odgoj u duhu vjere 5

[Peterlin]

E sad, još sam u dilemi kako joj objasniti bor, Djeda Mraza... Naime, kada sam ja bila mala, bor je donosio anđeo. Znači, teta bi okitila bor u spavaćoj sobi, mene bi za to vrijeme baka zadržala u kuhinji i onda bi za vrijeme večere donijeli bor u dnevnu sobu (on bi veličnastvneo zasvjetlucao onako u mraku), a tu noć bi poklone donosio mali Isus. Meni je to prekrasan običaj, ali bed mi je zbunjivati dijete jer ne znam kako će na to reagirati MM starci, ne znam trebam li inzistirati na tome ili da se prepustim struji i Djeda Mrazu? Što mislite o tome?

Ma ne brini, dijete će si i samo naći obrazloženje tko sve donosi darove i kako.... Moji koristoljubivi klinci brzo su tome stali na kraj (i to mislim da je "kolovođa" bio mali, a stariji brat slijedio u stopu): kad su shvatili da se darovi dobivaju na više adresa, zaključili su da Isusek i Deda Mraz (i sveti NIkola i svi drugi) donose darove i k njima... Uostalom, ne možemo bakama i dedama uskratiti prigodu darivanja, njima to često znači više nego nama.

Što se tiče darova pod borom, mi smo se najprije držali priče da Isusek i Deda Mraz donose darove samo djeci, a mi odrasli poklanjamo jedni drugima i djeci...
Prvi cirkus bio je oko čizmica svetog Nikole kad su pitali kako on uđe kroz prozor. Moj mlađi je brzo shvatio da to sveti Nikola ne nosi vlastoručno (mislim da mu je bilo bitno eliminirati fizičko postojanje krampusa iz cijele priče, jer ga je ipak bilo malo frka) pa je pitao tko pomaže svetom NIkoli podijeliti darove svoj djeci. Tada smo rekli da on ima pomoćnike - bake, dede, tate, mame.... i sve druge od kojih se dobiju darovi, a da on samo nadgleda što tko smije dobiti. Poslije se to automatikom preslikalo i na Božić i gotovo... Treba djecu pustiti da sami poslože kockice u glavi.

Inače, ja ne vidim (niti tražim) nikakav način da proslavu Badnjaka i Staru godinu preselim u svoj dom. Isto vrijedi i za Uskrs, tj. Veliki petak. To su dani kad se ide k mojoj svekrvi koja živi sama i to je tako. Na Badnjak ćemo joj doći popodne, okititi bor, pojesti večeru i dići sidro da stignemo u 20.00 na dječju polnoćku.

Na Božić, Novu godinu i Uskrs ja napravim ručak, a postoje i dani kad se ide k mojim roditeljima koji nisu u Zagrebu, pa mi je nezgodno putovati uoči blagdana. Njihovi dani su Štefanje, Svi sveti, drugi dan nove godine, Tri kralja.... Doduše, mi imamo debele razloge za baš takav raspored - naši roditelji su već u godinama i nekako smo našli način da s njima provedemo blagdansko vrijeme, a da ostane dovoljno i za nas. S druge strane, treba tu utrpati i kumove, prijatelje, susjede.... S vremenom sam prestala razbijati glavu. U početku mi je išao na živce ovaj fiksni raspored, a onda mi se u glavi dogodio klik i spoznala sam sve dobre strane toga. Kako smo postavili u prve 2-3 godine dječjih života, ostalo je i dalje. Nije to loše. Kad bude trebalo mijenjati - i to ćemo učiniti.