama, a i njoj, kad vizualizira tramvaj od točke A do točke B 45 min svaki dan za 5 sati), plus je mala bila upisana u jaslice, a i baka i muž su đira "penso pozitivo" "ma... sigurno neće baš toliko bit bolesna" (a je, bila je) i na taj način to "ispadne" default, a jaslice "izlet".
Moje je mišljenje da je čuvanje djeteta "dodatan napor", a ne "očekivano".
Doduše, isto tako, ja primjerice ne očekujem da djeca, ne daj Bože postanem nepokretna, meni "vrate uloženo" i brinu se o meni na način istog stana i da me oni fizički dižu i slično, jer, kako ja to vidim, onda pati cijela ta nuklearna obitelj. Iz onog što sam prošla, mislim (koliko se god to može znati u ovom trenutku) da bih bila istinski žalosna da nemamo love da me se negdje outsourca i da im budem takav fizički teret, u tom slučaju.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 17:29
u vašem slučaju nije u redu i ok, nema se tu što dodati
a ovako da nešto općenito nije ok ne možeš pričat
vjerujem da ću, ako ide po nekom redu prva ja postat baka (ok, nadam se da će beti3 ili bodulica prije mene)
i onda ću vam pričati što mi je u redu iz te perspektive, ne treba nitko unaprijed zaključivati za mene, a da me pitao nije
dakle, može me pitati da čuvam, a može bez ikakvog objašnjenja dati dijete u jaslice
ali reći da opterećivanje mene kao bake načelno nije u redu, a zapravo je istina da nisam uopće uzeta zaozbiljno, ono, eliminirana sam u startu - e, to je stvarno bezveze, tvrditi jedno pod krinkom drugog.
ukoliko zadovoljavam potrebne predispozicije, odluka je moja.
ako ne, Bože moj, šta reć, bolje da je dijete u sigurnijim-mirnijim-staloženijim-pametnijim rukama nego su moje.
I ovo je OK... barem ako gledam svoju sveki. Puno toga tu treba pomiriti - i želju sveki da bude uključena u život djeteta (naša bi teško bila, da se svede samo na vikende, primjerice, to bi značilo par sati subotom i to ne svaki vikend, a to joj je premalo - tako je rekla), a da nije za nju too much. Koji put je to i nemoguće. Kod nas ispadne tjedana da se ne vide, pa tjedana da se stalno gledaju (sada, kad je veća i zdravstveno ipak robustnija). Često se ne može idealno izbalansirati. Čuvanje, za razliku od druženja, je nemala obaveza. Roditelji su oni koji odlučuju gdje će s djetetom, baka i djed izražavaju svoju spremnost/nespremnost za obavezu čuvanja (ako ih se pita ili se ponude).
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 18:05
Mene nije stid, sram ili što već, nego jednostavno ne želim ( niti nemam tu opciju pa pričam hipotetski)
Iz nekih se je postova moglo isčitati da to znači da se ne volimo dovoljno i ne žrtvujemo dovoljno jedni za druge. E pa nije tako! Kao što mene moja mama voli i napravila bi sve za mene, tako bi ja i za nju..i mislim tu i na njezine potrebe i njezin umor..nije stvar u tome da bi ona radije pila kavu, nego čuvala unuče.. Kao da je to samo uživancija..
Meni nije..mozda je stvar u mom djetetu onda..
Naravno, ja pričam iz perspektive mame čije se dijete super adaptiralo na vrtić.. Znam da ima djece koja to jako teško podnose, povraćaju od plača i stalno su bolesna.. U tom slučaju bi vjerojatno promijenila mišljenje
s obzirom da sam ja to rekla samo da obrazložim
umjesto "nužno zlo" reći ću onda da su, po mom mišljenju" jaslice nužnost
moram priznati za sam brzinski preletjela danas napisanih par stranica, pa nisam vidjela da je netko odgovorio
na leonisino pitanje što dijete od 6 mj, pa i od 12 mj može naučiti u jaslicama?
naravno da onaj tko nema drugo rješenje, da je zahvalan na njima
i ja vjerujem da su odgojiteljice u jaslicama brižne, da pružaju djeci nježnost, ljubav, brigu
da se maximalno bave s njima, da je dijete sito, na toplom, da mu je dobro
i naravno da to nije zlo, to je samo, očito loše, izabrana fraza
i jaslice su spas za zaposlene roditelje (daj Bože da u ovoj državi ima što više zaposlenih roditelja kojima jaslice trebaju)
ali ja spadam u one sebične, koji su besramno iskoristili svoju majku za ono što sam mislila da je dobrobit mog djeteta
jer sam htjela dijete poštedjeti ustajanja prije 6, ostavljanja u jaslicama u 6.30 (moje radno vrijeme je od 7 h, ali svaki drugi dan
a svaki drugi dan radim od 13-20.30 i nema jaslica ni vrtića koje bi meni osigurali čuvanje djeteta)
htjela sam poštedjeti dijete bolesti, i ne samo isključivo radi nje, nego i radi sebe, jer ja na bolovanje, bar onda, kada je ona bila u dobi od 1-3 god,
jednostavno nisam mogla ići
i meni je jasno da oni, čija su djeca išla u jaslice, "brane" svoj izbor
mada mi je to bezveze da se osjećaju dužnim nešto braniti
ali ja sam razgovarala s nekoliko pedijatara, svi su mi savjetovali baka servis
imam prijateljicu, odgojiteljicu u jaslicama/vrtiću čije su oboje djece od 3 godine bile kući s bakom
starije dijete je krenulo u jaslice i nakon nekoliko mjeseci i učestalih infekata, izvadili su dijete iz jaslica i sebično i besramno iskoristili baku
potenciram ovaj besram i sebičnost, kao kontru "nužnom zlu"
netko se vrijeđa na zlo, meni je malo bezveze čitati da za angažiranje bake treba biti besraman
da sam morala, naravno da bih dala dijete u jaslice (ako bih dobila mjesto)
nisam morala i za to sam beskrajno zahvalna svojoj majci
jesam besramna, ali ne i nezahvalna
a, aBd, da doživim svoju unučad, ja ću heklati, a za njih ću angažirati AM, ona će već imati iskustva od čivanja svoje unučadi
samo ću morati paziti da im puding ne kuha
Ovo se svi slažu, ne u smislu da to nužno mora bit baka servis (može i čuvalica), samo da nije vrtićki kolektiv s više od 10 djece (tako je to je bilo nama rečeno) i sigurno postoji konsenzus da dijete, ako je boležljivo, i ako se može drugačije, ne ide u kolektiv prije 3.-će, a neki niti do škole, ovisno kakve je dijete konstitucije - nama je rečeno ne do škole, tj. ne u razdoblju studeni -travanj ), samo nisu pedijatri ti koji žive naš život...
ali ja sam razgovarala s nekoliko pedijatara, svi su mi savjetovali baka servis
Tj.. ne znam što kažu gerontolozi (ako postoji takva struka), je li to too much ili je to dobro za psihu i tijelo
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 19:39
naravno da ne mora biti baka servis, ja sam ih pitala konkretno za svoju situaciju
ne općenito
a gerontolozi bi vjerojatno rekli da to ovisi o tome kako se baka/djed osjeća
ako je u snazi, ako ima volje, ako joj/mu je to zadovoljstvo, mislim da bi podržali
Mislim da bi gerontolozi rekli baki/djedu da on odluči... on je taj koji procjenjuje može li ili ne - pa ako bi bilo pitanje formulirano "to je too much, jelte, znate, meni se vrti ovo i ono, a oni moji itd.", rekao bi da, da, bolje možda ne, ako bi bilo "mogu li ja to, jelte" vjerojatno bi bilo - može, dapače, ako vas veseli
a đava te nos'o ima da nam svima pečeš one svoje jabuke u šlafroku kad ne'š pudinga, aBd, da doživim svoju unučad, ja ću heklati, a za njih ću angažirati AM, ona će već imati iskustva od čivanja svoje unučadi
i ja sa zakašnjenjem odvaljujem na "to se tako kaže, to spava k'o zaklan"
nešto se teško ulogiravam i ne mogu citirati, a dok mi postane moguće, prođe vlak
A mislim da ima liječnika ped koji će reći - općenito, za sve, je bolje ne davati djecu do 3.-će (mislim da bi to bili dr. Richter i dr. Jovančević, dr. Richter bi bio odrješitiji, u svom stilu, dr. Jovančević manje, ali to bi bio smjer to dvoje, čini mi se). Of kors da ovisi o djetetu, imaš robustnih i onih koji se više pate, ali mislim da je dr. R rekao "ako želite zdravo dijete, ne dajite u kolektiv prije 3.-će". Opet, nije to nikakva garancija, kao ni hodalice - nekome neće naštetit ništa, ovaj koji je rubni njemu hoće... ja sam konkretno pitala za dg. astme i dobila odgovor da se ona ne može pospiješiti niti spriječiti davanjem/nedavanjem u kolektiv, ako sam ja to laički dobro shvatila, stvar je u tome da se trogodišnjem tijelu lakše izborit nego jednogodišnjem u svemu tome (prosječno).
ne znam koliko sam mišljenja da je baka odradila radni vijek, onako, to je jedno iskustveno mišljenje.
s jedne strane bi se složila skroz s apri, s druge- pa neke sadašnje bake su uvelike koristile usluge svojih mama i svekrva i njihova želja da provedu mirno zasluženu starost se može nazvati i sebičnom. To je vrlo individualno.
nemam ništa osobito protiv jaslica, nije raj na zemlji, nije mama, ali mi imamo ok iskustva, pogotovo ugodna s kćerinim tetama.
ja sam užasno kritična i ne bi ostavljala dijete po defaultu baki. mojoj mami bi ih ostavila uvijek, ne jer mi je mama, nego jer je "čuvalica" iz svačijih snova- bez pretjerivanja (pogotovo ako se uzme u obzir da je godina nekih forumašica
moja mama bi ih rado i čuvala, ona spada u te bake koje smatraju da su imali izrazitu pomoć baka (svekrve uglavnom) i da je ta pomoć prirodna, nažalost, mama mi je daleko i samo ljeti ju možemo "iskorištavati".
jako mi smeta to "nužno zlo" definiranje jaslica- neke bake i čuvalice nisu za čuvati djecu, jaslice imaju svoje mane...sve to tako ovisi o uključenim osobama da je svako poopćavanje besmisleno
U stvari, što mene na ovu temu muči, su te jake riječi i iste takve rakcije (a možda sam i sama to zgriješila), a skroz nepotrebno "sebičnost" (pa ovisno od perspektive - nekome su sebični babe i dide koji se ne nude, a nekome su sebični ovi oji "iskorištavaju" babe i dide), "zlo" (a ono... govorimo o jaslicama) itd.
U svakoj od opcija imaš i te kako toga za usklađivati i vagati, a nikad ne možeš samo po jednom parametru (pedijatri kažu ili bilo ko nešto kaže). I uvijek odluka ovisi o kontekstu i o dogovoru. Nema bolje i gore (objektivno, jer svi živimo u nekom kontekstu, pa što je nekomke bolje, ispast će drugome gore itd.), niko ne živi u zrakopraznom prostoru.
Strano mi je i razmišljanje što je ko radio u prijašnjim vremenima pa neki dug a konto sadašnjih, mislim... prije je bio skroz drugi sustav, sjećam se da sam slušala pjesmu dollly parton working 9 to 17 i mislila, užas, hvala bogu da to nije kod nas
ovo #iskorištavati# je baš smiješno, kao i #sebičnost# jer mi je nevjerojatna situacija u kojoj se baka osjeća ucijenjenom, a valjda većina ljudi to može prepoznati
uopće ne mislim na dug ni kontoStrano mi je i razmišljanje što je ko radio u prijašnjim vremenima pa neki dug a konto sadašnjih, mislim... prije je bio skroz drugi sustav, sjećam se da sam slušala pjesmu dollly parton working 9 to 17 i mislila, užas, hvala bogu da to nije kod nas
mislim na osjećaj (bakin, obiteljski) da je nešto prirodan odnos. Ili neprirodan. Odnos u kojem se netko osjeća ugodno. A to je posljedica iskustva.
I dodaj još i "komociju" i imaš moj forusmki "turbo non-like mix"
A times... they are changing. Moje iskustvo, iskustvo moje mame i iskustvo moje kćeri - bit će to tri različita iskustva. I za dobar odnos potreban je osjećaj ugode svih uključenih strana.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 20:13
naravno.
što se tiče jaslica i "nužnog zla" potpisati ću a70vanju, budući da sam i sama upotrijebila taj termin, a nemam inspiracije to tako lijepo elaborirati
malo mi je bez veze stalno isticanje kako je čuvanje djece za bake strašan napor-kao da će u rudniku provesti 10 godina, a ne godinu-dvije provesti s unucima.
ok, ako baka ne želi, ali ove koje žele su valjda dovoljno odrasle da same za sebe procjene što mogu i žele, a što ne.
a70v
(ovo je samo potpis na nju na lijep nacin :D)
Iz vizure jedne bake sa 1,5 godišnjim stažem (prvo unuče, ja <60 god.), ovoj bogatoj raspravi dodajem osobno svjedočenje.
Na upit da li bi čuvala unuka rekla sam da se ne osjećam sposobna. Unuk početkom o. g. kreće u privatne jaslice. Dida i ja predlažemo da ga uzimamo ranije (poslije spavanja oko 14 h) i da bude kod nas (naselje preko Save) dok roditelji ne dođu po njega (to bude poslije 18 h) Unuk je često virozan, pa zarazi sve nas i onda nastupaju kombinirane tehnike čuvanja. Od svih vaših za i protiv baka ili jaslica ili teta čuvalica, meni se čini najgore za dijete ovo prevažanje i prenašanje. Poštivala sam naputke i želje roditelja kako se ponašati prema unuku (pogotovo prva godina). Želim biti bolja baka nego majka (svoju djecu sam ostavljala mami, bez suvišnih pitanja). Znam da mi kćerka šalje e-mail u pola tri u noći (DA LI JE KOD TEBE Arianna!!??), zato jer bi ona spavala, a unuk ne može radi začepljenog nosa. To mogu razumjeti. Ne razumijem kada me požuruje, kao da nešto neću, a zapravo ne mogu ili ne stignem. A kada nešto mogu i hoću (voziti ga u svojem autu), to onda ne može. Itd.
bako, a što je kćeri problem kod vožnje autom? I ovo s požurivanjem, je li ona kuži da ne možete, ali ne mari, ili možda ne razumije vaša ograničenja?
Mogu reči što je poznanici problem kod bakine i dedine vožnje.
Izbjegava iz razloga jer oni nisu 100% sigurni u važnost AS i jer neoprezno voze.
Meni dovoljan razlog.
Pročitala sam raspravu i zanimljiva mi je, razumijem obje struje iako sam osobno bliža aprinoj,no moram reći da mi je jedan zaključak upao u oko-činjenicu da neka baka, iako ima slobodnog vremena, ne čuva dijete, i to se proglašava neskladnim obiteljskim odnosima. Skladni bi vjerojatno bili ako se podrazumijeva da čuva.
To uopće ne mora biti tako, dapače.
Pokušala sam zamisliti sebe za 15 godina, npr. Najstariji sin bi imao 26 , dakle lako moguće da dođe i dijete, a najmlađi bi bio još pubertetlija.
Imam četvero djece. Da svako od njih dobije ajmo reći dvoje djece to je osmero unučadi.
Mi sami hendlamo klince i ne tražimo ničiju pomoć. Vrtići, škole, sportovi(u iznimnim situacijama, kao što je sad ova moja dok mi traje babinje)uleti dida pa doveze malu iz vrtića ili ostavi dečke na treningu.
Tako smo odlučili, ne žalimo se , mislim da imamo ispunjen život (prema svojim očekivanjima, nekome drugome bi možda moj način života bio muka i pokora, ili meni njegov). Posvećeni smo djeci.
Kad krene dolaziti unučad , ne mislim živjeti njihove živote i biti im na raspolaganju, jer sam im već 11 godina na raspolaganju i biti ću na isti način još valjda dvaput toliko. U nekim godinama želim odmoriti od male djece.
To ne znači da neću uživati u unučadi, dapače. Rado ću , otići s njima u kazalište, pomoći ako je bolesno, otići s njima na kupanje, gledati ih na priredbi...i to bi bilo to.Imam puno interesa, želim putovati, i sigurno mi se slobodno vrijeme ne bi svelo na heklanja. Ne znam heklati.
Kad bi mi djeca zamjerila što im ne čuvam djecu cijeli dan, mislila bih da sam negdje fulala u odgoju. Zašto se bake toliko uzimaju zdravo za gotovo? Ja ne želim da mene jednog dana tako gledaju.
Da budem skroz on topic-za slučaj autorice posta i bebu od 6 mjeseci-ne bih išla u jaslice. Da li bi bebu čuvala provjerena čuvalica ili bi postojao dogovor s bakom za 6 mjeseci dok ne navrši godinu dana, stvar je izbora.
Jednogodišnje dijete bih dala u dobre jaslice.Kao što sam i dala svoje, bez ikakvih problema.Bolesti je prebolio i više nikada nije bio bolestan, ma svi troje jednako.
Ubacujem se s ispovijedi da ja nebih nikako dopustila jednom od dva djeda da mi vozi djecu - nikad, ni za živu glavu.
A bake, srećom, ne voze.
Ronin, blisko mi je tvoje razmišljanje, logično, sve 5, ali ova rečenica mi pada u oči, iz meni jednostavne logike:
da li su tvoja djeca tražila da imaš četvoro djece, ili je to tvoja odluka?
(Krivo sam citirala, pa dodajem tvoju rečenicu).Kad krene dolaziti unučad , ne mislim živjeti njihove živote i biti im na raspolaganju, jer sam im već 11 godina na raspolaganju i biti ću na isti način još valjda dvaput toliko. U nekim godinama želim odmoriti od male djece.
Ne znam da li me možeš shvatiti što mislim.
Nisu djeca tražila da si im tolike godine na raspolaganju X 4, to je odluka tebe i tvojeg muža.
slažem se s ronin da je uvredljivo misliti da žene od 60god heklaju. Ili čuvaju djecu.
Da treće nema.
Prvo žene rade i do 65e...a onda ih možda čeka toliko stvari koje nisu stigle prije.
Tako da je istina da za čuvanje djece mora biti takav odnos i osjećaj da je to prirodno i da to želi- prvo baka
a onda svi ostali.
Ovdje je riječ o različitim obiteljskim navikama i vrijednostima, niti jedno nije pogrešno, lošije ili bolje, jednostavno je drukčije.
Kod mene se u široj obitelji podrazumijeva da bake čuvaju unuke (naravno, ako mogu) i to žele same bake. Moje obje bake bile su domaćice, bavile se šivanjem i vrtom i imale su vremena i snage za svoje unuke.
Moji roditelji i njihove braće i sestre su, za razliku od mojih baka, bili svi zaposleni i, naravno, da dok su zaposleni ne mogu redovito čuvati unuke (pa je naša baka uskakala i kod prvih praunuka).
Moja mama je žudjela za unukom. Zadnje pelene promijenila je prije više od 30 godina, imala je dovoljno vremena za svoje interese (kaže ona), htjelo joj se bit bakom.
Sad ima 57 godina. Stvarno nije stara i osjeća da može i želi čuvati dijete. Da je rekla da ne može, da nema vremena i da se ne osjeća dobro, ne bismo se uvrijedili. Uostalom, ona je sama predložila takav aranžman i zgrozila se našom predajom papira u jaslice.
Trebam li se osjećati loše zbog toga i misliti da je iskorištavam?
I da, odbija uzeti bilo kakve novce. Mi kupujemo sve potrepštine za malu, od pelena do jogurta i sl., često starcima uzmemo nešto što uzmemo i sebi (npr. nekog mesa i sl.), ali ona ne želi da joj plaćamo...valjda zato što ni oni nisu plaćali baki jer baka i djed nisu htjeli novce...
Moja šira obitelj je dosta povezana, doduše više s mamine strane, svi žive blizu i mogu se osloniti i na baku i maminu sestru i na sestrične u bilo čemu. Osjećala sam povezanost i sa djedovim i bakinim sestrama i braćom (sad je još samo jedna živa), a imala sam i prabaku do svoje 27 godine...kod koje smo često svi visili. Svi spomenuti imaju kuće i dvorišta i stvarno je bilo lijepo visiti malo kod jedne bake, malo kod druge stare bake..obje blizu i obje divne.
Vjerujem da sam odrastala u nekom drugom mjestu, daleko od svih njih, samo sa starcima i vrtićima da bih drukčije razmišljala. Sad se iznenađujem da se čuvanje od strane baka gleda kao na iskorištavanje. Ali razumijem većinu pointova.
Drago mi je da sam vidjela i drugu perspektivu jer sad svoju mamu gledam drugim očima
x
Ja stvarno mislim da nije tako. Lola Mo je slično napisala, da se implicira da se ona i majka ne vole dovoljno i ne žrtvuju dovoljno.
Neke su forumašice napisale da bi to očekivale ili jesu očekivale od svojih roditelja.
Što se mene tiče, ja nisam. Bilo mi je najnormalnije da su djeca kompletno naša briga.
Pa jest, moja je i muževa odluka u punom smislu riječi.
Ne bih voljela da sada ispadne kako neću biti jedna od baka koja čuva djecu po cijele dane zato što imam puno djece pa sam zasićena, ili što ću eventualno imati veći broj unučadi (tko preživi pričat će
S tim da uopće ne bih gledala crno bijelo na to sve, jer kako reče vertex, puno je nijansi i svaka je priča za sebe.
Da, i briga o ostarjelim roditeljima je sasvim druga tema i priča i nema nikakve veze s čuvanjem /nečuvanjem naše djece. Jedno ne podrazumijeva drugo.
Ako je tako, onda djeca ne mogu ni u vrtić.
Meni je ista relacija u roditeljskoj brizi za dijete da li baka čuva dijete, ili je dijete u jaslicama, osim ako roditelj doma sam čuva dijete.
Po tvojoj logici, ja onda imam veču brigu na svoje dijete (čuva ga baka), nego netko čije je dijete u jaslicama/vrtiću.
Moram mu pripremiti/kupiti svaki obrok, kad dođem na gablec dam mu doručak, kad dođem doma dam mu ručak,..., a netko odveze dijete u jaslice i nema brige dok ga ne pokupi.
Posljednje uređivanje od Anemona : 28.03.2013. at 13:49
točno ovako
u slovo i točku
naše bake još rade i kilometrima su daleko. uskaču nam koliko mogu.
gledam neke ljude u svom okruženju kojima bake neće ni pričuvati djecu na sat dva, dovesti ih ranije iz vrtića.. a maltene su u istom kvartu..a roditelji se lome da brže bolje doći u vrtić po njih..
na kraju krajeva pa mi smo isto djeca, i teško mi je razumjeti da netko svom djetetu ne želi pomoći....
uopće ne smatram da se moja mama samo posvetila majčinstvu.. ali nikad joj nije ništa bilo teško za nas.. tako je i danas..
ona bi sve dala da nam je bliže.. ja opet kažem ne baš toliko da može doći u papučama
ali opet tko zna kakva ću ja biti kao baka.. jedno su snovi drugo realnost...ali vodim se time da mi nikad ništa za moje dijete neće biti teško napraviti...
blago tebi
jer je meni već sada puno toga jako teško
evo, duša mi je odahnula ovaj tjedan što ne moramo razvažati
koliko god da ih volim, ne mogu reći da uživam u svemu što činim za njih i zbog njih
neke "žrtve" radim za njihovo dobro, neke za svoje dobro, neke za opće dobro...
ali da ih sve teže nosim, istina je
Dobro, al dijete teoretski ima 2 bake i 2 dede i 2 roditelja. Nije nuzno da nakon zavrsetka porodiljnog dopusta sav teret cuvanja padne na ledja jedne 60+ zene. Mogu se kombinirati na razne nacine i znam mnoge obitelji gdje to tako funkcionira.
Meni se idealno cini angazirati cuvalicu od 1-3 godine (znam da je to puno love, ali vrijedi) po svom ukusu a bake i dede cuvati za uskakanja kad cuvalica ne moze. Nakon trece godine vrtic i dede i bake za povremeno cuvanje i igru. To je moj ideal ali samo u glavi - u zbilji neizvedivo, iako imam primjera gdje to bas tako dobro funkcionira.
Lucija Ellen upravo tako je kod nas funkcioniralo savrseno do vrtica s 3g. Cuvalica plus dve bake (dobro, i djedovi), imala sam vremena i za sportSad s dvoje djece, vrticem i ja s bebom doma, nemam vremena za nis...
x
kuzim je i apri i cvijetu (dalmatinski kontekst mi je poznat i u pozitivnom i u negativnom smislu) i inu.
u svakom pristupu ima neki point.
nadovezala bih se na vertex, te rekla da i to na koji i koliki nacin bake i dide (koje stalno zaboravljamo, jelda) sudjeluju je takoder pitanje konteksta.
ja mislim da se ne podrazumijeva ni da su bake i dide po defaultu tu za cuvanje, ili da nisu za cuvanje. sve je stvar ljudi, njihovih situacija i zelja i mogucnosti.
dok se svi ti odrasli ljudi lijepo mogu dogovoriti, da svi budu zadovoljni, meni je svaka kombinacija ok.
naravno, prva postavka je da baka i dida odlucuju sami, da li uopce hoce/mogu/zele cuvati.
i to da li cuvaju ili ne cuvaju, nema veze s tim koliko se vole ili ne vole.
tu se slazem s ronin (ronin, velike cestitke), da bih i ja mislila da sam nesto grdno pogrijesila u odgoju, kada bi mi moje dijete npr. zamjerilo jer ne bih mogla/zeljela cuvati unuke 9 sati na dan.
(kuzim je tebe cvijeto, moram reci da kada bi mi bilo stani pani, da nekako i ja (tako je u nasoj familiji) znam da bi mi mama i tata pomogli. i ja bih za djecu moje kceri takode bila sprema par godina ih i cuvati cjelodnevno, ako ne bi bilo nikakve druge mogucnosti. medutim ne svida mi se ideja, da bi recimo hipotetski moja djeca (da ih imam vise) smatrala da se podrazumjeva da ja recimo 6,7,10 godina cjelodnevno cuvam unuke)
osim toga, ja se nadam da cu dugo raditi, da cemo ja i mm putovati...heklala nisam ni do sad, pa sumnjam da cu i pod stare dane.
osobno, zeljela bih pomoci svojoj curki (znam koliko je nama pomoc mojih i mozevih (nije bilo cuvanje, ali su nam uskakali i pomagali kako su mogli prvih par godina) na nacin koji njoj bude najpotrebniji, a sve ostalo cemo vidjeti i dogovarati kada za to dode vrijeme.
baka.
iz svih nabrojanih razloga iznad
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
