ne bih ulazila u to treba li djeci pričati o razapetom isusu ili o isusovom rođenju ili općenito o vjeri u državnim vrtićima, to je malo duža tema, ali bih se osvrnula samo na ovo što kažete da je to za djecu prebrutalno i prenasilno. kako je i xena rekla u mnogim bajkama ima krvavog nasilja, kanibalizam u ivici i marici, piromanija, sakaćenje, punjenje stomaka kamenjem i rasporavanjem na živo bez anestezije, seksualnih perverzija i ostalog. ovako napisano zvuči grozno, no djeca to ne doživljavaju tako. ja se nikada nisam bojala tih bajki ili ih doživljavala kao brutalne, tek su mi danas takve. možda bi to neki psiholog mogao bolje objasniti. mislim da djeca to doživljavaju na neki svoj način i ima razlog zašto su te bajke baš takve i zašto su se odžrale toliko godina na životu. ja sam bajke obožavala, a obožava ih i moje dijete. vidim da voli tu određenu dozu straha ili čega već, ali stalno me tjera da mu pričam jednu te istu bajku.
reći ću još samo da se moje dijete više uplašilo kada im je teta u vrtiću u okviru teme njega zubiju napomenula kako će im jednog dana ovi mliječni zubi ispasti i narasti novi, pravi zubi. plakao je 3 večeri zaredom da ne želi da mu zubi ispadnu, ali ga zato isus čavlima razapet na križ ni najmanje ne dira.
druga je stvar ako vi ne želite da vaše dijete u sklopu vrtića uči o isusu i vjeri. onda se treba obratiti ravnatelju. a jesu li ovi čavli malo pretjerani.....pa recimo da ja baš ne bi spominjala čavle, mučenje i sakaćenje. dovoljno je reći raspet na križ i amen.