ja sam tokom trudnoce odbila kombinirani probir, a amniocentezu ne bi bila radila nikako
bas zato jer nakon tesko postignute trudnoce ne bih bila u stanju to dijete pobaciti (a ni dovesti u opasnost amniocentezom) bez obzira kakve teskoce imalo
(btw, tip sam koji se itekako informira o rizicima)
btw, specificno, evo sto je strucno drustvo odgovorilo na tezu da IVF djeca cesce imaju cerebralnu paralizu: http://www.eshre.eu/ESHRE/English/Pr...page.aspx/1189 (apsolutni rizik od cerebralne paralize je vrlo nizak - 17 od 3.000 IVF djece; kad se usporede s parovima koji su zatrudnili u prvih mjesec dana pokušavanja, rizik je bio duplo veći; međutim kad su usporedili s djecom koja su rođena nakon više od 12 mjeseci pokušavanja (i začeta spontano), ta razlika nije bila statistički značajna; od 2003. kad su ta djeca rođena tehnika je uznapredovala i više se prenosi samo jedan zametak, razlike vjerojatno niti neće biti.)
a glede većeg rizika od raka - jedna od čestih populacija koje idu na IVF su bivši pacijenti s malignim bolestima (posebno muški), kojima je plodnost pala zbog kemoterapije i radioterapije a pohranili su spermu prije liječenja (npr muž od Celine Dion). Pošto rak ima genetsku komponentu, nije čudno da djeca mogu naslijediti rizik. Kao što članci kažu, radi se o jednom dodatnom slučaju raka na 1,000 IVF djece.
Općenito su rizici od urođenih mana puno veći - oko 2-4% - i kod spontano začete djece - da bi to bio presudni faktor zašto imati ili ne imati dijete. Nitko ne može garantirati zdravo dijete, gdjegod ono bilo začeto.