koliko puta ste imale vaginalni pregled u trudnoći?

[jaja1]

takodjer, kada radite prenatalnu dijagnostiku morate znati sto cete sa rezultatima
ako netko ne zeli pobaciti dijete sa Downovim sindromom, onda se ne maltretira double, triple testovima, amniocentezom ili CVS-om. bez obzira sto to vas lijenik predlaze.
laik sam, pa ne znam sto lijecnici mogu napraviti kada ustanove los protok... cini mi se, vrlo malo, zar ne?
ako je kraj trudnoce, onda mogu inducirati porod jer je to znak da posteljica stari tj dobro ne obavlja svoju funkciju, ali ako se to ustanovi u 20-om tjednu, sto onda?

ono sto vam pokusavam reci je da se UZV, vaginalni pregledi i sva druga prenatalna dijagnostika trebaju koristiti razumno, a ne u svrhu zastrasivanja zena tj. pranja ruku u slucaju da nesto podje po krivu
i da ne mislite da je prenatalna dijagnostika alfa i omega i svemoguca - djeca i rodilje umiru i u rodilistima, nazalost

Anchie76 je lijepo rekla kako je super da imamo lijecnike i carski rez itd.. kada zaista imamo situacije gdje se spasava zivot majke i djeteta. i tada i u tim okolnostima te usluge i trebamo koristiti jer, hvala bogu, da ih imamo
no, citajuci vas imam dojam da se zivoti majki i djece svakodnevno spasavaju od prijetecih opasnosti koju nosi porod
a to sigurno nije tako
inace bi vec davno izumrli kao vrsta

što se tiče prenatalne dijagnostike, to je stvar osobnog izbora - apsolutno! budući da ne spadam u rizičnu skupinu trudnica (po godinama ili obiteljskoj anamnezi), dr mi je predložila da ako hoću, napravim kombinirani probir u 12.tjednu. i naravno da sam ga napravila jer bi mi bila lakša spoznaja o tome da ću roditi dijete s Downovim ili drugim sindromom, nego da se to ustanovi na porodu tek. i hvala Bogu i medicini na toj prilici.
i mislim da nitko od nas koji su pro vaginalnih pregleda, uzv-a u trudnoći ne misli da se spašavamo od prijetećih opasnosti koju nosi porod. mislim da se ipak napredovanje medicine treba iskoristiti tako da smo upućene u rast i razvoj naših malih mišića koje nosimo ispod srca. mislim da bih lakše prihvatila i da nekaj nije u redu s bebom, nego činjenicu da živim u neznanju i onda pri porodu, kad te šoraju emocije i kad si sav ne svoj, saznam da dijete ima nešto što se jednostavno moglo vidjeti UZV-om.
Dijeca i rodilje umiru u rodilištima, nažalost, ali je to daleko manje, ma neusporedivo manje nego prije 50-60 godina kad žene niti nisu išle doktorima nego su rađale doma, pod nadzorom seoske babice. obje moje bake su rodile po jedno mrtvo dijete i to je jedna jako žalosna činjenica.

[sirius]

. mislim da se ipak napredovanje medicine treba iskoristiti tako da smo upućene u rast i razvoj naših malih mišića koje nosimo ispod srca. mislim da bih lakše prihvatila i da nekaj nije u redu s bebom, nego činjenicu da živim u neznanju i onda pri porodu, kad te šoraju emocije i kad si sav ne svoj, saznam da dijete ima nešto što se jednostavno moglo vidjeti UZV-om.
.

Iako nije tema , moram reći da živjeti sa spoznajom u trudnoći da dijete nije zdravo , da će se roditi bolestno , da će trebati višestruke teške operativne zahvate je nešto najteže što sam iskusila u životu. Pogotovo zato što sam mjesecima živjela sa činjenicom da je dijete dobro u maternici , ali da ne znamo da li će preživjeti (i kako ) nakon što se rodi (da se rodi izvan Hrvatske).
U teoriji , kad sad razmišljam o tome , možda se čini korisno saznati zbog čisto tehničke strane, ako je pomoć potrebna odmah nakon poroda (iako je stvarno rijedak slučaj da je potrebna ), možda da se dođe u centar gdje će dijte biti odmah operirano.
Što se tiče emocionalne pripreme, to je kod nas nula bodova, sistem ne radi nikako , edukacija je nikakva , a medicinsko osoblje koje dolazi u kontakt sa vama je češće više preplašeno od vas samih "hoće li biti uopće što od te bebe kad se rodi?".

To je toliko bespomoćna situacija , nositi bebu koje raste i znati mjesecima unaprijed da je sve možda uzaludno da će dijete možda umrijti nakon poroda, ne znam ...ja koja nisam niti malo depresivna osoba povremeno sam mislila da je bolje da umrem jer to što radim (nosim i odlučila sam roditi bolesno dijete) nema smisla. A smisao i nada je nešto što mora imati svaka trudnica.

[jaja1]

Što se tiče emocionalne pripreme, to je kod nas nula bodova, sistem ne radi nikako , edukacija je nikakva , a medicinsko osoblje koje dolazi u kontakt sa vama je češće više preplašeno od vas samih "hoće li biti uopće što od te bebe kad se rodi?".

To je toliko bespomoćna situacija , nositi bebu koje raste i znati mjesecima unaprijed da je sve možda uzaludno da će dijete možda umrijti nakon poroda, ne znam ...ja koja nisam niti malo depresivna osoba povremeno sam mislila da je bolje da umrem jer to što radim (nosim i odlučila sam roditi bolesno dijete) nema smisla. A smisao i nada je nešto što mora imati svaka trudnica.

žao mi je za to što ti se dogodilo
mislila sam na vlastitu emocionalnu pripremu, jer AB nikada ne bih mogla napraviti, ali bih željela znati da je bebi to i to i da će trebati takav i takav tretman. takva sam osoba da volim biti pripremljena

[sirius]

žao mi je za to što ti se dogodilo
mislila sam na vlastitu emocionalnu pripremu, jer AB nikada ne bih mogla napraviti, ali bih željela znati da je bebi to i to i da će trebati takav i takav tretman. takva sam osoba da volim biti pripremljena

U teoriji možda misliš da bi željela, ali u praksi (vjeruj mi ) sigurno ne bi željela znati. Barem ne mjesecima unaprijed.
Nažalost nitko te ne može pripremiti na emocije koje se događaju u takvim slučajevima, jednostavno zato što je trudnoća vrijeme nade i sretnog očekivanja. Ali kada ti to oduzmu , nemaš gotovo ništa , samo besmisao , da radiš posao koji nema smisla. Nadam se da razumiješ. U dobrim klinikama (izvan Hrvatske) i tako dobijaš svu moguću psihološku i emocionalnu pomoć nakon što je dijete podvrgnuto potrebnim zahvatima , ili nakon što saznaš da ima određeni problem.

[anchie76]

dr mi je predložila da ako hoću, napravim kombinirani probir u 12.tjednu. i naravno da sam ga napravila jer bi mi bila lakša spoznaja o tome da ću roditi dijete s Downovim ili drugim sindromom, nego da se to ustanovi na porodu tek. i hvala Bogu i medicini na toj prilici.

Neka me netko slobodno ispravi ukoliko sam u krivu... No šta nije kombinirani probir tek statistički izračun kolike su šanse da se dijete rodi s Down sindromom? Taj test ne garantira NIŠTA.. ni da ćeš roditi dijete s downom niti da nećeš, taj test pokazuje samo kolike su šanse u postocima da dijete bude rođeno s Down sindromom. I što sad nakon odrađenog tog testa - kao znamo nešto? Znamo šipak. Znamo isto koliko smo i znali prije tog testa.

A jedno je sigurno, ako test pokaže veći postotak - trudnica će biti UZNEMIRENA i u STRAHU i vrlo lako moguće da će se uputiti na dodatne testove a da bi u velikom broju slučajeva na kraju bilo da je sve ok (upravo onako kako je bilo i u startu, al rutinska testiranja su nepotrebno unijela nemir i stres)

[srecica]

Neka me netko slobodno ispravi ukoliko sam u krivu... No šta nije kombinirani probir tek statistički izračun kolike su šanse da se dijete rodi s Down sindromom? Taj test ne garantira NIŠTA.. ni da ćeš roditi dijete s downom niti da nećeš, taj test pokazuje samo kolike su šanse u postocima da dijete bude rođeno s Down sindromom. I što sad nakon odrađenog tog testa - kao znamo nešto? Znamo šipak. Znamo isto koliko smo i znali prije tog testa.

Upravo tako, dobijes neku statisticku vrijednost 1 naprema nesto ...

Kako tumačiti nalaz testa?

Nalaz se izražava omjerom 1:n koji opisuje kolika je vjerojatnost da trudnica, koja se podvrgla testiranju, nosi plod ugrožen sindromom Down, odnosno sindromom Edwards. Granični omjer (rizik) pri kojem se rezultat izražava kao nisko-rizičan ili povećani rizik u većini je dijagnostičkih centara dogovoren i iznosi 1:300 (u prvom tromjesečju). Omjer zapravo ukazuje kolika je vjerojatnost da se razvija bolesni plod u ukupnom broju trudnoća trudnica iste životne dobi. U testovima probira za drugo tromjesečje trudnoće preporučeni granični rizik je drugačiji, tj. pri izboru granične vrijednosti uzet je u obzir postotak spontano pobačenih fetusa između prvog i drugog tromjesečja, a koji su ugroženi nekom od spomenutih kromosomopatija.
Ako je konačna matematička vrijednost omjera veća od 1:300 (npr. 1:200), rezultat se tumači kao povećani rizik prisutnosti kromosomopatije u ploda. Obratno, ako je individualni rizik trudnice manji od 1:300 (npr 1:600), rezultat se tumači kao mali rizik pojave bolesti.
Potrebno je naglasiti da povećani rizik u testu probira ne mora značiti da se doista radi o bolesnom plodu. Nalaz može biti i lažno-pozitivan, jer većina trudnica nosi zdravo dijete. Isto tako, u trudnica koje imaju mali rizik za bolesti ploda, nalaz probira ne predstavlja apsolutnu sigurnost da će trudnica roditi zdravo dijete. Znači, nalaz testa može biti i lažno-negativan.

Zaključak: Kombinirani probir nije obavezan, on je slobodni izbor trudnice i može biti proveden samo nakon informiranog pristanka pacijentice. On služi kao pomoć u odlučivanju o eventualnom invazivnom dijagnostičkom postupku (CVS, amniocenteza). Rezultat testa nije konačna dijagnoza pa će se svakoj trudnici, u koje je kombiniranim probirom ustanovljen povećani rizik sindroma Down, odnosno Edwards (1 u 300 ili veći) preporučiti daljnji dijagnostički postupak, kojim će se konačno odrediti kariotip ploda. Potrebno je naglasiti da se u slučaju pozitivnog nalaza (povećanog rizika) može, a to je i najčešći slučaj, raditi o zdravom i normalnom plodu. S druge strane, negativan nalaz ne isključuje mogućnost pojave tog poremećaja, nego ukazuje na mali rizik za pojavu sindroma Down.

Nije mi namjera nikoga uzrujati ali bez obzira na rezultat, ja ne bih mogla biti mirna niti da mi netko kaze da je vjerovatnost 1:1000 jer ako budem ja taj jedan sto mi vrijedi onih 999.
Osim uznemirnosti i straha koje moze izazvati ova pretraga, u slucaju uvjetno loseg rezultata preporuka je uciniti i neke daljnje pretrage koje takoder ne mogu dati odgovor 100% ... osim donijeti jos vise stresa.
Ako znamo da stres moze uzrokovati losiji razvoj bebe i opcenito lose djelovati na trudnicu, ja biram uzivati u trudnoci bez nepotrebnih pretraga ako sam mirna sa odlukom da rodim dijete bez obzira na rezultat.

[jaja1]

.
Ako znamo da stres moze uzrokovati losiji razvoj bebe i opcenito lose djelovati na trudnicu, ja biram uzivati u trudnoci bez nepotrebnih pretraga ako sam mirna sa odlukom da rodim dijete bez obzira na rezultat.

a kaj misliš npr o OGTT-u?
da li je i to nepotrebna pretraga?

[sirius]

a kaj misliš npr o OGTT-u?
da li je i to nepotrebna pretraga?

Moje mišljenje ...
Rutinski ,da.
Naravno ne u slučaju da žena ima dijabetes prije trudnoće ili ima simptome.
Upitna je terapija u slučaju povišenog šećera, zapravo tada bi se trebala prepisivati prehrana sa niskim GI indeksom (ne samo sa sniženim unosom kalorija kako je uobičajeno), ali poanta je u tome da se prehrana sa niskim GI preporuča svim trudnicama. Tako da bi savjetovanje o prehrani svih trudnica u pravilu u većini moglo sprijećiti pojavu trudničkog dijabetesa.