da nadopišem: upravo se spremam na pregled. 39+1.
od nedjelje se kod mene cervix mijenja-otišao mi je "komad šmrklje", svaki dan u određeno doba dana imam "lažnjake" i sada osjećam da sam otvorena minimalno 4-5 prstiju.
da li ću dati dr da me ispipa? čisto sumnjam. umrla bih od straha. uzv će ionako "prisloniti" minutu da vidi plodovu vodu i posteljicu, ctg-nemam ništa protiv-ležim i meditiram 15 minuta, mjerenje tlaka i kila-u redu, i mene to danas zanima..
i još da nadodam iskustvo iz prve trudnoće: sa 37 tjedana sam imala pregled gdje su mi uzeti brisevi. pregled je bio grub, postupak uzimanja brisa bolan jer je cerviks svi znamo-duboko i trebalo je do njega doći.. sutradan sam prokrvarila toliko da sam izgubila svijest (naravno strah, ogorčenje i bespomoć, jer sam shvatila da mi se to događa zbog jučerašnjeg pregleda) i dovežena u bolnicu gdje su doslovno spašavali mene i dijete!
ne kažem da se tako nešto može desiti od samo pregledanja prstima ali je usud htio da kroz posao upoznam još čak 5 žena koje su u kasnoj trudnoći nakod pregleda kod istog čovjeka-drugi dan prokrvarile i bivale porođene.
zato ja ne volim vaginalne preglede, ne smatram ih pozitivnim u trudnoći, naročito kasnijoj i nastojim sve svoje trudne poznanice i prijateljice "educirati" da nisu oprostite poput ovaca i da razgovaraju sa dr-ima, ma koliko god im se žurilo i bili ljuti zbog glupih pitanja i prohtjeva.
žao mi je što sam navela ovako ružan primjer pregleda ali možda pomogne nekome shvatiti bit komunikacije na relaciji trudnica-ginekolog koja je važnija od svega ostalog "rutinskog" što treba napraviti.





Odgovori s citatom
