Sladjana,iskreno cu ti reci,najteze mi je pao tvoj post u predhodnoj stranici.

Zasto sam dosla do ovakvog misljenja?
Zato sto ni u lijecnicima nisam vidjela ljude,vec bih im u pogledima vidjela novcanicu.
To je tako zalosno,a takav je danas cijeli svijet.
Svako ce se poturati da pomogne samo radi novaca.I ti se onda nadjes u zivom blatu,tones sa djetetom zajedno,a ne znas ko ti zaista pruza pomoc...

Vi ne mozete znati kako sam se ja tad osjecala.Svom snagom pokusavam da pomognem djetetu,a zapravo ne znam sta je ispravno.
Stavljam Voltaren,a na uputstvu pise da moze ostetiti bubrege.
Zovem homeopatu koja mi daje lijek na kojem nista ne pise.Niti dal ima rok trajanja,niti kakav je sastav,nista sto mene zanima.U takvoj situaciji ne bih pozeljela iko da bude.

Ekipa kod koje je sad moja mala zaista nije losa.
To mi je malo olaksalo.
Sestre se cak igraju sa njom,mada ona samo place,misli da ce je bockati.
Doktori nemaju vremena,uvijek su u zurbi,ali stvarno ne smijem da se zalim.
Bolje da sutim,i samo sutim.
I sama sam donedavno okrivljavala svoje prijateljice kad bi stalno trckarale doktoru,i na neki nacin im prebacivala kao sto su meni mnogi radili.
Sad ponavljam bolje da sutim.