I ja sam recimo među onima koji prilično rijetko pričaju o svom djetetu, iako mi je, naravno, centar svijeta. I pričam o njoj gotovo isključivo ljudima za koje znam da ih zanima. Jer pričati o svom djetetu nekome za kog vidim da ga to ne zanima, da sluša reda radi, ili hini zanimanje, pa to bi mi bilo kao da bacam bisere pred svinje. A čemu - samo da zadovoljim svoj egoističan poriv- pričati samo zato jer se meni priča, jer sam mama, jer me lupaju hormoni itd. osobno mi nije dovoljno. Nekako mi to nije ni fer prema mom djetetu.