Zadnje što sam pročitala jest autobiografija Jamesa D. Watsona "Avoid Boring People". Watson je dobitnik Nobelove nagrade i prilično kontroverzan znanstvenik.
Knjiga je odlično pisana, radnja teče poput romana i jako se lijepo čita, iako moram priznati da sam na dosta mjesta, budući da zaista ne vladam pretjeranim znanima iz biologije i genetike, morala objašnjenja tražiti na internetu ukoliko sam željela shvatiti o čemu je riječ, tako da je čitanje potrajalo dosta dugo.
Ono što mi se sviđa jest Watsonov stil - izravan, vrlo odlučan jezik, ponekad opor i ciničan, ali bez nepotrebnih okolišanja ili uljepšavanja, povremeno dokumentarističan. Njegove pozne godine i nezavisan status omogućili su mu da o većini prošlih događaja piše vrlo direktno i objektivno (što, vjerujem, nije pretjerano ugodno za neke od spomenutih protagonista
). Tako je, primjerice, opisao hladan doček svoje Nobelove nagrade na matičnom mu sveučilištu, na kojem je bio jedini član znanstvenog i nastavnog osoblja koji te godine, zbog čiste dekanove zlobe, nije dobio redovitu godišnju povišicu. Fascinantno, zar ne - čovjek je dobio Nobela, ali nije zaslužio povećanje plaće.
Malo mi je profesorski
što je na kraju svakog poglavlja sumirao "naučene lekcije" - ne znam je li to više namijenio sebi samome ili svojim čitateljima.
Uglavnom, meni je knjiga bila zanimljiva prvenstveno zbog tog dokumentarističkog aspekta, a prvih nekoliko poglavlja preporučila bih svakom srednjoškolcu i studentu, bez obzira na struku.
Sanja prvotno napisa
Zadnje što sam pročitala jest autobiografija Jamesa D. Watsona "Avoid Boring People". Watson je dobitnik Nobelove nagrade i prilično kontroverzan znanstvenik.
