cvijeta73 prvotno napisa
a gle, moje je mišljenje da ima nekih mama, svakako u kombinaciji s karakterom djeteta, koje jednostavno imaju to nešto u sebi da se puno posvete djeci, ali ih nekako nauče da znaju kad im mama nije dostupna pa ne kmeče.
nije samo u karakteru djeteta, jer ja mislim da bi sve bebe bile najsretnije kad bi mama bila cijeli dan njima na raspolaganju.
imam jednu prijateljicu koja je to sve nekako posložila da joj djeca stvarno sama zaspu u krevetu, da se igraju u vrtiću, od kad su bile stvarno male bebe.
osobno, mislim da je stvar u njenoj smirenosti. ona to nekako tako smireno sve postavi, žena je totalni zen. i stvarno vjerujem da su i njene bebe bile zadovoljnije, iako su spavale same u krevetiću, od onih beba gdje mame moraju piljiti u strop dok djeca ne zaspiju, a u sebi kuhaju i živciraju se jer je u kuhinji kaos, one neotuširane i masne kose. i u sebi mole boga da dijete što prije zaspije, i sa svakom minutom im se tlak penje na osamsto i na kraju bi dijete najrađe opandrčili nečim po glavi, samo da već jednom zaspe. (ovo mislim, naravno, figurativno).
različiti smo, imamo različite obitelji, različite muževe. ja mislim da treba naći neki sistem, koji nam odgovara. promijeniti ono što se može promijeniti. meni je totalno bezveze utjeha - proći će. izdrži.
šteta je ne uživati u tim preslatkim malim bićima dok su tako mali. nego izdržavati i mučiti se.
ne kažem da svako ne pukne tu i tamo, i da je to lak posao. ali, ne bi trebao biti ni baš u rangu robije. :-/
